Piše: Dragan Bursać

Agencijska vijest glasi da su nepoznati vandali ostavili još jedan "potpis" mržnje prema simbolima crnogorskog antifašizma i slobodarstva. Polomljena je naime mermerna ploča na spomeniku na Ravnom lazu u Piperima, na mjestu gdje je donijeta odluka o podizanju Trinaestojulskog narodnog ustanka.

 Četnički rukorad sa beogradskim potpisom

Zanimljivo je kako u Crnoj Gori vandalizam vonja gotovo isključivo po četništvu. Pa sa punim pravom možemo zaključiti da je ovaj nakardni rukorad djelo profašističkih elemenata čije su centralne kancelarije u Srbiji, a koji se ponosno odazivaju na ime četnici.

 Doći do ovog spomenika nije niti lako, niti je kakva slučajna usputna aktivnost. Srž, simbolički nukleus koji svijetli antifašizmom u slobodarskoj Crnoj Gori upravo je ovaj spomenik.

Dakle srce borbe protiv revizije, fašizma i četništva kao povijesnog sluge istog. U Stijeni piperskoj iskovan je 13. juli 1941. datum koji se na teritoriji bivše Jugoslavije i sadašnje Evrope nesumnjivo i uvijek veže isključivo za Crnu Goru. A taj 13. Juli, ne samo da je crnogorski ponos, to je svjetski ponos svakog antifašiste.

Taj trinaestojulski ustanak je ugravirani zvjezdani kamen u kamenu Crne Gore i svijeta, jedan od lomnih datuma i ljudskoj povijesti, na osnovu kojeg se baždari sve pređašnje i buduće.

 Što će reći legitimna meta za povampirene četničke horde koje u "nedavanju svetinja", preko maršakanja pljevaljskog imama dođoše do Pipera. Jer to je njihova vizija posrbljene Crne Gore, koja bi se jednako kao i entitet Republika Srpska imala predstavljati i odavati srBstvom i četništvom većim no u Beogradu.

Dakako, neće to proći četnicima, niti onim beogradskim, niti banjalučkim, niti izvođačima grubih radova u Piperima.

U mraku, kao zvijeri ti neočetnici su pokazali i koliko poštuju 16 piperskih narodnih heroja i sve one prvoborce koji su život dali za oslobođenje bivše nam zemlje i Crne Gore poglavito. A poštuju ih taman toliko koliko su ih poštovali njihovi četnički biološki i ideološki preci-želeći im smrt.

Pa u potpuno pervertitanoj priči, ovi digitalno-batinaško- palijaško- litijaški četnici rade najiskreniju stvar koju znaju, pokazuju pravo lice-uništavaju simbole antifašizma, pokušavaju zavesti zilotsku pravoslavnu diktaturu i uništiti sekularnu državu Crnu Goru. Jer im je to imanentno, jer im je to životni, ideološki i politički put i na koncu, jer se to traži u beogradskim i moskovskim centralama.

Kako guji stati za vrat?

U pravu je jedan od najbitnijih postjugoslovenskih istoričara Milivoj Bešlin koji između ostalog za Antenu M kaže:

"Vandali i neofašisti koji su rušili ovaj istorijski spomenik tačno su znali šta time žele da sruše - ovo je udar u same temelje demokratske i antifašističke Crne Gore. Odgovor mora doći od države i njenih institucija, ali to nije dovoljno. Odgovor društva na pojave neofašizma važniji je od bilo čega. Široka društvena i kulturna osuda ovakvih činova i rad sa mladim ljudima su osnova da neofašističke pojave ostanu zauvek na civilizacijskoj margini".

Prije no što se pozabavim odgovorom crnogorske države, hajde da jednom za svagda konstaujem kako je i ovaj, posljednji i najmučniji od svih napada rukorad velikosrpski koji je kao GMO modifikovani Kerber izronio još jednom. U tom konceptu ratni zločinci su heroji, oni su istaknute javne ličnosti. U tom konceptu četnici su "prvi gerilci" Evrope. U tom konceptu partizani su zli tirani sa "ćopavim Zagorcem na čelu".

U tom konceptu, antifašizam je agresija, jer mora antifašizam biti agresija ako se javljate iz Beograda, prve od Jevreja očišćene prijestonice u Drugom svjetskom ratu. U tom konceptu sekularizam, građanska misao i antifašizam su za vas skoro legalne mete, koje dobijaju izjavama patrijarha Irineja, mitropolita Amfilohija ili predsjednika Vučića puni nakardani legitimitet.

U tom kontekstu, Piperska Stijena i mermerna ploča su simbolička meta koja naprosto "bode četničke oči" i koja je na žalost (nadam se prvi i posljednji put) oskrnavljena od četničke ruke.

Druga stvar ili drugi dio pitanja-načeo ju je profesor Bešlin u svojoj konstataciji rekavši da odgovor mora doći od države Crne Gore. I zasita je tako.

Država Crna Gora, prije svega Tužilaštvo njeno, mora shvatiti da je ona druga, fašistička strana u ratu protiv građana ove zemlje i to poodavno. Mora shavtiti da je svako pravno popuštanje autogol, koji može imati nesagledive posljedice. Kažem, ovo je napad na simboličku ravan, no šta će biti kad se glave krvlju zacrvene kod prelaza na biološku ravan?

A da se to ne bi desilo, sama papirnata zabrana četništva očigledno nije dovoljna. Jer kako vidimo papirante zabrane ne znače ništa živim neljudima, koji se hase i orgijaju po Crnoj Gori.

Fašizam nigdje nije pobijeđen zauvijek

Možda zvuči grubo, ali svako dalje nedjelovanje Države sa velikim D, činiće je saučesnikom u narednim zlim poduhvatima četničke bratije. A hoće li ih biti ne pitajte, samo gledajte đe i koliko.

Kada me je prije mjesec i jače dana uredništvo jednog podgoričkog lista upitalo šta mislim hoće li biti još nelegalnih litija, ja sam rekao da će se one nastaviti i tako i bi. I nije to zato što je moja malenkost vidovita, nego zato što je to najlogičnija stvar u neprijatelja fašističkog-da ne odustaje.

Upamtite, fašizam nije pobijeđen jednom za svagda.

To je amanet koji dajemo budućim generacijama, da se bore i bore protiv istog. Sa druge strane, čini se da je srpsko elitističko-političko nacionalno tkivo bilo samo zaliječeno od fašizma u jednom malom, mikroperiodu. Ostalo? Ratovi devedesetih, teritroijalne, vjerske i nacionalne pretenzije na doslovno sve susjede, pokazuju koliko je ovo zlo metastaziralo.

A boriti se protiv zla samo floskulama ili (ne)djelovanjem pravne države jednako je impotentno kao i vjerovati da će ono stati samo od sebe.

Crna Gora se i prije osam decenija znala izboriti sa fašistima i njihovim slugama četnicima, pa vjerujem da će to učiniti i sada. Za dobrobiti Crne Gore, Crnogoraca, ali bogme i svih antifašista u regionu, koji u Crnu Goru gledaju kao svoj slobodarski Pijemont.

 (izvor AntenaM)