Politika

Radoman: Brza reakcija “prve šubare Nikšića” potvrdila da je riječ o pažljivo osmišljenoj provokaciji na Cetinju

Apr 27, 2022 5 Komentara

(15 riječi)

Kad je nedavno Evropski parlament usvojio rezoluciju u kojoj je apostrofirana maligna propagandna djelatnost Crkve Srbije u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, a Rusija označena kao država koja preko svojih propagandnih punktova koristi napetosti među etničkim zajednicama na Zapadnom Balkanu „kako bi raspirila sukobe i podijelila zajednice“, bila je to potvrda upozorenja koja su od početka 2020. godine – kad je započela Klerikalna kontrarevolucija u Crnoj Gori – stizala s malobrojnih adresa iz Crne Gore da je Crkva Srbije, zapravo, ključni ruski obavještajno-propagandni punkt detabilizacije ne samo Crne Gore, već i regiona, kazao je prodekan za nastavu na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost Aleksandar Radoman za Gradski portal, povodom jučerašnjih nacionalističkih provokacija na Cetinju, ali i reakciji gradonačelnika Nikšića, Marka Kovačevića.

Kako kaže, rezolucija Evropskoga parlamenta, prispjela tek nakon Putinove agresije na Ukrajinu, opasno je upozorenje o pogubnosti zakašnjelog reagovanja Zapada.

” Kad se prisjetimo da je uz aktivno učešće zapadnih ambasada odlazeću Vladu Crne Gore sastavio počivši mitropolit Crkve Srbije u Crnoj Gori Amfilohije Radović, a da njegov nasljednik i danas uživa neskrivene simpatije nekih zapadnih ambasadora i mandatara za sastav nove vlade, o sljepilu dijela diplomatskoga kora ne mora se ništa više dodati. Rezultati te vlade danas su jasno vidljivi: kompletno urušavanje sistema – od bezbjednosnog, preko ekonomskog i prosvjetnog do zdravstvenog – potom udaljavanje Crne Gore s evroatlantskoga puta i stavljanje u podređeni položaj u odnosu na Crkvu Srbije, odnosno samu državu Srbiju, kao ključnog Putinovog igrača na Balkanu”, objašnjava Radoman.

Zato danas, dodaje, smiješno zvuči ekspoze Dritana Abazovića, jednog od ključnih protagonista destrukcije države, u kojem obećava pomirenje i borbu protiv korupcije i kriminala. Takvo pomirenje o kojem Abazović trabunja zapravo je maca – ona što je kao nadimak nosi jedan od svetaca Crkve Srbije – pokojnjega Amfilohija Radovića kojom je razvaljivao građanski, sekularni i multikulturni profil savremene Crne Gore.

” Navodno pomirenje koje bi trebalo da izjednači fašiste i antifašiste, zločince i žrtve, kvislinge i patriote, putinofile i progresivce, nije nikakav put u prosperitetnu budućnost u koju je zagledan Abazović, već provalija u koju Crna Gora evo već dvije godine strmoglavo srlja. To je put ka trajnoj podjeli društva na nacionalne torove, ka produbljenju granica koje i danas dijele crnogorske familije dublje od bilo kojih spoljnih podjela, ka bespovratnoj disoluciji društva, ka izolaciji i mržnji kao zamjeni za zajednički život”, kaže Radoman.

Ključni generator te politike destrukcije u Crnoj Gori, ocjenjuje, je Crkva Srbije, a ključni politički igrač za podmuklu realizaciju njenih planova je Dritan Abazović.

” Što je, uostalom, dokazao i najnovijim marifetlukom s manjinskom vladom, ustupivši SNP-u, kao političkoj frakciji Crkve Srbije, ključne položaje u Vladi i Skupštini Crne Gore. Zato je politika Dritana Abazovića duboko antievropska i destabilizirajuća po crnogorsko društvo. I zato je i Abazoviću i Crkvi Srbije trn u oku Cetinje, simbol crnogorske slobodarske tradicije”, kategoričan je prodekan FCJK.

Da u svojem propagandnom djelovanju s ciljem destabilizacije Crne Gore ne prezaju ni od čega, klirici Crkve Srbije demonstrirali su zloupotrebom đece.

” Kako tokom Klerikalne kontrarevolucije, tako i na primjeru posljednje provokacije – zlokobnoga pira koji su organizovali u Vladičinoj bašti pred Cetinjskim manastirom. Na dan kad su 1923. godine srpski žandari svirepo ubili kompletnu familiju crnogorskoga patriote Petra Zvicera, popovi Crkve Srbije izveli su đecu iz Nikšića da na mjestu na kojem su vjekovima zasijedali crnogorski zborovi – vijećajući o izboru vladara i odbrani “otečestva” – kliču „srpskom barjaku“ što se vije „od Prizrena do Rumije“ i time obave simbolično zapišavanje tuđih teritorija”, pojašnjava Radoman.

Radoman kaže da ispred Manastira, nijesu pjevane „srpske pjesme“, kako je to prenio dio medija, već ogavna novokomponovana „budnica“ potekla iz mračnih ćelija Crkve Srbije kojom se pod maskom proslave „slobode“ zapravo iscrtavaju granice kolonijalnih velikosrpskih projekcija, neostvarenih u prethodnim i preostalih za neki novi balkanski rat, u kojem, po pravilu, s lica zemlje treba da nestane još jedan narod koji se ne uklapa u bolesne velikosrpske teritorijalne pretenzije.

” Da nije riječ o izolovanome incidentu, već pažljivo osmišljenoj provokaciji Cetinja i Cetinjana potvrdila je brza reakcija “prve šubare Nikšića” i kandidata za “oberšubaru Demokratskog fronta”, Marka Kovačevića. Zaprijetio je Kovačević kako će ako to ne uradi policija, Nikšićani sprovoditi pravdu po Cetinju. No, za razliku od Kovačevića čije je duhovno prebivalište Ravna Gora, Cetinje je u Crnoj Gori, a Cetinje je – kako to lijepo reče Senad Pećanin – i antifašistička prijestonica Evrope, pa se u njemu, na Kovačevićevu i žalost njegovih mentora, neće primjenjivati metode „sprovođenja pravde“ kakve smo 90-ih imali prilike viđeti od Kovačevićevih ideoloških blizanaca od Hrvatske, preko Bosne i Hercegovine do Kosova. Zato Kovačeviću i kleorofašističkoj družini mogu samo poručiti – dalje ruke od Cetinja! A svima kojima je na srcu crnogorska antifašistička tradicija – vidimo se na Belvederu 9. maja”, poručio je Radoman.

Danijela Jovanović  gradski.me