FARUK DIZDAREVIĆ SVETIONIK KULTURE BOŠNJAKA
Piše:
Božidar Proročić, književnik i publicista
Postoje oni svijetli primjeri Bošnjaka, koji su
čitav svoj život posvetili kulturi i bogastvu svog Bošnjačkog naroda ljepoti
(bosanskog) jezika, proze, poezije, etnosa. Faruk Dizdarević je za svoga
dosadašnjeg života ispisao ne samo slavna nego i zlatna slova svoje biografije.
Ako su Bošnjaci na svojim kultrološkim poljima imali i još dalje (imaju) jednog
od najzaslužnjih i najznačajnjih Bošnjaka savremene današnjice onda je to Faruk
Dizdarević. Filozof Ciceron jednom je zapisao: ,,Nema velikog cilja bez
velike žrtve”
upravo ovaj citat ide savršeno uz život ovog neimara. Rođenjem u Bijelom Polju,
on je u sebi utkao najljepše vrijednosti epičara, pjesnika i prozaista po
kojima se danas ovaj grad i prepoznaje kao jedna od najljepših destinacija
kulture ne samo u Crnoj Gori nego i šire. Mnogobrojni mladi pisci iz bošnjačkog
kulturnog establišmenta su zahvaljujući njegovim radom izdali svoje prve knjige
i postali prepoznati širom Sandžaka ali i na prostorima Evrope. Pored toga on
je često i mnoge zaboravljene bošnjačke pisce i pjesnike prezentovao javnosti
čemu mu pripada posebna zasluga za očuvanje kulturne baštine. Faruk Dizdarević
predstavlje jednu od najmarkantjih ličnosti, aktuelnog trenutka. Opseg ovog
svestranog stvaraoca: pripovjedač, esejista, istoričar kulture, književnik,
publicista, esejist, književni, likovni i pozorišni kritičar. I danas kada se
bliži gotovo osmoj deceniji svoga života sa istim žarom, harizmom i upornošću
posvećen je mnogim generacijama stvaralaca kako onih koji tek nastaju tako i
onih koji su zahvaljujući njegovom doprinosu postali dio reprezentativne scene
Bošnjaka. Kao književni kritičar uspio je da sačuva magične prostore, pisane
riječi Bošnjaka, i čuvara bosanskoga jezika oplemenjenog primjesama orijenta i
bazom evropske civilizacije uzdignuvši ih na najveći intelektualni nivo. Sa
druge strane, Dizdarevićje široj čitalačkoj i naučnoj javnosti i publici
predstavio mnoga autore i djela koja su neopravdano bila zaboravljena ili
zapostavljena iz prostog razloga što sekroz noviju kulturološku istoriju
Bošnjaka, niko nije imao u dovoljnoj mjeri osjećaja, sluha i pažnje da ih grupiše
u jednoj cjelini, te su tako mnogobrojna književna dostignuća bila na marginama
kulture.
Zahvaljujući s jedne strane
grandioznosti, a sa druge strane neumornosti kulturologa Dizdarevića književna kritika, publicistika i esejistika
je najsadržajnji i najreprezenatativnji dio Farukovog stvaralaštva. Impozantna
je bibliografija svega onog što je on objavio i predstavio u svojoj
višedecenijskoj karijeri. Ogroman je i
gotovo nemjerljiv doprinos kulturi svog (Bošnjačkog) naroda. Mnoge velike ideje
su se kroz istoriju prvo začele u kulturi. Bez prosvetiteljstva ne bi bilo ni
demokratskih revolucija. Pomijerajući granice ljudskog stvaralaštva, slobode i
vrijednosti, kultura često podrazumijeva i adekvatnu kritiku kakvu praktikuje
Dizdarević.Od pozicije potpune marginalizacije, zanemarenosti i prepuštenosti
zaboravu kulture Bošnjaka sa početkomnažalost i ratnih devedesetih, kultura koju
je Faruk Dizdarević postavio sebi kao jedan od ciljeva - u novijem periodu, doživjela
je svoj potpuni medijski i javni nastup i procvat.
Kultura je jedno vezivno tkivo, najvažniji
materijal od kojeg se gradi identitet jedne (Bošnjačke) nacije. U sociološkoj
teoriji postoji puno tipologija i definicija kojima se određuje predmet i
značenje kulture, ali jedna od najopštijih kaže - pod kulturom se obično
podrazumijeva skup svih materijalnih i duhovnih vrijednosti čovjekovog rada u
prirodi, društvu i mišljenju. Kultura jeste nadasve složen kulturni fenomen,
ali u principu, ona izražava kompletno duhovno-materijalno stvaralaštvo
čovjeka. Kultura kao takva, jeste i onaj najznačajniji element u samom
identitetu (Bošnjačkog) jednog naroda. Takvu definiciju kulture je Faruk
Dizdarević filigranskim nitima velikih stvaralaca i pregalaca utkao u biće svog
naroda. No pored toga doprinos Dizdarevića, Crnoj Gori je segment na koji
moramo obratiti posebnu pažnju. Iako je dobitnik brojnih nagrada i priznanja
(van Crne Gore) njegova rodna Crna Gora mu se nikada nije odužila na pravi
način pa to ne čini ni dan danas, kada bi svaka država bila ponosna da ga ima.
A mi u Crnoj Gori nažalost njegujemo ,,kult zaborava” i sjetimo se nekoga tek
kada ga nema, a Dizadrevića ima sa svom svojom širinom i snagom drevnog
Sarajeva u kome provodi svoje dane. Zato
želim ovim mojim ličnim esejom da se makar na skroman način odužim velikanu
koji to sa punim pravom zaslužuje. Dizdarević je kao kulturolog svojom
skromnošću i vrlinama koje ga krase bio i ostao ono što se sa punim i pravim
imenom može nazvati ČOVJEKOM (INSANOM). Dizdarević je čovjek, (insan) takve kosmopolitske
i eruditske kulture, fotografske memorije, njegova djela, su fascinantna a
posebno predstavlja uzor nesebičnoga društveno angažovanog intelektualca, makar
nesklonog da bude u prvom planu, pokazujući svagdašnju borbenost i aktivizam na
različitim stranama, od pedagoškog do građanskog ulaganja udruge, u stvari od
šireg značaja kojima se gradi lični
kultorološki integritet i identitet. Dizdarević kao intelektualac i
pisac do dana današnjeg nije pristajao na nametnutu ulogu, kao ni na
pojednostavljenu šemu bošnjačke književnosti. On je, iznad svega, čovjek (insan) ravnoteže. To karakterna crta,
koju bismo mogli nazvati i otvorenošću ili pomirljivošću. O ovim komplikovanim,
ozbiljnim i važnim temama za kulturu Bošnjaka, Dizdarević umije da govori na jednostavan svima
razumljiv i prijemčiv način, a takve su
i njegove kritike, eseji, knjige, publikacije. U svakom nacionalnom
bastionu, ukoliko taj bastion (bošnjačke) nacije ima izgrađenu jaku svijest o
sebi, rodi se i javno djeluje neko kome se, prema snažnom unutrašnjem uvjerenju
da je to ispravno,poklanja gotovo bezrezervno povjerenje i poštovanje. Tako se,
tom jedinstvenom putu uzajamnog uvažavanja, vremenom i sticajem društvenih
(ne)prilika odnjeguje nesporno uvažavanje jednog naroda prema njegovim
izdvojenim pojedincima koji potom na
najširoj javnoj sceni predstavljaju kolose i velike nacionalne autoritete, moralne,
intelektualne, naučne, a iznad svega kulturne. Oni najređi među tim autoritetima postanu,
jednovremeno, i sve to, ali i još više. Faruk Dizdarević je(p)ostao, autoritet u
kulturi od te najređe vrste, autoritet koji se uvažava, sluša, i što je možda
najvažnije i najdragocjenije poštuje i voli. Zato i stoje činjenice i uovim (i
u prošlim teškim vremenima) da je
kulturolog Dizdarević posvećen ne samo svojoj nauci ( u kojoj pripada najvišim krugovima vanserijskih intelektualaca)
već bezrezervno, i odvažno, posvećen i sudbini svog nacionalnog preporoda
Bošnjaka i razumijevanju složenih kulturoloških, istorijskih, geopolitičkih, i
antropoloških okolnosti (vrijednosti) koje su odlučivale i uticale na tu
sudbinu. On jekulturologsposoban da svojim mudrim i cjelovitim uvidima razgoni
tamu i nespoznatljivost društvene stvarnosti i pomenutih datih prilika. Njegova riječ je, kao malo koja druga iz
redova pripadnika njegove profesije, bila i ostala riječ hrabrog, časnog i
duhom sposobnog za sveobuhvativu sintezu, nadmoćnog intelektualca.Na samom
kraju prije imresivne biografije završiću esej o Faruku Dizdareviću riječima
američkog pjesnika, esejiste i filozofa Ralfa Emersona (1803-1882): ,,Veliki dio
smjelosti je smjelost da se nešto uradi prije drugih.”
Faruk Dizdarević (1943. Bijelo
Polje), istoričar kulture, književnik, publicista, esejist, književni, likovni
i pozorišni kritičar, kulturni djeletnik. Osmogodišnju školu i gimnaziju završio
je u Bijelom Polju, a Filozofski fakultet u Beogradu. Nakon studija radio je
izvjesno vrijeme u prosvjeti, a potom je
od 1973. do 2008. godine obavljao funkciju direktora Doma kulture u Priboju na
Limu. Inicijator je i organizatora mnogih kulturnih akcija i pothvata u
pribojskoj sredini i šire. Dizdarević je, između ostaloga, utemeljitelj Limskih
večeri poezije, osnivač Limskih večeri dečje poezije, Festivala dečjeg dramskog
stvaralaštva, Serijala Put ka slici, pokretač izdavačke djelatnosti u ovoj
sredini (Biblioteka Limske večeri poezije, Edicije Limes, Manualis Labor i
Testudo). Posjeduje širok spektar zanimanja i suverenu erudiciju. Žanrovski je
raznovrstan. Pored publicističkog, naučno-istraživačkog i književnog rada
desetinama godina bavi se književnom i likovnom kritikom. Tekstovi su mu
objavljivani u dnevnim novinama, časopisima, zbornicima i katalozima.
Učestvovao je na više naučnih skupova, simpozijuma i okruglih stolova
(Podgorica, Bijelo Polje, Sarajevo, Priboj, Petnjica, Gradačac, Beograd, Plav,
Užice, Tešanj...). Uvršten je u više izbora i panorama, među kojima su i: Ваза
от пјаск – Антологија на Черногорскатa
проза (Antologija kratke priče objavljena na bugarskom jeziku.
Zastupljeni: Ćamil Sijarić, Vojislav Minić, Zaim Azemović, Isak Kalpačina, Radovan Vujadinović, Faruk
Dizdarević, Božur Hajduković, Vesna Egerić, Petar Arbutina, Igor Simatović);
priređivač mr. Isak Kalpačina, Pernik (Bugarska), 1997; Multikulturalnost i
književnost (po izboru Ilje Sijarića
zastupljeni): Željko Rutović, Jovo Knežević, Zuvdija Hodžić, Marko Vešović,
Blaga Žurić, Ilja Sijarić, Faruk Dizdarević, Faiz Softić, Gajo Gora, Kemal
Musić, Radomir Perišić, Safet Sijarić, Vukoman Batko Kljajević, Žarko Ćorović,
Radojica Bošković, Darko Jovović, Fehim Kajević, Nada D. Pavićević, Braho
Adrović, Radosav Rašo Nišavić, Borko Smolović, Zaim Spahić, Murat Ćorović,
Ruždija Krupa), Bijelo Polje, 2008; Leksikon pisaca prosvetnih radnika,
priredili dr Miodrag Ignjatović i Milivoje Trnavac, Beograd, 2001. i dr. O
njegovim knjigama i radu na kulturnom planu objavljeno je nekoliko stotina
tekstova informativne, književnokritičke, esejističke i naučne naravi.
Zastupljen je u: Leksikonu
znamenitih Bošnjaka, priređivač dr. Nazif Veledar; Leksikonu Bošnjaka/Muslimana
Crne Gore, priređivači akademik prof. dr. Šerbo Rastoder i mr Sait Kačapor;
Biografskom leksikonu Zlatiborskog okruga, glavni i odgovorni urednik Milija J.
Knežević; Poznati Bošnjaci Sandžaka i Crne Gore priredio dr. Mustafa Memić;
Leksikon pisaca prosvetnih radnika, priredili dr Miodrag Ignjatović i Milivoje
Trnavac; Ko je ko u Bošnjaka, Vijeće Kongresa Bošnjačkih intelektualaca;
Enciklopediji Bošnjaka, priređivač, Dr Nazif Veledar.
Dobitnik je brojnih nagrada i
priznanja za svoje književno i viševrsno, istrajno i nadasve djelatno
angažovanje u kulturnom i društvenom životu. Među njima su: Pero Ćamila
Sijarića, Nagrada Blažo Šćepanović, Zlatna Plaketa sa Poveljom Opštine Priboj,
Zlatna značka Kulturno-prosvetne zajednice Srbije za nesebičan, predan i
dugotrajan rad i stvaralački doprinos u širenju kulture naroda i narodnosti SR
Srbije, Nagrada za naročiti doprinos i afirmaciju kulture Priboja, Nagrada
Kemal Šećerkadić, Plaketa Muzičke omladine Srbije, Zlatna Plaketa sa Poveljom
Međurepubličke zajednice za kulturno-prosvjetnu djelatnost sa sjedištem u
Pljevljima, Plaketa Omladinske organizacije Priboj, jugoslovenski Orden zasluga
za narod sa srebrnim zracima, Priznanje
gr. Kudowa Zdroj za doprinos razvoju kulture između Poljske i Jugoslavije,
Zlatna Plaketa Udruženja građana porijeklom iz Sandžaka sa sjedištem u
Sarajevu, Bihorski kazivar za misionarski doprinos bošnjačkoj kulturnoj baštini
(kako stoji u obrazloženju), itd. Tekstovi su mu prevođeni na njemački, češki,
poljski, rumunski, ruski, bugarski i engleski jezik. Član je Udruženja
književnika Srbije, Društva književnika Bosne I Hercegovine, Vijeća Kongresa
Bošnjačkih intelektualaca, član (inostrani) Dukljanske akademije nauka i
umjetnosti sa sjedištem u Podgorici. Oženjen je, otac troje djece. Živi u
Sarajevu.
Bibliografija radova; Orfej među
mašinama, Zbornik radničke poezije (sa Ruždijom Krupom), Priboj, 1974; Sto
godina Čitališta u Priboju (1898-1998), Istorijski pregled, Zavičajni muzej
Priboj, Dom kulture „Pivo Karamatijević“, Priboj 1998; Ćamil, gora razgovora/ Savremenici o Ćamilu
Sijariću, Međurepublička zajednica za kulturno prosvjetnu djelatnost sa
sjedištem u Pljevljima, Pljevlja 2001. (Drugo izdanje Unireks, Podgorica 2006.
u okviru Izabranih djela Ćamila Sijarića); Vaza od peska, Priče, Međurepublička
zajednica za kulturno-prosvjetnu djelatnost sa sjedištem u Pljevljima,
Pljevlja, 1995; Odsjaj snažne reke (zajedno sa Zoranom Bognarom), Hrestomatija
pobednika Limskih večeri poezije, Međurepublička zajednica za
kulturno-prosvjetnu djelatnost sa
sjedištem u Pljevljima, Dom kulture „Pivo Karamatijević“ Priboj,
Pljevlja-Priboj 1997. (drugo izdanja isti izdavači, 1997; treće dopunjeno
izadanje: isti izdavači, 2002); Talija u
Priboju, Hronika o sto godina pozorišne umjetnosti u Priboju, Zavičajni muzej Priboj, Priboj, 1993. (Drugo dopunjeno
izdanje od istog izdavača štampano 2000); Pesme Limom umivene,
Kulturno-prosvetna zajednica, Užice, 1996; Između Lima i neba, Zbornik poezije
(sa Milivojem Lalićem i Rasimom Ćelahmetovićem),
MRZ Pljevlja-KPZ Priboj, Priboj 1976; Göteborg: mali noćni razgovori, Izbor iz
poezije Mehe Barakovića,
Broarna-Mostovi, Göteborg 2011; Alkatmeri u bašči sudbine, Izbor iz
poezije Rasima Ćelahmetovića, Centar za bošnjačke studije, Novi Pazar 2007; To
davno bješe sjećam se ja, (276 tekstova najpopularnijih zabavnih i
narodnih pjesama od 1947. do 1972.
godine na prostoru Jugoslavije. Zabilježio Asim Brković), Incognito, Priboj,
2011; Ilijas Dobardžić: Lirika, Izbor poezije Ilijasa Dobardžića (sa Ismetom
Rebronjom), Centar za kulturu, Bijelo Polje, 2001; Pod cvijetom vješala, Izbor
iz poezije Safeta Hadrovića Vrbičkog, Almanah, Podgorica, 2009; Izabrane
pjesme, Izbor iz poezije Braha Adrovića, Pegaz, Berane, 2015; Šetnje po
Šipovicama, Izbor iz poezije Ćamila Sijarića, Centar za kulturu “Bihor”,Petnjica,
2013; Milan Konjović, čovek koji se nije bojao života, Razgovori, Ars Longa-
Narodna knjiga, Beograd, 1998; Sa slikarom Radomirom Vergovićem, neobavezno,
Monografija, Narodni muzej Užice, Užice 1997; Holujački Dizdarevići,
Monografija, AI, Bijelo Polje, 1999; O Hasan-agi i njegovoj vakufnami,
Istorijska monografija, Zavičajni muzej Priboj, Priboj 2000; Gajret u Priboju, Monografija, Zavičajni
muzej Priboj, Priboj 2004; Samo je prošlost večna, Monografija, Zavičajni muzej
Priboj, Priboj 2009; Knjižara i papirnica Vasilija M. Jelića od 1929. do 1944.
godine, Zavičajni muzej Priboj, Dom kulture „Pivo Karamatijević“, Priboj 1999;
Katalog knjiga pribojskih autora i izdavača, Dom kulture „Pivo
Karamatijević“, Priboj 2005; U vrtu
razgranatih staza, Etnomuzikologija, Zavičajni muzej Priboj, Priboj 1996; Dubrovnik i uskoci krajem XVI i početkom XVII
veka u međunarodnim odnosima, Istorijska studija, Incognito, Priboj, 2011; Ogledi, Književni i likovni tekstovi, Centar
za djelatnosti kulture, Bijelo Polje 2010; U potrazi za smislom /Ogledi Zapisi
Sjećanja/, Grafičar, Užice, 2015; Druga obala, Grafokarton, Prijepolje, 2022.
0 Komentara