Korona i dokolica

SVEMOĆ PARTITOKRATIJE (7)

(15 riječi)

Djelovi iz knjige M.M. Ražnatovića koja je u pripremi za štampu.

 

Piše: Milorad Minjo Ražnatović

 

PRAVOSUĐE U RALJAMA

PARTITOKRATIJE

 

LOJALNOST PARTIJI

NEVJERNOST DRŽAVI (nastavak)

Proces izbora sudija i strukturiranje sudova podložnih velikom partijskom uticaju „unio“ je, na svim nivoima ove grane vlasti, partijsko-političku logiku pri donošenju presuda, koja se ogleda u ideološko-političkim „protekcionističkim“ nazorima, socijalnoj demagogiji i populistčkoj svijesti. Zato se ne treba ni čuditi što  je, ne mali broj  presuda,  određenih sudija i sudskih vijeća, štetan po državni integritet i suverenitet Crne Gore. U prilog ovoj tvrdnji idu: neprocesuirane, odnosno odbačene prijave za širenje mržnje prema Crnogorcima i grubo vrijeđanje njihovog nacionalnog i vjerskg dostojanstva, upoređujući ih sa životinjskim okotom, zakivajući ih za Vezirov most i  intelktualno ih poistovjećujući sa pojedinim domaćim životinjama; kontinuirano i grubo narušavanje međuvjerskog i međuetničkog sklada kao najviše vrijednosti crnogorskog društva; nepodnošljivo tolerisanje nelegalne gradnje, odnosno  konstantno kršenja zakona koji se odnosi na gradnju objekata, što predstavlja krivično djelo; blagonaklon odnos prema uništavanju crnogorskih kulturnih dobara ..., opet od strane iste Crkve Srbije. Među ovim su i nepokrenuti krivično-sudski postupci prema organizatorima rušilačkih demonstracija (predśednički izbori 1997. god.; priznavanje Kosova 2008. god.; oktobarski 2015. godine, u kojima je na desetine policajaca pretrpjelo lakše ili teže povrede i nanijeta ogromna materijalna šteta uništavanjem državne imovine, a cilj im je bio rušenje ustavnog poretka, nasilnog preuzimanja vlasti, te revizija državnopravnog statusa i odluka o priznanju Kosova i zaustavljanje integracija u NATO savez.  Posebno treba istaći: one, vezane za vraćanje nasilno otete državne imovine od strane Srpske pravoslavne crkve i njenu uknjižbu u svoje vlasništvo, koja se na taj način - tolerisanja i nesankcionisanja ovih kriminalnih radnji, zapravo podstiče na takvo činjenje; ili one oslobađajuće, u slučaju pojedinih visokih funkcionera određenih političkih partija, koje śedoče o tome da za pojedine sudije ne bi bio dovoljan dokaz ni otvoreni oružani ustanak, kako bi ocijenili  da se radi o pučizmu i nasilnom rušenju državnog poretka i donijele osuđujuće presude njihovim organizatorima i inspiratorima. U tom kontekstu jedan od najočiglednijih  primjera ogromnog partijskog uticaja „nove vlasti“, spregnut sa ideološkom i vjerskom pripadnošću, te nevjernošću državi, konkretnih sudija, što je bilo preovlađujuće u donošenju sudske presude, po našem mišljenju je vezan za odluku Apelacionog suda u slučaju predmeta „državni udar“. Tom odlukom je prvostepena presuda Višeg suda kojom je 13 aktera ovog događaja osuđeno na višegodišnje zatvorske kazne među kojima su A. Mandić i M. Knežević, predśednici partija prosrpske klerofašističke parlamentarne većine, vraćena na ponovno suđenje voljom dvoje, od troje sudija naznačenog suda. Ni obilje dokaza i činjenica koje sadrži presuda napisana na više stotina stranica utvrđenih u sudskom postupku  koji je trajao  više od godine i po, ni podaci i dokazi koje su najmoćnije svjetske obavještajne agencije – američke i britanske, dostavljale crnogorskoj Agenciji za nacionalnu bezbjednost o pripremi državnog udara, niti bahate i agresivne prijetnje funkcionera Demokratskog fronta, javno upućivane prije parlamentarnih izbora 2016. godine, koje su razotkrivale njihove postizborne namjere, nijesu bile dovoljne za dvoje sudija da potvrdi prvostepenu presudu, već je postupak vraćen Višem sudu na ponovno odlučivanje, ali ovoga puta „pred potpuno izmijenjenim sudskim vijećem“, što je presedan u crnogorskoj sudskoj praksi (u javnosti postoji ozbiljna sumnja da se radi o izboru novog sudskog vijeća koje će biti pod ideološkim i političkim uticajem Demokratskog fronta, ali i Crkve Srbije, kako bi se izdejstvovao povoljan ishod za dvojicu optuženika). A dovoljno je bilo pogledati samo težinu predizbornih prijetnji koje jasno upućuju na tadašnje rušilačke namjere pojedinih političkih aktera. Stoga ćemo, podśetiti na te događaje citirajući jedan odlomak iz knjige  Sumrak suverenizma, ovog autora u kome se kaže i sljedeće: „Sve je ovo, gotovo neskriveno, nagovještavano samouvjerenim, agresivnim, bahatim i bez zadrške iznošenim postizbornim planovima Dražinog fronta, te ‘herojskim’ prijetnjama Milu Đukanoviću, koje se najslikovitije mogu sagledati kroz političku isključivost predizbornog slogana ‘MI ili ON’, ali i kroz brojne predizborne nastupe čelnika ove koalicije. Za ovu priliku  izdvojili smo nekoliko karakterističnih citata. Jedan od lidera Dražinog fronta i potpredśednik, faktički politički nepostojećeg Pokreta za promjene, Branko Radulović, u intervjuu Srpskoj RTV,   upućuje poziv građanima sljedećim riječima: ‘Pozivam sve građane Crne Gore, svu pravu opoziciju da 16. ili 17. oktobra, kako se dogovorimo, proslavimo ili da odbranimo našu pobjedu. Ili da ne priznamo i poništimo lopovske izbore. U sve tri varijante Mila Đukanovića više neće biti...’ i dalje ‘Nema šanse da će Đukanović 17. oktobra sjedjeti u svom kabinetu.’ (izvor: Pobjeda, srijeda 28. septembar 2016. godine). Istim stilom Milan Knežević, predśednik Demokratske narodne partije,  na predizbornom mitingu održanom u Podgorici, na Trgu nezavisnosti 14. oktobra, govoreći o  noći  poslije završenih izbora, kaže : ‘U devet časova i trideset minuta Demokratski front zajedno sa vama treba da saopšti da je oslobodio Crnu Goru i da je Đukanović G O T O V!, a četnički vojvoda Mandić sa istog mitinga poručuje: ‘Oni nas ne mogu zaustaviti. Narodna volja se ne može zaustaviti i haosa neće biti nigdje, haosa će biti jedino šesnaestog naveče u kabinetu premijera Đukanovića. On će morati te večeri da razmišlja o svojoj budućnosti.’ (Izvor: TV Pink, minut – dva, 25. oktobar 2016. godine).

            Sve ove zlokobne prijetnje, koje će još dugo odzvanjati Crnom Gorom, potvrđene su u noći između subote i neđelje, prije otvaranja biračkih mjesta, kada je akcijom crnogorske policije, kojom je komandovao glavni specijalni tužilac, uhapšena kriminalna organizacija od 20 članova, formirana u Srbiji i Crnoj Gori, koja je namjeravala da, poslije izbora, napravi haos, izazove nerede i krvoproliće u Crnoj Gori. U zajedničkom saopštenju, povodom toga čina, Specijalno tužilaštvo i Uprava policije između ostalog navode: ‘Sumnja se da je plan ove organizacije bio da u vrijeme proglašenja rezultata na parlamentarnim izborima, uz upotrebu oružja, napadnu okupljene građane ispred Skupštine Crne Gore i službenike Uprave policije, a da potom zauzmu prostorije Skupštine, s namjerom da proglase izbornu pobjedu određenih političkih partija.’ (izvor: Pobjeda, poneđeljak 17. oktobar 2016. godine). Kasnijom istragom se ispostavilo, kako je to u intervjuu TV Vijesti saopštio Milivoje Katnić, da se zapravo radilo o pet kriminalnih grupa sa šezdesetak ljudi, od kojih su četiri izbjegle hapšenje, a ‘htjeli su da Crnu Goru u crno zaviju’ (izvor: Pobjeda, petak 21. oktobra 2016. godine). Na vanrednoj konferenciji za štampu Katnić je iznio i dodatne informacije koje govore da je za realizaciju kriminalno-terorističkih planova bilo spremno oko 500 pristalica iz Srbije, koji bi se inflitrirali u okupljenu masu sa već unaprijed podijeljenim zadacima - izazivanja nereda, kao i pedesetak terorista, preobučenih u uniforme crnogorske policije, naoružanih automatskim oružjem i vrhunski izvježbanih, da mogu pružiti otpor mnogo brojnijim crnogorskim policijskim snagama. [1] Sporost, neifikasnost, povlašćen tretman prema političkim funkcionerima i podložnost  partijsko-političkom uticaju sudske vlasti, omogućio je ovom DF dvojcu da, za vrijeme sudskog procesa, vrše svakodnevan pritisak na sudstvo u cilju donošenja oslobađajuće presude. Takođe, partitokratski sistem vladanja je omogućio, mimo sličnih iskustava u svijetu, da jedan od optuženih, koji je sve učinio da oburda/uruši crnogorski sistem bezbjednosti i samu državu, postane predśednik skupštinskog Odbra za bezbjednost i odbranu, odakle može mnogo lakše i djelotvornije raditi na ostvarenju tih ciljeva. Ovaj sistem je omogućio ovom dvojcu i to da pod okriljem kasnih noćnih sati, sa četvrtog na peti septembar 2021. godine, povodom belvederskih događaja, poput „anđela dolete“ u odaju apostolskog vrhovnika, prenesu, svoje i samog „boga“ Vučića, demonske poruke prijetnji, te ispostave „naloge“  tadašnjim apostolčićima i njihovom predvodniku „da se ustoličenje Joanikija mora obaviti po svaku cijenu“. Ova ponoćna pośeta svim prisutnim u apostolskoj „odaji“ u kojoj „dubokoumno“, ali i neplodno, razglabahu o narednim/śutrašnjim cetinjskim događajima, uli „božansku snagu“ i donese im „prosvjetljenje savjesti“ što ih dovede do zaključka se ustoličenje obavi makar se prolila krv i smrtno stradalo desetak Crnogoraca. Jer, što su ti životi pri onoj „blagosti“ i „svjetlosti“ kojom će novoustoličeni mitropolit obasjavati velikosrpske puteve „nadojene zločinačkom krvlju“ raznih Moljevića, Velimirovića, Maca, Karadžića, Mladića, Miloševića... Zar na to ne „obavezuju“ muke, krv i stradanje Isusovo, koje je podnio za čovječanstvo, bješe razmišljanje apostolsko. I ta ulivena „božanska snaga“, uz  preuzmanje neustavne komande „vrhovnog apostolskog namjesnika“ nad policijom, preli se na mirne i dostojanstvene demonstrante u vidu neviđene količine šok bombi suzavca i gumenih metaka, pri čemu potekoše „potoci“ suza izazvani bačenim suzavcem, poneka kap krvi i veliki broj krvavih podliva od gumenih metaka i šok bombi. Na veliku sreću po Crnu Goru i građanski mir ne dođe  do onog apostolski projektovanog gubljenja ljudskih života.

Sa „pirom“ brutalnog nasrtaja na pravosuđe nastavljeno je i ovih dana (neposredno po formiranju „manjinske“ Vlade), kako od strane svih konstituenata pređašnje klero-šovinističke vlasti, tako i onog dijela  sadašnje-novoformirane političke većine otjelotvorene u „manjinskoj vladi“, koja je pripadala pređašnjoj vlasti. Ovi prvi (DF) to rade otvorenim/javnim, primitivnim i nevaspitanim napadima i prijetnjama tužilaštvu i sudstvu - što jeste  odraz palanačke ruralne svijesti i odlika djelovanja ekstremne desnice, da ukoliko ne riješe neke slučajeve, za koje su zainteresovani, u skladu sa njihovim očekivanjima – optuže i presude  bez utemeljenih dokaza, „da će  im biti uska Crna Gora“.  Ovi drugi to rade sa ne manjim žarom, ali ne i primitivizmom svojstvenim ovim prvim. Njihovo iskazivanje i pokazivanje  političke moći je mnogo  perfidnije, praćeno  narativom u kojem nema direktnog obraćanja tužilaštvu i sudstvu, već se navodno brane i opravdavaju svoji postupci kao učesnika prethodne vlast. Takvo „jeftino lukavstvo“ se ispoljava u pokušaju   usmjerenom  na kriminalizaciju cetinjsko-belvederskih događaja, kako bi od strane pravosudnih organa bile potvrđene takve ocjene, što bi rezultiralo podizanjem optužnice prema određenim učesnicima tih događaja. Namjera je da se jedan dio časnih patriota, boraca za crnogorsku nezavisnost  proglase teroristima i na taj način cio suverenistički, državotvorni „pokret“ anatemiše, kompromituje i minimizira njegova društvena uloga. Najtragičnije je to što to čine čelnici dvije partije (URA i SNP) iz sadašnje manjinske vlade, kojoj su legitimitete i „optužničku moć“ dale građanske partije, svojim učešćem u njoj ili davanjem podrške njenom izboru. A gle apsurda, navedene optužbe zapravo ciljaju DPS i SDP, čiji su brojni funkcioneri i članovi bili učesnici događaja 4 i 5 septembra na Cetinju/Belvederu. Njihovi svakodnevni istupi kojima se policijska akcija - kojom su šok bombama, suzavcem, gumenim mecima i buldožderima jednog budvanskog tajkuna, razbijene mirne demonstracije izazvane činom ustoličenja  srpskog popa u Cetinjskom manastiru, koji je, pritom, bio u funkciji ponižavanja Crne Gore i Crnogoraca, opravdava i proglašava profesionalnom, a štite visoki policijski službenici koji su tih dana bili na vezi sa kriminalnim grupama iz više crnogorskih gradova za ne daj bože, zapravo je poruka tužilaštvu i sudovima kako treba da se odnose prema naznačenim događajima.

 

 

 

 

                                                                                              Nastaviće se

 



[1]  Milorad Minjo Ražnatović, Sumrak suverenizma – DOB, Podgorica 2017., strana 232, 233 i 234 



2 Komentara

MroeUTD Postavljeno 27-07-2023 01:28:04

can you buy cialis online You can keep stress under control with meditation or other relaxation techniques; change your diet to one rich in protein; try supplements like biotin; or give laser therapy a try if you re dealing with excess estrogen

Odgovori ⇾

floache Postavljeno 10-05-2023 17:08:28

This multicentric randomised clinical trial was conducted at 6 centres by India s Central Council for Research in Homoeopathy with the primary to evaluate the effects of homeopathic medicines in fifty millesimal LM potencies compared to centesimal CH potencies on symptomatic uterine fibroids cialis online

Odgovori ⇾

Ostavite komentar

• Redakcija zadržava puno pravo izbora komentara koji će biti objavljeni. • Komentari koji sadrže psovke, uvrede, prijetnje i govor mržnje na nacionalnoj, vjerskoj, rasnoj osnovi, kao i netolerancija svake vrste neće biti objavljeni. • Prilikom pisanje komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima. • Nije dozvoljeno pisanje komentara isključivo velikim slovima niti promovisanje drugih sajtova putem linkova. • Komentari u kojima nam skrećete na slovne, tehničke i druge propuste u tekstovima, neće biti objavljeni, ali ih možete uputiti redakciji na kontakt stranici portala. • Komentare i sugestije u vezi sa uređivačkom politikom ne objavljujemo, kao i komentare koji sadrže optužbe protiv drugih osoba. • Objavljeni komentari predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, i nisu stavovi redakcije portala. • Nijesu dozvoljeni komentari koji vrijedjaju dostojanstvo Crne Gore,nacionalnu ,rodnu i vjersku ravnopravnost ili podstice mrznja prema LGBT poulaciji.