Kultura

NOVA ZBIRKA POSEZIJE LENE RUTH STEFANOVIĆ ,,IZVINITE MISLIM DA UMIREM”

(15 riječi)

Piše: Božidar Proročić

Lena Ruth Stefanović predstavlja jednu od najsuptilnjih savremenih crnogorskih književnica koja i kroz poeziju u okvirima sugerisane tendencije posjeduje eksplicitno mjesto, prezentujući subjektivitet koji nastaje iz njenog pogleda vizionarke, zahvatajući i naizgled emotivo kretnje osjećajnosti. Njeni stihovi su specifični po tematizaciji početnog impulsa osećanja, po atmosferi kojom njena poezija nadjačava refleksiju. Poezija Lene Ruth Stefanović svojom estetikom nadilazi stereotipe savremenih crnogorskih autorki. Predstavljamo novu zbirku njene poezije i u izdanju OKF-a ,,Izvinite mislim da umirem”

 

OLTAR PRAZNINE

 u sred moje dnevne sobe

šank

bijeli, prekriven mermernom pločom

tu su nekad stajale knjige:

debele, teške knjige u kožnom povezu

o Atini i Jerusalimu

o spoljnoj politici,

zaraćenim civilizacijama

padovima velikih sila

i štasvene

 

tu je bio Buda koji se smije

crna bogomajka i horoskopski znaci od bohemskog kristala

pozlaćene ruže od Herendi porcelana

kineski bogovi zdravlja, izobilja i sreće

pridružavali su feng šui životinje u drvetu

slonove, konje, pse i tigrove

 

moj oltar je sada gotovo prazan

na njemu je tek mermerna djevočica, par ptičica od žada, jedna kornjačica i

majušni zec

izgledaju srećni

bez skupocenog porcelana

 

i velikih ideja iz debelih knjiga

 

NE RADI MI KOMP

 

jedan uopšte,

drugom nešto fali

(lap topu)

ne drži se

mora da stoji

na nekoj čvrstoj podlozi

baš bez veze

 

ne sviđa mi se kako pišu

pedesetak hemijskih

raseljenih po mom stanu

neke žive u bratstvima,

naprimjer one koje pisu crno

stroge, protokolarne

one višebojne samuju

izolovane

u tijesnom procjepu

između

ne valjaju mi,

 

a žao mi da ih bacim

od olovaka koje pišu plavo

se krijem

ne mogu se komitat

one

(plave olovke)

nemaju mane...

Ali…

Da, sa smartphonom je problem

kao i sa tabletom

što nema č, ć, đ i ta slova

(a možda ih i ima, ali mene mrzi

stvarno me mrzi

da ih tražim )

rukopis mi je nagrđen, nečitak, ružan baš

decenije hvatanja bilješki

obeščastile su ga i oskrnavile

žao mi je da njime ispunjavam

skupe kolekcionarske bilježnice koje

redovno dobivam na poklon

o rođendanima i vjerskim praznicima...

I tako, izgovor za tehničkim izgovorom

da imam o čemu, pisala bih i guščjim perom...

da imam kome,

 

da imam šta

rezbarila bih riječi u drvene ploče

turpijom bih ih urezivala u zidove

odgrizala bih dio po dio stiha

od svog tijela

kidala bih ih zubima

i tetovirala mastilom tetovirala po svom stomaku, butinama, čelu,

stopalima

nadlanicama

tamo đe je koža tanka

tamo, đe znam da najviše boli...

 

DOK MIJEŠAM TAROT KARTE

 

iskače Pustinjak

U ovom špilu

Star je i poguren

kose i brade plave boje

Veliko plavetnilo

bajka o plavobradom

Tri boje: plavo

neki zauman asocijativni niz

Preśekla sam na trojku štapova,

 

karta u sjenci je Pravda

na njoj

moćna žena śedi na tronu

jednoj rukom drži mač

u drugoj ruci joj je kantar

Odjevena u zabranjenu boju –

gleda me pravo u oči

između nas su tri štapa...

Karte u nizu su: Sunce, Sud, Sedmica Mačeva, Petica Pehara i Božja Kuća

Niz zatvara Carica

U rano proljeće

Okićena zvijezdama

śedi

drži bijeli lotosov cvijet

Kraj njenih zelenih skuta

Ženka pelikana hrani

Svoju đecu

Svojom krvlju

Pored nje, na zlatni štit

Slijeće dvoglavi orao

u kljunu donosi mladi mjesec

Ružno pače pretvara se u

 

Bijelog labuda

Iz bijelog u crnog

Zlatne ribice u sijenci fleur-de-lis

Ispunjavaju želje

Sve se oko mene ruši,

ljudi su iscrpljeni od varljivog sunca,

brišu oznojena čela dok ponovo

rađaju se ne umrijevši

i s nevjerom iščekuju da pravda pobjedi

 

NIKADA NE RAZGOVARAJTE SA STRANCIMA

 

Đavo, Isus, Staljin, Pontije Pilat

kao neophodni sastojci

veliki Umjetnik i žena koja ga voli

odabrani književni kritičari

u Moskvi 1930ih

pjesnikov trnovit put ka istini

demonska pratnja (uključujući veliku crnu mačku)

Moskovljani su opsjednuti špijunažom

Staljin je rekao da je neprijatelj svuda

jedini cilj mu je da nemir unese

Pričati sa strancima je opasno

Oni su «od nepoznatog roda ».kritičar Berlioz i pjesnik Bezdomni pričaju na klupi

na samim Patrijarškim ribnjacima

predmet razgovora je postojanje Isusa

Pridružuje im se treći

Predstavlja se kao profesor Voland

Proriče da će Berlioz ostati bez glave

Baš tog dana

Zbog jedne Ruskinje

članice Komsomola

I to je neizbježno

Jer Anuška je već prolila suncokretovo ulje…

Legenda kaže da su sjedeli na trećoj klupi sa lijeve strane

To je ova žuta klupa na kojoj ja sjedim

Blizu do ulice Tverskaja

“A ko si ti”, pitaš me

Šapatom ti odgovaram:

“dio sam one sile što vječno želi zlo, a vječno čini dobro."*

[epigraf iz Fausta, Johann Wolfgang von Goethe]

 

ARGO NAVIS

 

slana voda nagriza moju kožu

plivam nasumice

tu, kraj mene, čujem delfine,

oko sa galije me promatra

slijepo za bol veslača

ne vidi delfine

ravnodušno, iako prosvijetljeno ( oko)

a možda upravo zbog toga

ono je tu protiv uroka, jel’te

da na Argonaute ne bace kletve

svoga posla, ono što se kaže

u ovoj noći u kojoj ne mogu da zaspim

ja sam more,

ja sam delfin,

ja sam oko na galiji,

Borislav Pekić sedi na ivici moga kreveta

puši

pepeo otresa u plastičnu crnu pepeljaru

nekada davno maznutu na Halkidikiju

na pepeljari je utisnut naziv kluba iz kojeg je ukradena

ARGO

“Sinhronicitet?”

pitam ga

“neuzročna veza između događaja”?

“Ma, ne”

kaže

“Fantazmagorija”.

Snena se prisjećam prvog izgrađenog broad

 

od drveta koje ne trune na moru

sa ugrađenom u krmi

gredom svetog hrasta

koja govori i proriče,

grčkih junaka

Jasona, Herkula, braće Dioskuri, Orfeja…

svevidećeg oka i

potrage za zlatnim runom

usta su mi suva

srce ubrzano lupa

šta će pobogu Borislav Pekić u mom snu

on, međutim, kao da je to sasvim uobičajeno

mislim, ono

genijalan mrtav pisac

u mojoj spavaćoj sobi

znam šta će da kaže, prosto znam, ne pitajte me kako

samo ga čekam

“…U vulgarnim diktaturama, to je očevidno, najbolje prežive oni koji to

najmanje zaslužuju…Između vlasti i naroda stoji strah kao regulator lojalnosti

[Marginalije i moralije, dio CCXXXXI; Službeni glasnik, 2014].”

ma, jok, kaže on i zaceni se od smeha

zaboravila si kišobran u mojoj kući...

ustajem rano

hitam prečicama do raskrsnice Slobode i Zlatarske

presjecaju se baš tu u srcu mog grada

Sloboda i Zlato, dvije paradigme

antonimi ili ne, antiteze... zavisi koga pitate

 

ulica je zvanično nazvana po Miljanu Vukovu,

što je, priznaćete, neki sasvim drugi diskurs

zadihana stižem do mjesta gdje je nekada bila Pekićeva kuća

tu je sada kafe (šta drugo)

miriše na topla peciva i svežu dojč kafu

Podgorica se budi

uz škripu se podižu metalna vrata na zlatarama

u ulici Slobode je zastoj

u susret mi ide nasmijani konobar, kaže...

„ sinoć ste ostavili kišobran ovdje“

- A brod? A Borislav Pekić?!

- Šta?!

opet podižem pogled

ka nebu iznad Podgorice

u ustima osjećam beskraj

i kao da vidim konstelaciju Argo Navis

i jednu sjajnu zvijezdu bijele boje

kosmički svjetionik [1]

vječiti orijentir

za izgubljene pjesničke duše

[1] Allen, Star Names: Their Lore and Meaning, Dover, 1963; str.67-72.

 

Do sada je objavila: zbirku eseja “Arhetip čuda” [2006]; pjesme u prozi “Io

triumpe” (2008); zbirke pjesama “Đavo, jedna neautorizovana biografija” (2011),

Boja promene (2013) i ,,Izvinite,milslim da umrem (2019); kao i roman: ,,Šćer

onoga bez đece” (2017).U štampi: roman ,,Aimée”Uključena je u brojne antologije, između ostalog:“Antologija savremene crnogorske kratke priče na engleskom jeziku” (Edicija ,,Katedrala” 2010); ,,Koret na asfaltu” – prva antologija crnogorske savremene ženske poezije (Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske i Skener Studio, Zagreb, 2013);Američki izbor najbolje evropske proze: “Best European Fiction” (Dalkey ArchivePress 2014);Antologija "Pjesnikinje Crne Gore 1970 – 2015" ( J.Vukanović,  izdanje JURatkovićevih večeri poezije, 2017), Antologija ženske poezije ,,Crnogorske poetese” (B. Rakočevć, OKF, Cetinje,

2019), Temat posvjećen autorima iz Crne Gore - ,,Mysterious Montenegro”, književničasopis Trafika Europa (Državni univerzitet u Pensilvaniji, SAD, 2020) Panorama savremene crnogorske poezije ,,Odlazak u stihove” (B.Proročić,

Crnogorski kulturni forum, 2020). Prevođena na albanski, engleski, poljski i ukrajinski.Nastupala na mnogim festivalima u Crnoj Gori i u inostranstvu.

Živi i radi i neumorno stvara u Podgorici.



0 Komentara

Ostavite komentar

• Redakcija zadržava puno pravo izbora komentara koji će biti objavljeni. • Komentari koji sadrže psovke, uvrede, prijetnje i govor mržnje na nacionalnoj, vjerskoj, rasnoj osnovi, kao i netolerancija svake vrste neće biti objavljeni. • Prilikom pisanje komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima. • Nije dozvoljeno pisanje komentara isključivo velikim slovima niti promovisanje drugih sajtova putem linkova. • Komentari u kojima nam skrećete na slovne, tehničke i druge propuste u tekstovima, neće biti objavljeni, ali ih možete uputiti redakciji na kontakt stranici portala. • Komentare i sugestije u vezi sa uređivačkom politikom ne objavljujemo, kao i komentare koji sadrže optužbe protiv drugih osoba. • Objavljeni komentari predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, i nisu stavovi redakcije portala. • Nijesu dozvoljeni komentari koji vrijedjaju dostojanstvo Crne Gore,nacionalnu ,rodnu i vjersku ravnopravnost ili podstice mrznja prema LGBT poulaciji.