KASTEL - KLESAR I SVJETIONIČAR MEDITERANA

Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista
Boris Jovanović Kastel, Ako dojedrim (poezija), JU Narodna
biblioteka Stevan Samardžić,
Pljevlja, 2021.
U savremenoj i modernoj kulturi u
Crnoj Gori postoje oni pjesnici koji su prepoznati po svojoj poeziji i prozi.
Jedan od njih koji ispisuje najljepše stranice poezije Mediterana, pa samim tim
i Crne Gore, je Boris Jovanović Kastel. Nedavno se, u izdanjuJU Narodna
biblioteka Stevan Samardžić iz Pljevalja
(kojom rukovodi agilna direktorica Đina Bajčeta), pojavila zbirka poezije ovog
izuzetnog crnogorskog pjesnika - Ako
dojedrim.
Boris
Jovanović Kastel je pjesnik bogatog literarnog iskustva i erudicije, senzibilne
svijesti o posebnostima naracije i nadahnuća, strogih principa prema sebi,
pjesničkom izrazu i stilu, beskrajno zaljubljen u Mediteran, otvoren za nova
traganja i preispitivanja, hipersenzibilan na svaki unutrašnji glas koji danas
zahtijeva noviju i drukčiju eksplikaciju nego što je to moglo zadovoljiti
pjesnika u prošlosti. Zbog toga se njegov ukupni pjesnički opus pri svakom
čitanju doživljava kao širenje i hučanje morskih valova koji nas iznova
zapljuskuju novim meditacijama o jugu i jugu sebe.
Iu ovoj
zbirciautora karakteriše individualizam protkan mirisom, bojom i čulima
Mediterana velikih razmjera.Zato je na
poljima pjesničkih manifestacija stvorio, s jedne strane, obilježja
univerzalnog asa druge,realne a ne imaginarneemocije produbljujući duhovnezaronecivilizacije
kojom je opijen.Kastelovu poeziju bitno određuje pripadnost mediteranskom
prostornom i duhovnom okruženju.U kontaktu je s krajolikom u kojem je esencijalni
motiv more, masline, agrumi, ribari, nimfe, dvorci, pomorci, svjetioničari,
dakle, svi oni koji djeluju inspirativno i oblikuju na poseban način filozofiju
tog življenja. Kastelov pjesnički subjekt dubinski je prožet simbolima i čvrstim
vezama, ribarskim zlatovezima koji se nižu, kao renesansne tapiserije, iz
pjesme u pjesmu.Ritmovi,zajedno sa sunčanim tonovima, bojama i mirisima juga, kupke
od bilja, kamenje i morsa so, dočaravaju antički i naš savremeni
mediteranski univerzum. Valovi Mediteranazapljusku poezijom koja navodi do
beskraja. Na obalama mora prepliću se jedrenjaci, barke i magija hodočašća u
plavetno-zlatnim talasima iz kojih nastaje nepresušni izvor nadahnuća. Pjesničko
iskustvo Mediterana neprihvatljivo je bez prisutnosti svjetlosti i plavetnila,
tih vječnih darova prirode i kosmosa koji u Kastelovoj poeziji čine nezaobilaznu
personifikaciju navigacije do sebe.Zlatno iskustvo davnog (helensko i romansko
nasljeđe) i žarko, kamijevsko ljeto,toglavno godišnje doba svih važnijih događaja
u pjesnikovom životu vezanim za mediteransko podneblje, karijatide su ovog
pjesničkog hrama slobode.
Dok čitam Kastelovu poeziju u njemu
prepoznajem nasljednika mog omiljenog i vječnog
mornara grčke poezije, Nikosa Kavadijasa (Νικος Καββαδιας). Kastel ne
pišesamo poeziju, on je, prosto, stvarana dalekim obalama koje služe kao
polazne inspiracije, a zatim slijede
sati i sati pisanja. Poput drevnih klesara, on stih oblikuje i kleše dovodeći ga
do magijskog savršenstvai daje mu svoj lični pečat mediteranske tradicije
specifične po mnogo čemu. Mediteranski diskurs u zbirci Ako dojedrim, ali i u ukupnoj poezijiBorisa Kastela, predstavlja jedno
od najplodonosnijih poetskih krstarenjana Sredozemlju, uopšte, a ono u
kontinuitetu traje već tri decenije. Premda se njegov stil donekle mijenjao a
poetika - nikada, on je u gotovo svimpjesničkim sublimacijama uvijek ostajao
jedinstven,prepoznatljiv i unikatan. Ukoliko je svijest iz poezije određena
vizualnošću koja se postepenoemanira, utoliko je ova zbirka zbogsvoje predmetnosti
na svojevrstan način nostalgična i obilježena patinomdavno izgubljenih vremena
koje nam pjesnik vraća himnama valova.
Važna komponenta Kastelovog mediteranstva, u ovoj
zbirci možda i jača od one tematske i sveprisutne, je navigacija nepripadanja i
nepristajanja, kako on to često ističe. Autorovanaklonjenostotvorenoj formipredstavlja
jasno definisan stav prema čvrstoj arhitekturi stiha.U mediteranstvo sudubinskiuronjenistihovii
ona kreiraju poseban svijet odnosno paradigmu karakterističnu za glorifikaciju
Mediterana kao pupka svijeta. Pitanje ljepota i kontradiktornosti Mediterana
oduvijek je u poeziji imalo poseban kulturni, književni, jezički, pa čak i nacionalni
identitet.
Istovremeno, jezički kontrastičini autora
posebnimi univerzalnimpjesnikom odavno otisnutim na moreuze civilizacija i
arhipelage unutrašnjih mora.On se i u ovoj zbirci ne udaljava od svoje
pjesničke formei suštine što je negdje bilo i očekivano, koliko predvidljivo,
toliko i otmjeno. Usvim pjesmamaprefinjena stilska opredijeljenost naglašava
morsku strujnost i dosoljava tematske akvatorije. Kastel širitematski spektari
to ga dovodi do izvjesnog stepena iskoračenja iz aktuelnog kulturnog kruga
kojem pripadaju savremeni pjesnici Mediterana. U tom smislu i pogledu,on je prvi i pravi
moderni pjesnik koji se strogo drži svoje tematike po cijenu hrđanja sidra.Već
svojom izuzetno interesantnom odrednicom u naslovu, Ako dojedrim,otkriva mogućnost otkrivanja, ne samo jednog širokog
podneblja i područja centra svijetačiji smo identitetski dio, nego i nastavak
reprezentativnog predstavljanja naše budućnosti kroz govor plima i osjeka.
Ova knjiga
poezijegradila je samu sebe i ona,uzprethodne, zauzima posebno mjesto u
savremenoj mediteranskoj poeziji. Kastel je odavnoizgradio svoj poetički univerzum koji nas, poput svjetionika,
uvijek iznova obasjava. Temeljno, modernim diskursom i sredozemnom vizijom, u
sebe znalački integriše sva ona (pomorska) iskustvakoja čine konkretnu
sublimaciju ove knjige. Zbirka poezije Ako
dojedrim čini poetsku državui zato
sam siguran da će ljubitelji poezije u njoj pronaći sve tragove i pomorske
puteve prošlog, sadašnjeg i budućeg na uvijek nemirnim valovima, burama i
olujama, na galijama i jedrenjacima koji su plovili i brode morima dodirujući dubine
različitih civilizacija.
0 Komentara