Otvaranjem granica, regulisati i malogranični promet
Nekad su Obarđani(Pljevlja), dok je selo bilo živo i bogato stokom, dok se proizvodio krompir u velikim količinama, takoreći, jednako išli na pazar, u Pljevlja ponedjeljkom, a u Prijepolje subotom, s obzirom na gotovo istu udaljenost.
Jedan broj stanovnika Prijepolja, susjedne srbijanske
opštine. još ne može da posjeti svoja rodna mjesta u Crnoj Gori , jer je
granica sa Srbijom i dalje zatvorena. Zbog toga su njihove bašte i njive ,
recimo, u crnogorskom pograničnom selu Obarde, još neobrađene. Obarđanin
Velimir Despotović, koji živi u Prijepolju, požalio se Crnogorskom
portalu zbog nemogućnosti da ode u svoje selo, gdje svake godine, rano u
proljeće, dolazi i tu boravi tokom većeg dijela godine. Nije mu, kaže, jasno
kako je granica Srbije otvorena za građane Crne Gore, a ne i
obratno. I koji je smisao da je granica sa Srbijom i dalje zatvorena, kako je
obrazloženo, iz epidemioloških razloga, kad su , kaže on, Pljevljaci
odmah pohrilili u Prijepolje, na ovdašnji pijac, gdje, inače, često dolaze, radi
nabavke. Zar upravo oni ne mogu „donijeti" korona virus?
Čak je , kaže Despotović, i ljut na Crnu Goru, zato
što nije uvažila potrebe samih ljudi. „Mene politika ne interesuje, to što se
dvije vlade međusobno konfrontiraju, ali zašto ljudima ne omnoguće lakše
kretanje preko granice", kaže on.
I zaista,
čudno je, I bez epidemije korona virusa, da Crna Gora i Srbija još nijesu
regulisale međusobni malogranični promet, inače, uobičajen za susjedne države.
Upravo opštine Pljevlja i Prijepolje su tradicionalno upućene jedna
na drugu, kao rijetko koje susjedne opštine. U vrijeme Jugoslavije saobraćaj
između ova dva grada bio je veoma živ. Postojale su redovne autobuske
linije, a nakon osamostaljenja dvije države, nema javnog
prevoza između Pljevalja i Prijepolja. Bilo je ranije nekih inicijativa
da se o tome dogovore predsjednici dvije opštine, ali ništa od
toga. Ni jedan, ni drugi ne pokazuju interesovanje da izađu u susret svojim
građanima.
U Prijepolju
živi ne mali broj Obarđana, koji su se davno tamo zaposlili , a
koji su i ostali da žive u tom gradu. Oni su, pak, redovno dolazili u
svoje selo . Nekad su Obarđani, dok je selo bilo živo i bogato stokom, dok
se proizvodio krompir u velikim količinama, takoreći, jednako išli na
pazar, u Pljevlja ponedjeljkom, a u Prijepolje subotom, s obzirom na gotovo
istu udaljenost. I uopšte, komunikacija između dva grada bila je
veoma razvijena. Objektivno, ako bi malogranični promet bio regulisan,
nema razloga da tako ne bude i dalje, Naravno, na dobro građana obje opštine , i u interesu dobrosusjedstva Crne Gore I Srbije.
C.P.
0 Komentara