Temeljno demokratsko načelo diobe vlasti u Crnoj Gori ne funkcioniše. Imate vladu koja nije vlada, a ponaša se kao monarh; Skupštinu koja nije skupština i ne trudi se čak ni to biti; sudsku vlast koja to ne može biti jer nijesu ostvarene temeljne pretpostavke i usvojeni temeljni zakonski akti. Rasprave se vode ili na ulici ili preko društvenih mreža. Priča se personalizira, usitnjava do apsurda, koji dovode do urušavanja i unutarnjeg i vanjskog ugleda, a najgore – do radikalizacije i daljnjih podjela u crnogorskom društvu, ocijenio je u razgovoru za Gradski portal Danilo Ivezić, predsjednik Nacionalne zajednice Crnogoraca u Hrvatskoj.Ivezić je govorio o poziciji  crnogorske manjine u Hrvatskoj, principijelnim i plodnim vezama sa matičnom državom, te o važnosti kulture i njenoj afirmaciji u svim sredinama u kojima žive.

U  izdanju Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske nedavno je objavljena knjiga „Crnogorski izazovi“, u kojoj ste Vi i Dragutin Lalović autori tekstova. U njima pokazujete izuzetan interes za dešavanja u Crnoj Gori i , čini se, veliku  zabrinutost za budućnost crnogorskog društva. Zbog čega ponajviše?

Parlamentarni izbori u Crnoj Gori 30.  avgusta 2020. predstavljali su svojevrsnu prekretnicu. Crna Gora je zakoračila nepoznatim i neizvjesnim putem „demokratske pustolovine“ (Lefort). Prvi put u svojoj povijesti doživjela je i preživjela smjenu vlasti bez prevrata ili rata. Početni motiv bio je poduprijeti njene građane u njihovim izazovima na tako izmijenjenoj političkoj pozornici.

Knjigu čine dva ogleda „Crnogorska država i njen crkveni pravoslavni čvor“ i „Crnogorska država pred izazovima demokratije (nakon XI. parlamentarnih izbora, 30. avgusta 2020)“.

Prvi ogled problematizira crkveni pravoslavni izazov s kojim se crnogorska država suočava, jer podrobna analiza prokazuje da su prekretnički parlamentarni izbori 2020. samo epilog dugotrajnog procesa u kojem se Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori postepeno i trajno učvrstila kao „država nad državom“ u Crnoj Gori. Amfilohije je oko moćne crkvene infrastrukture okupio brojne aktere i stranke u velikim prosrpskim koalicijama („Za budućnost Crne Gore“ i „Mir je naša nacija), koje su uz podršku manjinske procrnogorske, ali žestoko antiđukanovićevske grupacije URA, odnijeli tijesnu, ali čistu prevagu na parlamentarnim izborima. Prijelom  je bio dubok jer je na ovaj način Crkva Srbije preuzela i svjetovnu vlast. No nakon Amfilohijeva nestanka s političke scene, njegov projekt se urušava, njegova autonomna crkva više nije ni „crkva u crkvi“, naprosto postaje provincijalna ispostava svesrpske svetosavske crkve.

U drugom ogledu pažnja je usredotočena na izazov političkog pluralizma, na problem karaktera nove vlasti, i zakonodavne i izvršne. Zbrka je potpuna jer se ne zna ni ko je doista na vlasti, ni ko je prava opozicija. Činjenica da poluge izvršne vlasti nijesu u rukama izbornih pobjednika (dogovorene kvote personalnih rasporeda funkcija) određuje dodatnu zbrku. Nova crnogorska vlada nije politička i demokratska, nego crkvena i ekspertska. Radi se o krajnje nestabilnoj konfiguraciji vladajućih političkih grupacija, koje na okupu drži kako visoko pokroviteljstvo Crkve Srbije u Crnoj Gori tako i neobuzdana mržnja prema Milu Đukanoviću, te strah od povratka DPS na vlast. Činjenica da je glavni faktor koji ometa i blokira rad vlade i državnih institucija Demokratski front, govori sve.

U našem fokusu je promišljanje središnje uloge predsjednika države i lidera DPS-a Mila Đukanovića, i to nasuprot uvriježenoj, krajnje polariziranoj shemi između divinizacije i demonizacije.

Ovi ogledi su i svojevrstan kritički bilans prvog polugodišta nove vlasti, točnije: novog režima.

Kako biste ocijenili trenutnu političku situaciju u Crnoj Gori?

Jednom riječju začudnom. Kao da se pita „što nam bi da srljamo u (ovakvu) demokraciju“? Demokracija nije moguća tamo gdje nema slobode u jednakosti pred zakonom, tamo gdje politička prava nijesu opća nema ni građana ni demokracije. Umjesto da je pravna država pretpostavka demokratske, Crna Gora se pod novom vlašću odlučila da ide obrnutim putem, koji se već pokazao opasnim, jer demokratska većina je samo minimalan i nužan, ali još nedovoljan uvjet za uspostavljanje vladavine prava, podjele vlasti, samostalnost pravosuđa i poštivanje ljudskih prava.

Temeljno demokratsko načelo diobe vlasti u Crnoj Gori ne funkcionira. Imate vladu koja nije vlada a ponaša se kao monarh; Skupštinu koja nije skupština i ne trudi se čak ni to biti; sudbenu vlast koja to ne može biti jer nijesu ostvarene temeljne pretpostavke i usvojeni temeljni zakonski akti. Rasprave se vode ili na ulici ili preko društvenih mreža. Priča se personalizira, usitnjava do apsurda, koji dovode do urušavanja i unutarnjeg i vanjskog ugleda, a najgore do radikalizacije i daljnjih podjela u crnogorskom društvu. No, mi i dalje  vjerujemo u demokratski potencijal crnogorskoh građana, kako smo i objavili u svom Stavu o izborima u Crnoj Gori, u kojem, pored ostalog, piše: „…Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske ni u ovoj važnoj prilici ne želi na sebe preuzeti pravo da izvana sudi o stranačkim opredjeljenjima građana naše matične države. Dosadašnje iskustvo naučilo nas je da imamo povjerenje u razboritost građana Crne Gore, u njihov borbeni demokratski potencijal da se uspješno suprotstave opakim tendencijama, da se u ime demokratije razmašu retrogradne snage i regresivni asimilatorski, hegemonistički i kleronacionalistički procesi. Kao i vazda, našu podršku uživaju svi istinski borci za suverenost Crne Gore, svi koji je demokratski grade i pravno čuvaju, svi koji su ponosni na svoju baštinu i samosvjesno oblikuju svoju budućnost, svi koji znaju da drugoga čuvaju  od sebe, ali da nikada i nikome ne daju svoje, da sačuvaju svoju državu“.

Nacionalna zajednica Crnogoraca u Hrvatskoj veoma je aktivna i okuplja veliki broj intelektualaca našeg porijekla.  Čime se ponosite u dosadašnjem radu?

Krajem prošle godine Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske je obilježila značajan jubilej: 30 godina osnivanja i djelovanja, u kojem periodu smo ispričali priču o našim zamislima i ostvarenjima, maštanjima i nadama, uzletima i iskušenjima. To je, u stvari, priča o nama samima, kakvi bjesmo i što činjesmo u proteklom periodu.

Činjenica je da NZCH funkcionira kao savez udruženja, bez majorata i naredbodavnosti, s autonomijom u punom značenju te riječi. Vežu nas zajednički motivi, vrijednosti i htjenja, osjećaj obaveze očuvanja „crnogorskog bića“ u Republici Hrvatskoj, ne u suživotu s većinskim stanovništvom, već u zajedničkom životu i uvjerenju da mi Crnogorci nijesmo građani drugog reda u hrvatskom društvu, a da naš ugled zavisi prvenstveno od nas samih, od naše volje i pameti da ne samo očuvamo nego i razvijemo vlastito samopoštovanje i prepoznatljivost. Ugled u sredinama življenja mjeri se pojedinačnim ugledom, onim čime su Crnogorci i oni podrijetlom iz Crne Gore prepoznati u svojoj sredini. Ponosni smo na to da su ti pojedenci prepoznati kao umjetnici, znanstvenici, sportaši, gospodarstvenici, javni radnici koji su obilježili vrijeme i prostor djelovanja kao njegovi stvaraoci i kreatori. Smisao ukupnog djelovanja i ostvarivanja kulturne autonomije je u kvalitetnijoj integraciji u hrvatsko društvo i državu, nasuprot asimilaciji i getoizaciji. Pod integracijom našeg korpusa prije svega podrazumijevamo kulturu kao našu legitimaciju, odnosno njeno javno afirmiranje u svim sredinama u kojima živimo. U tom  dijelu ostvarili smo niz zapaženih projekata i u izdavaštvu objavljenih naslova. Navešću samo neke: manifestacija HOMMAGE NJEGOŠU proglašpena je najboljom kulturnom manifestacijom u Republici Hrvatskoj. Monografije: Zboravljeni vizionar – Dušan Vukotić, Art – Dimitrije Popović; Darko Drljević; Josip Slade Šilović, spadaju u sam vrh izdavačke djelatnosti. NZCH je do sada objavila preko 80 naslova.

 Kako biste ocijenili status NZCH u Hrvatskoj? Kakva je saradnja sa tamošnjim institucijama?

Umjesto bilo kakvog odgovora citiraću dio izlaganja predsjednika RH Zorana Milanovića na svečanosti obilježavanja 30 godina NZCH, 21. 12. 2021. u Lisinskom, u Zagrebu (pokrovitelji su bili Predsjednik RH i Predsjednik CG). „Ja sam sretan da u našem društvu ima toliko Crnogorki i Crnogoraca, koje ja, iskreno govoreći, a da me ne shvatite pogrešno, ne doživljavam kao manjinu. Posebna je to zajednica, ona nije autohtona na onaj način na koji to recimo jesu neke druge zajednice, srpska zajednica, italijanska zajednica, ali ti su ljudi dio našeg prostora, naših gradova, oni su ovdje došli dati sve, nešto uzeti za sebe – znanje, iskustvo. Njihov doprinos hrvatskom društvu, kulturi, ekonomiji, poduzetništvu, umjetnosti je, za jedan tako mali narod kao što su Crnogorci, iznimno velik…”

Bez podrške pojedinih institucija Republike Hrvatske sigurno ne bismo imali ovakve impresivne rezultate. Tu prvenstveno mislim na Savjet za nacionalne manjine Republike Hrvatske i njegovog predsjednika, Grad Zagreb i njegovog bivšeg gradonačelnika, Zagrebačku županiju i Ministarstvo kulture RH.

Kakva je Vaša saradnja sa crnogorskim institucijama?

Godinama gradimo principijelne i plodne veze sa matičnom državom, kao važnim osloncem u našem ukupnom djelovanju, kako sa službenim institucijama tako i s kulturnim i nevladinim udruženjima. U ranijem periodu ostvarivali smo dosta uspješne suradnje sa Ministarstvom kulture, Udruženjem likovnih umjetnika, Crnogorskom kinotekom, Arhivom RTCG, koje su, nažalost, nakon izbora 2020. Godine, naprasno prekinute, ne našom krivicom. U vezama s Crnom Gorom posebno ističem važnost i plodnost suradnje s Maticom crnogorskom, koja datira od samog početka njenog osnivanja, a rezultira brojnim uspješno realiziranim programa, od izdavaštva do kulturnih manifestacija i obilježavanja značajnih datuma crnogorska povijesti. Prošle godine je to bila izložba 80. godina 13. Jula – GODINE PONOSA I PRKOSA, koja je prošla veliki broj gradova u CG i Hrvatskoj. U ovom procesu važno je povezivanje i suradnja naše zajednice s Hrvatskim građanskim društvom CG iz Kotora i Hrvatskim nacionalnim vijećem CG iz Tivta na građenju mostova suradnje i vraćanja povjerenja dvije države kroz niz projekata. Uz napomenu da ovakva bliska suradnja i međusobno razumijevanje nijesu bili posljedica bitnog poboljšanja međudržavnih odnosa Crne Gore i Hrvatske, nego da su, upravo obrnuto, ove aktivnosti prethodile tom poboljšanju i u mnogo čemu ga olakšale.

Koje aktivnosti planirate na polju kulture u narednom periodu?

U nadi da ukupna epidemiološka situacija i najnoviji odnosi na međunarodnom planu (rat u Ukrajini) neće eskalirati u nešto pogubno za sve, Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske planira u okviru manifestacije Dani crnogorske kulture realizirati tri projekta:

60 godina OSKARA – Dušan Vukotić – u suradnji s Bokun festivalom – festival nijemog filma i drugih osjetila koji će se 2022. godine održati u Rovinju, od 7. do 15. rujna, organizirati svojevrsni podsjetnik na oskarovca Dušana Vukotića, u okviru 60. godišnjice dodjele Oskara. Namjera je u dvije festivalske večeri, 9. i 10. rujna 2022. godine, prikazati Vukotićeve animirane filmove, uz instrumentalnu pratnju: “Surogat” “Krava na mjesecu”, “Igra”, “Piccolo”, “Nestašni robot”, “Posjet iz svemira” i drugi.

170 godina proglašenja Crne Gore za knjaževinu i Danila I. za knjaza –  za obilježavanje ove značajne godišnjice crnogorska zajednica u RH planira organizirati izložbu dokumenata i slika,  fotografija toga perioda, kao i  tribine s navedenom tematikom u suradnji sa Vijećem crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba. 

Namjera nam je organizirati izložbu fotografija iz vremena knjaževine Crne Gore, kao i nastavak suradnje s Crnogorskom kinotekom i prikazivanje dokumentarnog filma s temom BAŠTINA – „Putevima dukljanske baštine“.

U suradnji s Vijećem crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba namjeravamo nastaviti s koncertom u povodu Dana nezavisnosti 21. maj (zbog pandemije prekinut u 2020. i 2021), u KD Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. Takođe ćemo održati Petrovdanski sabor Crnogoraca Hrvatske (obilježavajući Dan državnosti i Trinaestoojulski ustanak) i Lučindanske susrete 2022. u Zagrebu.

J.Boljević