Piše: Slavko Mandić

Ako je neko mislio da se može igrati sa Crnogorskom akademijom nauka i umjetnosti, grdno se prevario. To je bastion zaštite interesa, i to će ostati dok je ovakvog personalnog sastava. Pitanje je samo čijeg interesa? Prirodno bi bilo da je crnogorskog. Ali, kada se upletu i zapletu razni interesi, prvenstveno oni lični, pa onda identitetski, u službi ličnih, pa litijaški kleroideološki, takođe u službi ličnih, onda se okrene svijest naopako, pa otud onda jasna slika „naučne“ fantastike stanovnika uspavane „mudrosti“ i razrađene „pameti“neđe po sredini brda Gorica. Tu je komanda stana domaćih umnika i tu se kreiraju raznovrsne strategije opšteg  i potpunog ćutanja. Osim u slučajevima kad se drznu neki drugi, koji nijesu mentorski ešalon, što će reći popovi strane države i njena politika, kojoj su apsolutno predani. Prvima se postavi blokada, a drugima širom otvore vrata.

Ovoga puta, nakon dugog višegodišnjeg sna, što za živa bića nije svojstveno, pa ni za međede, jer oni samo zimu prespavaju, probudila se CANU. Da, da, dobro ste čuli. Upravo tako. E pa dobro, ne bi da ih nijesu drmnuli Hrvati. Ali kad su oni u pitanju, e nema vala toga dubokog sna iz kojega neće iskočit. Da u brk kažu Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti što misle o njihovom nedavno objavljenom dokumentu  ,,Prilozi za zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa prilikom pregovora Republike Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom i Srbijom u pogledu njihova ulaska u Europsku uniju”. Neće tako moći gospodo Hrvati, čuje se usaglašeni ton mišljenja CANU po ovom pitanju. Pa nijeste vi Srbi, da vam se u Crnoj Gori sve dozvoljava. Da vam popovi tuđe crkve mešetare đe oće i kad oće. Samo Srbima, ali ne i vama, se može da njihovi pripadnici tajne policije ustoličavaju nekakvog Jovana Nedostojnog i da nose oružje kome bi zavidjeli aktuelni organizatori mogućeg Trećeg svjetskog rata.
Šaljite vi koliko god hoćete čelnicima Republike Hrvatske taj spisak želja i dodvoravajte se javnosti do besvijesti, ali vam je sve uzalud. Neće vam dati CANU, koja diše plućima SANU, što će reći Srpske akademije nauka i umjetnosti. Organizujte sopstvene litije. Ne mećite se u naše. Mi smo se za ovo što imamo izborili, na (ne)pravdi Boga.
Zato nam može biti da snom mrtvijem spavamo, jer mi znamo što ćemo ali sa kime ćemo. Sa Srbijom brale, nego sa kim bi drugo!? I po malo Rusijom. I to je dosta. Za sad bar.

A kako je sve počelo.

Još od one istorijske pośete prešednika CANU Dragana Vukčevića bivšem premijeru Zdravku Krivokapiću po sred Vlade, u popodnevnim satima, u skladu sa popodnevnim manirima. U mokasinama bez čarapa, Vukčević je demonstrirao neposrednost, potpunu opuštenost i prijateljski odnos između istomišljenika. Ovaj iz Akademije pružio je pritom ovome iz Vlade javnu podrušku, a ovaj iz Vlade čelnom akademiku obećanje da će mu završit novu zgradu, da konačno śede kao čovjek u veliki kabinet, i da kroz staklarnik, uživa u pogledu na Podgoricu.
I to ne bi bilo sporno da nije opšte poznato da je premijer u službi ideologije crkve Srbije a ne Crne Gore. Što to ima veze, valjda je smatrao preśednik CANU. Svako ima pravo da bude ono što jeste. Pa i da tuđu državu voli više od svoje.
I samo dotle, do tog kamena, priśeti se Vukčević Jakšićeve Otadžbine i naglo se zaustavi. Ne na vrijeme, jer mu je ono davno isteklo, ali jeste oko tumačenja da li kao premijer možeš da služiš interesima druge države? Pa i iako si preśednik Akademije, valjda. To da se desi u zemljama koje se zore civilizacijom i demokratskim ustrojstvom, ime bi mu bilo veleizdaja. Nikako drugačije. A za tu „uslugu“ bi se plaćala visoka cijena. Zatvorska, svakako.

Kod nas to nema veze. Ako je za Srbiju, može što drugi ne može. Daće ti se da otvoriš televiziju. Ne jednu nego 10. Da imaš Srpsku kuću i da dobijaš novac iz crnogorskog budžeta. Radija i printanih medija uzmi koliko ti treba, pa onda sa tim što ti je dato udari po Crnoj Gori uzduž i poprijeko.
Išćeraše premijera i dođe drugi koga karakteriše činjenica da nije gori od prvog. I ništa više. Akademija osta. I njen preśednik. Bar za sad.

CANU se proslavila ćuteći o sramnom napadu domaćih i srpskih Srba na Crnu Goru. Oba oka zatvorena. Nema šanse da progleda ni na po jednoga. A onda, na opšte iznenađenje nagli trzaj. Probudi je dokument Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti pa se uskopeči i pomami, s pravom valjda. Śednica Akademije na brzinu i još brže saopštnje umnjaka. Između ostalog, da ne trošimo previše slova, rekoše oni da ovaj hrvatski dokumenat „pokazuje da je vrijeme u kojem živimo mnogo više opterećeno sukobima i nerazumijevanjem nego što je naklonjeno saradnji i kompromisu. U takvim uslovima, posebno je važno da se nacionalne akademije vode umnošću i kulturom dijaloga u afirmisanju nacionalnih interesa, ali ne na štetu drugih“.

Bože kako su pametni ovi umnjaci. Pa nije čudo što moraju dugo da ćute, jer treba da se saberu kako bi odgovor Hrvatima bio na fonu afirmacije nacionalnih interesa. Ne rekoše niđe Crne Gore. A nijesu ni mogli. Ovđe se ne radi o našoj, nego državi Srbiji, koja je otela sve naše, uz javni ferman koji joj CANU daje.

Smatramo, nastaviše umnjaci, da su ovakvi dokumenti više preporuka za eventualni ultimatum svojim političkim elitama u odnosu na druge, a manje savjet koji vodi kompromisu sa drugima. Zato ovakvi dokumenti nijesu put ka dijalogu među našim državama, društvima i nacijama,  koji treba da se zasniva na evropskim vrijednostima kojima težimo.

Istorijsko iskustvo nas uči da projekti nacionalnih akademija o zaštiti nacionalnih interesa sa pretenzijama koje zadiru u teritorijalni integritet i kulturni identitet drugih država i nacija na ovom prostoru nijesu donijeli ništa dobro.

Pa da li je moguće da ovo zbori CANU? Crkva Srbije i zvanična politika ne priznaju Crnu Goru, a CANU ćuti. Naše duhovne svetinje su opljačkane i otete, a CANU i o tome ćuti. Kako ih nije sramota da pominju zadiranje u kulturni integritet, kad ni slova izustili nijesu na otvoreni etnocid koji Srbija vrši nad Crnom Gorom. Srbija se zori crnogorskim kulturnim vrijednostima, istorijskim datumima i slavnim ličnostima, lažući otvoreno da su njihovi. CANU ne progrovara. I sad se umnjaci nađu kompetentni da neko drže slovo i da ih ule i nauče.
Sramota i zastiđe istovremeno što imamo takvu instituciju. Crnoj Gori ovakva CANU sigurno nije potrebna.
Zato, osnujmo  konačno nacionalnu Akademiju koja će braniti istinski interese naroda Crne Gore, bez obzira na nacionalna i vjerska opredijeljenja. Akademiju koja će  čuvati Crnu Goru i boriti se za očuvanje njene državnosti i suverenosti.
Od nje se ništa drugo ne traži. Imamo ljudi za to. Ne ovakvih kakvi su se uselili i rasturaju državnu utrobu u svakom smislu, dovedeni s konca i konopca. Patriota i znalaca. Koji se neće libiti da ustanu i javno kažu. Tradicionalna Crna Gora to od njih traži. A imamo tzakvih, ponoviću.
Samo da se ovakvih kakve njeguje CANU konačno oslobodimo.