Sagovornici

Drama u Boingu 727, 1981. godine

Otmičar aviona, "oteo" nam i odivu

Mar 16, 2020 2 Komentara

(15 riječi)

*Ja sam Podgorički zet, surpruga Dragana mi je iz Dahne. Zanimljivo nisam dosad imao susret ni sa jednim od putnika. Bojao sam se kako bi reagovali, kaže Borivoje Jelić , koji je bio glavni u grupi otmičara aviona u kojem su bili fudbaleri Budućnosti i poznati jugoslovenski glumci .
*Avion, na liniji Titograd - Beograd, otmičari su preusmjerili, letio je prema Grčkoj, pa Italiji, pa se iz Tel Aviva uputio na Kipar i na aerodromu u Larnaki je jednoj gospođi pozlilo… i tu je bio kraj drame …



  Autor: Budimir BUĆIN

26.septembar 1981. godine. Redovna  avio linija Titograd-Beograd-JAT-ov boing 727.Medju putnicima i igrači Budućnosti koji su sjutradan trebali u Novom Sadu da odigraju prenstvenu utakmicu sa Vojvodinom.Let je promijenjen, putuje se preko Dubrovnika da su ukrcaju i pozanta imena jugoslovenskog glumišta.I nakon polijetanja komešanje,ljudi sa pištoljima u avionu, izriču u komande da se  isprazne prvi  redovi.Mnogima nije jasno što se dogadja.Otmica! Neki prvi put  čuju  tu riječ,poneki se, u nevjerici,čak šale....

     Mijenja se maršuta ide se ka Brindiziju.Starh hvata i one najhrabirije.Sve je nejasno.Nema slijetanja u Brindizi, pravac Atina .Iskusni pilot Ljuomir Zekavica, nikad do tada nije primjenjivao pravila u vanrednim situacimama ,kaže mora se usuti gorivo.Sljedeća destinacija je Tel Aviv. Medjutim kada se ušlo u teritoruiju Izraela vlasti te zemlje daju do znanja - nema slitanja u protivnom avion će biti srušen. I onda Larnaka, a dok se teritorija izraela napušatala borbeni svioni te zemlje su bili "pratnja".Larnaka je završna stanica, sa, ipak, srećnim završetkom. Isceniran je požar, vrata su pootvarana, iskakaklo se i na noge, na glavu,na ruke,preko krila, bježalo se cik-cak putanjom.

           U ekspediciji FK Budućnosti u otetom avionu bili su: Radovan Bujić, Zoran Nikitović, Slavko Vlahović, Zoran Vorotović, Miomir Bakrač, Vojislav Vukčević, Branislav Drobnjak, Zoran Batrović, Žarko Vukčević, Petar Ljumović, Mojaš Radonjić, Mirko Radinović, Dragan  Vujović, Dragoljub Brnović, Vasilije Kalezić, Slavenko Kuzeljević, treneri Đorđe Gerum i Milutin Folić, dr Đuro Musić i fizioterapeut  Ljubomir Radunović.Medju putnicima koji su se nalazili u avionu a ušli su na Aerodrom  Ćilipi bili su i glumci Marko Nikolić, Miša Janketić, Žarko Laušević, narodni heroj Milan Šijan.Zbog staha od letjenja od puta je odustao glumac Miki Manojlović.Da je ušao pitanje je bili izdržao ovu dramu.U avionu je bila i putnica težak bolesnik.Njen suprug je zamolio  doktora Musica da joj bude pri ruci.U Larnaki su dozvolili da napuste avion ona i doktor Musić.Dujro nije htio ostao je.

         Avion su oteli Borivoje Jelić i Mirko Križić iz Bjelovara, i Milan Prpić iz Rijeke. Plan o otmici smislili su navodno tokom robijanja u zatvoru Lepoglava, a u akciji im je pomogao i Predrag Vidaković iz Rijeke. Logističku podršku dobili su od Jelene Dokmanović iz Bjelovara. Veruje se da je upravo Dokmanovićeva unijela oružje na titogradski aerodrom, i potom mirno sjedela među otetim putnicima sa kojima je kasnije i pobjegla iz aviona u Larnaki.Sjedjela je na polsljednjem sjedištu sa doktorom Djurom Musićem.Kada se sve završilo ponudila je torbu doktoru Musiću.Naravno, on to nije htio uzeti ali je, ipak, otvorio da vidi što je u njoj. Bila je puna para, kazao  je  ovom novinaru.

      Jelić je zbog otmice osuđen na osam godina zatvora, Križić pet, Prpić tri, Vidaković dvije, a Valentić na godinu i po. Zbog nedostatka dokaza Jelena Dokmanović je oslobođena.

           Borivoje Jelić je bio glavni otmičar, inače kasnije podgorički zet.Susret sa njim nakon 38 godina bio je zanmiljiv.Utisak je, da taj  čovjek  ni mrava ne bi zgazio.U Beogradu dosta hladan susret sa Markom Nikolićem, a Miša Janketić  nije želio da pričaju.Novinaraska znatiželja  bila je jača od svega. Boro je pristao na razgovor…

          Boro, odakle ideja da otmete avion?

           Ja sam mrzio Jugoslaviju, možda manje od nekih Hrvata,pa sam želio da je "popravim".Sve se slojevito akumulisalo, teška situacija,i na političkom i ekonomslkom polju i u slučaju ljudskih prava. Moja namjera je bila da ubijem Tita No, kako sam bio u zatvoru,kad je on bio pri kraju života,tražio sam neke nove puteve.Sticajem okolnostoi na meti je bio JAT-ov boing,ali nikako da ga srušim.

Kako ste se pripremali i kako ste unijeli oružje u avion?

Pripreme su trajale dugo.Ta akcija u ono vrijeme bila je samoubilačka.Ideja mi je sazrijevala u zatovru. A što se tiče unošennja oružja u avion nije to neki problem, možda ni danas.A kad se posvetite nekom cilju sve lakše ide.

Jeste li bili sigurni da pilot ide gdje ste mu rekli ili može skrenuti u neki drugi pravac ?

Dobro pitanje(smijeh) jer ja nisam bio pilot.Ali imao sam dobre argumente-7.65.Teško kada uperite pištolje nekome u čelo da neće poći kuda mu kažete

Jeste li razumjeli drugi dio pitanja što ako pilot napravi zaokret pa se eventualno vrati u Dubrovnik?

Jesam ,jesam,ali mi nismo ni u ludilu mislili da se predamo,cilj je bio Južno afrička republika,ali ko zna.O svemu se razmišljalo. Ko zna kada se vrtite kao guska u magli, nije bilo nemoguće da avion zakucate u neko brdo.Ali to nije bio cilj.

Sto mislite kada bi sada na nekom letu javili da je u avionu čovjek koji je bio otmičar 1981. godine ?

A našao sam se jednom prilikom u neprijatnoj situaciji. Putovao sam sa prijeteljem iz Zagreba u Dubrovnik. I on je tražio da sjednem do prozora.Kako je let kasnio, a imao sam potrebu da odem u toalet, rekao sam mu, oprosti moram u WC. Napravio  se da ne čuje, nakon minut sam mu ponovio da želim u toalet. Odgorvo je bio -trpi do Dubrovnika. Bojao se da nešto slično ne uradim.Ja mu kažem u šali moram da popravim reztultat.

Mnogima nije poznato da vi često dolazite u Pogoricu, zločinac se očito varaća na mjesto nesreće?

Ja sam Podgorički zet, surpruga Dragana mi je od Djukanovića iz Dahne. Zanimljivo nisam dosad iamo susret ni sa jednim od putnika. Bojao sam se kako bi reagovali.Vi ste prvi Pogdiričanin sa kojim sam sjeo i popio kafu i o otmici pričao.

                                                           Reporter Crnogorskog portala i Borivoje Jelić

A kako biste reagovali ako bi neki od fudbalera iz aviona želio da se vidi sa vama?

Vrlo rado, samo da to bude bez nekih problema.

I dok smo razgovarali pozvao sam Mojaša Radonjića, Ljuba Radunovića, Slavka Vlahovića. Svi su se smijali ne vjerujući da je pored mene čovjek koji je oteo avion u kome su oni  bili.

Znate nije svejedno sada . Ljudi gledaju različito na sve ovo. Razumijem i one koji bi željeli da me vide i one druge. Moj prvi naredni dolazak u Podgoricu biće da se za istim stolom nadjem sa nekim od putnika sa tog leta, koji je bio dramatičan i traumatičan, ali, srećom, ne sa tragičnim posljedicama.