Sagovornici

Knjige kotorskog Don Kihota su odbrana našeg bivstva

Maj 06, 2022 2 Komentara

(15 riječi)

Piše: Dubravka Jovanović

U Multimedijalnoj sali KIC-a “Budo Tomović” sinoć je održana promocija knjiga “U IME OCA I SINA – Ubistvo države s predomišljajem“, i “POLITIČKI POPOVI I LITIJAŠKI EKSPERTI-Tamna strana crnogorske zbilje“ novinara i publiciste Slavka Mandića.

 „Riječ je o crnogorskom bastaduru javne, političke, kulturološke i civilizacijske zbilje koji se nikada i nikome i nizašto nije uzmakao sa crnogorske agore, ne pitajući za cijenu koliko to košta. I od toga Slavko nije pravio komercijalu, nije tražio da ga brane partije, nevladin i civilni sektor, nije tgražio da se hrani grantovima i nije tražio da bilo ko daje svoju za njegovu riječ“.

Nije dovoljno  samo znanje, nije dovoljno umijeće, važan je trenutak  i nada sve hrabrost. Za saopštiti istinu kako to radi novinar i publicista Slavko Mladić kazao je crnogorski književnik i novinar Dragan Mitov Đurović otvarajući promociju knjiga Slavka Mandića pod nazivom  “U ime oca i sina” – Ubistvo države s predomišljajem, i “Politički popovi i litijaški eksperti” – Tamna strana crnogorske zbilje. Jakom riječju, svjetlost na nova Mandićeva književna  izdanja dali  su  akademik Dukljanske akademije nauka i umjetnosti Sreten Vujović, teoretičar medijske kulture Željko Rutović i novinar i publicista Šeki Radončić.

Slavko Mandić imenuje, ne okoliši, kaže ono što misli. Slavko Mandi i njegovi komentari jednako su  istina. Slavko piše o popovima ali i o lopovima i to ne sitnim već o onim najkrupnijim koji nam kradu ono što nam je najvrjednije. Kradu nam ognjište. Kroz sve tekstove se provlači istina o Crnoj Gori i to je ono što ne znamo, o čemu našu đecu ne uče u školama, kazao je Dragan Mitov  Đorović, koji je nadahnuto i u svom raskošnom oratorskom stilu vodio ovo veče.

Akademik i pjesnik Sereten Vujović pozdravio je na početku, kako je kazao, posebnu ličnost pomocije, sedmogodišnju Kseniju kojoj se đed Slavko obraća u svojoj dilemi da li će na pravi način iznijeti svoju priču u smislu oslobađanja istine.

U osvrtu na prvu Mandićevu knjigu Politički popovi i litijaški ekseprti- Tamna strana crnogorske zbilje, Vujović je konstatovao da se niko nije našao u crnogorskom društvu da objasni narodu da su litije molitve koje se prave u sušnim godinama da padne kiša i to obično u crkvi, ili oko nje, ali da se litije nikada nijesu pravile da padne Vlada bilo koja.
-Današnje litije su čista podvala koju crnogorci doživljavaju više od sto godina sa posljednjom paravojnom formacijom, odnosno paracrkvenom i to Srpske pravoslavne crkve, koja je došla na krilima zločina 1918. godine, kao što sad na krilima zločina doživljavamo, na žalost, i rat u Ukrajini.
Ovakve knjige ne dozvoljavaju ljudima da šminkaju istoriju a Crnu Goru će spasiti ta njena feniksova supstanca.  Hiljadu godina sve sile zijevaju na Crnu Goru, a mi smo još tu i ne damo se i nećemo se dati.
O tome govore  knjige Slavka Mandića koje su hronologija i idu iz trenutka u trenutak, čvrsto zasnovano na činjenicama i zbog toga ljudi koji čine medijsku mafiju u Crnoj Gori lude. Zbog toga su ugasili Skala radio, medijski prozor na području Boke Kotorske i Crne Gore  a Mandiću pljušte tužbe i ređaju se sudski procesi od tih drumskih razbojnika, kazao je Vujović. Sve to posmatra se nijemo, jer odbrana Slavka Mandića nije odbrana jednog čovjeka, pisca ovih knjiga, već odbrana Crne Gore i crnogorskog dostojanstva , časti, poštenja.

-Pitam se odakle ti ljudi iz medijske mafije znaju da će dobiti više hiljada eura odštete, ukoliko nijesu umreženi sa nekim pravosudnim, odnosno krivosudnim sistemom. Zato se ovakve knjige dragocjeno štivo koje ne mogu da zaobiđu istoričari, riječi su Vujovića.

Kulturolog, publicista mr Željko Rutović u svojoj besjedi između ostalog poručuje:

Kako god da računamo vrijeme i kako god da kanimo sjutra da budemo u tom vremenu naše istorije, računanja tog  vremena nema bez ovakvih ljudi i knjiga.
A to što smo u većini slučajeva takvi kakvi jesmo i što smo skloni da stvari mjerimo po ličnom aršinu, pizmi, sujeti, nevoljnosti, nedovoljnosti, da boljem, jačem, hrabrijem, pametnijem od sebe to kažemo,  mnogo puta nas je koštalo i košta nas i danas. Mala smo, ali velika zemlja svojom istorijom i svojim imenom da bi bagatelisali i razbacivali naše najbolje sinove.

Vrlo svjesno i kritički jasno kažem da je Slavko Mandić od 30. avgusta 2020. do danas najubljedljivi hroničar naše poltikološke, političke, kulturološke i civilizacijske zbilje. U karakteru i profilu njegovih knjiga, naslova i podnaslova  vrlo ubjedljivih, egzaktnih u naslovu naše društvene stvarnosti daje se i prepoznaje se dijagnoza, definicija, magnetna rezonanca naše tamne strane crnogorske zbilje. Riječ je o crnogorskom bastaduru javne, političke, kulturološke i civilizacijske zbilje koji se nikada i nikome i nizašto nije uzmakao sa crnogorske agore, ne pitajući za cijenu koliko to košta. I od toga Slavko nije pravio komercijalu, nije tražio da ga brane partije, nevladin i civilni sektor, nije tražio da se hrani grantovima i nije tražio da bilo ko daje svoju za njegovu riječ, poručio je Rutović. Slavko Mandić i njegove knjige su polemos i dijalogos  suštine naše političke stvarnosti. On pripada u svom izrazu društvenog i svekolikog bića rijetkom i odabranom elitnom sloju intelektualnih bastadura malog broja koji se obračunavaju sa svetosavskim klerofašizmom od 30 avgusta do danas. Umjesto mnogih i velikog broja koji su po pozivu dužnosti i svemu onom što je ostalo  u prtljagu njihove biografije izabrali mudru ćutnju. Konvertiti, pervertiti, kameleoni i kameleočići, poltroni i poltrončići kojima na svoj način Slavko Mandić daje prilog,  mjeru i ono što jesu. Svaka država koja drži do sebe, ovakva i slična štiva čuva u riznici svoje istorijske, političke, sociološke i svekolike hronike. Zato su ove knjige odbrane našeg bivstva.
Da je sreće, kazao je Rutović, medijske kuće, akademije, univerzitetske kuće, građansko društvo, pokrenuli bi debatni krug na određene tematske referentne jedinice ovih knjiga.

Za svoju Crnu Goru Slavko Mandić se s mnogo kuraži bori britkim perom na svakom njenom medijskom pedlju. Od Kotora gdje živi, preko Certinja, Podgorice, Ulcinja, Pljevanja, Plava, kazao  je u svojoj riječi novinar i publicista Šeki Radončić.

I nikakve odmazde ga ne mogu uplašiti i spriječiti u njegovoj misiji: prijetnje i satanizovanja, ukidanje njegovog kultnog Skala radija, brojne tužbe protiv njega, na čelu sa dvojicom medijskih kasapina, niti sramne presude kotorskog suda na Slavkovu štetu. Mirne duše se može konstatovatui: niko od crnogorskih novinara, publicista, pisaca i javnih djelatnika nije objavio toliko kolumni  o ludilu nove vlade, njenih eksperata, mentora i gospodarta koliko Slavko Mandić. Uvijek sa pravim povodom i razlogom. I gotovo svakodnevno.

Nova knjiga Mandićeva „U ime oca i sina“ –ubistvo države s predumišljajem, nije samo priča o najgoroj vladi koju je Crna Gora ikada imala, već je priča o današnjoj CG i njenim građanima, svih vjera i nacija, koji pokazuju takvu trpeljivost  prema kvislinškoj vlasti da se čovijek mora zapitati  da li je to onaj isti narod koji je do juče za sebe ponosno tvrdio da je najhrabriji na svijetu i da ne trpi ni lance, ni okupatore.Soga ne čudi što se kod čitalaca, kako zalazi u dubinu ove knjige , javlja revolt koji stalno raste. I prema nesposobnoj i izdajničkoj vlasti, i prema pasivnoj opoziciji, koja i ne pokušava da podigne na bunu narod protiv ovakve Vlade. Krik Slavka Mandića nad ovako urnisanom Crnom Gorom pretočen u posljhednje dvije knjige, nažalost će se, po svemu sudeći, čuti i u trećoj i narednima.

Dakle, kotorski Don Kihot nastavlja svoju borbu, zaključio je Radončić.

Obraćajući se publici Slavko Mandić je objasnio zašto je morao da piše. Dva su razloga. Prvi je bio potreba da piše i na taj način se suprostavi sramnom pokušaju uništavanja Crne Gore, a drugi da se ubaci u spokoj i mirno spavanje koje pruža Crnogorska akademija nauka i umjetnosti. Ali, tamo je sve već odavno zauzela družina, uživajući u potpunoj tišini i višestrukim apanažama. Sramno, kao što je bila i prethodna vlast koja nije voljela svoju državu. Nevjerovatno ali istinito.

Mandić je kazao da još jedan rukopiš, Akademici i crkveni  miševi – Mantijaški jataci, čeka bolja vremena da bude objavljen.
Tu se završava ciklus jednoipogodišnjeg stradanja Crne Gore posmatran iz njegovog novinarskog pera.

Pisati jednostavno mora, iako je htio da odmori. Ali, ne daju inspiratori, kaže autor i pita se javno jesmo li danas tamo đe smo bili 30. avgusta 2020. godine? Ko će ga više znati. Više se čini da jesmo, no da nijesmo. Trajaće izgleda pisanje i podśećanje na činjeno bar za ovog života. Takva nam je karma.

Govoreći o medijskoj sceni na ovim našim prostorima Mandić je sa žaljenjem konstatovao da medija gotovo da i nema u Crnoj Gori. Najbolji primjer je da ni jedna televizija, radio stanica, portal, printani medij nije poslao nikoga da proprati ovaj događaj. Osim portala Aktuelno i Crnogorskog portala koji redovno prenose sve tekstove, drugi iz sebi znanih razloga to ne žele. Nijesu objavljivali ni kad je Skala radio trpio strašne udare medijskih reketaša, kada su njihovi novinari trpjeli progone i plaćali sudske presude.

Na kraju Mandić kaže da mu je sva rabota posvećana unuci Kseniji, kojoj je odrastanje pod sjenkom družine na sve spremne. Da li će ona biti spremna da se odupre ili će morati da ode odavde, sam bog zna. Ako budemo ovo što smo dobrim dijelom danas, zaključuje on, pakovaće se koferi a ovim prelijepim prostorom gospodariće popovi. Nećemo valjda to dozvoliti.

Veče je zvucima gitare obojila Nikolina Đurašković, učenica Srednje Muzičke škole Vasa Pavić.

Odlomke iz knjiga čitala je Lucija Drenovac, članica pozorišne radionice Dodest.