PROF. DR ESAD KUČEVIĆ: IZMEĐU MEDIJA I STOMATOLOGIJE

Piše:
Božidar Proročić, književnik i publicista
Svaki intelektualac gradi svoj put u vremenu
postmodernog doba. Relevantnost ove tvrdnje događa se u kontradikciji između
pozicije i činjenja, između onoga što intelektualac jeste (i može biti) i onoga
što svojim autoritetom može činiti. Najkraće, pozicija intelektualca nije samo
pozicija mudraca koji svojim mišljenjem djeluje u polju narativa ili diskursa
nauke već je izražena, sartrovski rečeno, kroz pitanje njegovog angažmana u
zajednici. Upravo takav je Prof.dr Esad Kučević koga sam imao čast da upoznam
na 43. Tutinskim književnim susretima. 2022. godine. Rijetko je koji
intelektualac s prostora Sandžaka ali i Zapadnog Balkana u svom medijskom,
javnom ali i naučnim djelovanjem uspio
spojiti elokventnu erudiciju i hrabrost istinskog društvenog intelektualca kao
što je to do sada radio i radi Prof. dr Esad Kučević. Taj izuzetno rijetki spoj
još je i zanimljiviji ako znamo da se ne događa toliko često da neko sa
tolikopuno znanja i prefinjenog
novinarskog stila i srčanosti piše i objavljuje. Ako bih ovog istaknutog
intelektualca opisivao riječima velikana uz njegov intelekt najbolje bi
pristajao citat francuskog generala Šarl de Gola koji je jednom zapisao:,,Ništa
veliko neće biti postignuto bez velikih ljudi, a čovjek može biti veliki samo ukoliko
je odlučan da to i postane.’’ Prof. dr Esad Kučević je svoj životni alter
egopredstavio kao jedno nasdasve uzbudljivo životno i intelektualno putovanje u
prošlosti, sadašnjosti ali i ka budućnosti. Put odrastanja i sazrijevanja u
najširem smislu riječi. Meni, kao čovjeku, Kučević je upravo kroz svoj intelektualni ali i
društveno posvećeni rad otkrio jedan nevjerojatan (unutrašnji) intelektualni
pejzaš, pokazao na ,,definiciji” svog života kako bi morao izgledati život
svakog istinskog mislioca, profesora i akademika. Čovjek čiji se um nalazi na
vječitoj ,,višedimenzijonalnoj vrtešci”. Sa koje usprkos svemu nikada ne
silazi. Ono što je nalazio kod drugih velikana intelektualne, naučne, književne
i sportske misli i scene prepoznavao je i u sebi.Tako je spoj sporta, medija,
novinarstva i stomatologije utkan na neobičan način i čine ga posebnim ako ne i
jedinstvenim na prostorima Balkana.
Započeću ovaj esej malo neobično
baš onako kako ide uz strukturu njegovog intelekta i ličnosti. Prof . dr Esad Kučević Rođen je u utorak 16.
avgusta 1955. u Tutinu.Toga dana američki predsednik je bio Dwight D.
Eisenhower (republikanac), a premijer Velike Britanije Sir Anthony
Eden(konzervativac), papa Pije XII je predvodio Katoličku crkvu. Od poznatih
ljudi, istoga dana rođena je američka medijska zvezda Jeffrey Perry. U trećoj,
posebnoj nedelji avgusta u SAD su slušali The Longest Walk Jayea P. Morgana. U
Velikoj Britaniji Rose Marie od Slima Whitmana bila je u top 5 hitova. Pather
Panchali, koji je režirao Satyajit Ray, bio je jedan od najgledanijih filmova
objavljenih 1955. godine, dok je Veliko američko nasleđe Bele Kornitzera bila
jedna od najprodavanijih knjiga. Na televiziji su ljudi gledali Princa i
prosjaka.I nešto, apeninski, neodoljivo :16. avgusta 1955. Fiat Motors naručuje
prvi privatni atomski reaktor.Istoga dana na ulaznim vratima Kupa evropskih
šampiona u fudbalu, uredništvo pariskog “L,Ekipa” je izabralo Partizan u
konkurenciju najatraktivnijih i najprestižnijih ekipa Starog kontineta. Pored
Beogradjana iz Humske, učestvovali su austrijski Rapid Beč, belgijski
Anderleht, danski Arhus, francuski Rems,
mađarski MTK, italijanski Milan, holandski PSV Ajndhoven, poljska Gvardija
Varšava, portugalski Sporting Lisabon, nemački Sarbriken kao predstavnik Sarske
oblasti (koja je tada još uvek bila pod savezničkom okupacijom i izdvojena iz
Zapadne Njemačke sve do 1957), škotski Hibernijan, španski Real Madrid, švedski
Đurgarden, švajcarski Servet i nemački Rot-Vajs Esen. Svi učesnici nisu morali
da budu državni prvaci. Beogradski parni valjak je u četvrtfinalu eliminisan od
madridskog Reala (0:4:0, 3:0), tek posle bravaura koje su nametnule Miloša
Milutinovića za crno-bijelu zvezdu koja i danas sija.
Još kao mladom čovjeku Kučeviću
je, sport umnogome, odredio njegove životne staze i bogaze. Posle osnovne
škole, u gimnaziji je igrao fudbal u dresu lokalnog zonaša ,,Jedinstva.” Na
beogradskim studijama stomatologije nije odustao od fudbalskih uzora, ali je po
nagovoru trenera Partizana Mirka Damjanovića, mogao da studira samo vanredno,
neku višu školu, da bi definitivno odustao da trenira u generaciji Vukotića,
Bjekovića, Kozića, Golca, Antića …Nevoljno i konačno odustao je od aktivne
fudbalske karijere. Umesto, na terenu, bio je na tribinama. Sa nadom u bolje sjutra,
umesto o fudbalu, u Partizanovom vesniku bio je zadužen da promoviše boksere
najuspešnije družine u sportu čvrstih pesnica. U klupskom glasilu pratio je
šampionski sastav kapitena Svetomira Belića, Mikana Popovića, Mitu Žugića, Jovu
Nikolića, Fahriju Šekularca, Radomira Mirkovića, braću Petra i Dušana
Mileusnića, Dragana Dimića, Ljubiši Ignjatovića, Malovića, Djurića...
Vanredno diplomiranje na
Institutu za novinarstvo, vinulo ga je u sportsku orbitu. Njegov ekskluzivni
predlog da uređuje ,,Sport” na univerzitetu naišao
je na odobravanje Dušana Mišića, urednika sportske redakcije ,,Politike Ekspres”,
u kojoj je ensfaski napredovao uz bardove jugoslovenskog novinarsta, kao što su
Stojan Protić, Slobodan Momčilović, Miodrag Simeunović, Nikola Anđelić, Bane
Vladimirović, Zoran Štajner, Siniša Ružičić, Miodrag Manojlović, Branislav
Popović, Jova Radovanović, Branko Marković. Uređivao je akademski sport, od
Sežane do Đevđelije. Afirmisao studente koji su svojim primjerom i iskustvom
dokazivali da sport i nauka mogu zajedno, ako se vrijeme planira i pored
entuzijazma prihvati profesionalna posvećenost. Svakog četvrtka osvanuli bi
anonimni ljubimci malih terena ili već stasali asovi iz Maribora, Ljubljane,
Rijeke, Zagreba, Osijeka, Sarajeva, Banjaluke, Tuzle, Mostara, Titograda
današnje Podgorice, Nikšića, Beograda, Novog Sada, Subotice, Niša, Kragujevca,
Prištine, Prizrena, Kosovske Mitrovice, Skoplja, Bitolja, Ohrida. Ubrzo je
počeo da pišem za najčitaniji jugoslovenski sportski list ,,Tempo.” Zatim se
kaona traci nižu pozivi za saradnju u ljubljanskom Dnevniku, riječkom ,,Novom
listu”, zagrebačkim ,,Sportskim novostima”, ,,Večernjim novinama”iz Sarajeva,
skopskoj ,,Novoj Makedoniji”, ,,Rilindiji” iz Prištine. Osim ,,Tempa”, od
sportski nedeljnika pisao je za ilustrovani časopis ,,SN reviju” iz Zagreba,
beogradski ,,Tim”, časopis ,,Ring.”Saradjivao je i za,,Al Jazeeri Balkans.”Jedan
je od osnivača ,,Sportskog žurnala.” Razuđeno i multidisciplinarno, osim
sporta, tokom studiranja, povremeno je pratio kulturu. U ,,Ekspresu”, ,,Politici”,
zagrebačkom ,,Vikendu”, Politici piše o
nauci, a u ,,Danasu” političke kolumne i književne prikaze. Takođe, iz ozbiljnom
posvećenošću vanredno, je diplomirao sam na beogradskom Fakultetu za fizičku
kulturu, u Košutnjaku.
Međutim, elitno zvanje i znanje,
po francuskom principu va bank: uspjeh ili neuspjeh je njegova životna
preokupacija. Posle osnovnih studija stomatologije, magistrirao je i doktorirao
na ,,Jednojajčanim blizancima i temporomandibularnim
disfunkcijama.”Završio je dvije specijalizacije: ,Stomatološku protetiku i
Ortopediju vilica. Odlukom ministra zdravlja Republike Srbije izabran je za
primarijusa. Kao univerzitetski predavač angažovan je u Crnoj Gori, Srbiji,
Makedoniji i Bosni i Hercegovini.Objavljene su mi naučne knjiga: ,,Okluzija i
malokluzija jednojajčanih blizanaca, Evaluation Helkimo index in identical
twins, Sindromi glave, lica i vilica, Uvod u nanostomatologiju, Komplikacije i
greške u stomatologiji. U međunarodnoj konkurenciji, početkom 2022. godine,
izabran je za recenzenta naučnog časopisa “Curent Forensic Science” iz
Portugalije.Autor sam zbirki eseja Suma sumarum, Bez presedanja i Ćefin nema
džepove. Svolju ljubav prema stomatologiji i nauci prenio je zajedno sa svojom
suprugom i na svog sina doktora stomatologije
i ćerku magistra farmacija. Njegovo obrazovanje i naučni radovi štampani
u prestižnim evropskim stručnim časopisima izazivaju divljenje, danas naročito,
u vrijeme kada studije i stručni radovi ali i naučne knjige i publikacije mahom
pate od masovnosti, površnosti i neoriginalnosti. Zahvaljujući tome, na jednom
mjestu našle su se autentične anamneze, stručni radovi, članci i ljekarske svjedodžbe
i prakse Prof.dr Esada Kučevića koji svojim stilom, racionalnošću i savremenim
medicinskim pristupom, predstavljaju nesvakidašnje štivo. Moj esej o Prof. dr
Esadu Kučeviću završiću riječimaVistan Hju Odena anglo-američkog pjesnika
(1907-1973) koji je jednom zapisao: ,,Ljekar, kao i bilo ko drugi koji ima
posla s ljudskim bićima, od kojih je svako jedinstveno, ne može biti naučnik,
niti je poput hirurga, zanatlije ili, poput ljekara i psihologa, umjetnik. To znači da da bi
čovjek mogao biti dobar ljekar mora imati i dobar karakter, odnosno kakve god
slabosti i nedostatke imao, mora voljeti svoje bližnje u konkretnom i željeti
njihovo dobro prije sopstvenog.”
1 Komentara
Scietty Postavljeno 17-03-2023 08:56:01
Success rate For younger women the success rate is more than 40 percent; for women over 40, it s 20 viagra spc
Odgovori ⇾