PEČAT VJEČNOSTI I SJEĆANJA NA ŽIVOT VLADA DULETIĆA
Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista
U aprilu
mjesecu tekuće godine, biće tačno pet godina od smrti Vlada Duletića, neumornog
klesara pisane riječi, istraživača, turizmologa, društveno-političkog neimarakoji
je ostavio trajan pečat u novijoj kako Crnogorskoj tako i Budvanskoj
istoriografiji. Vlado Duletić se rodio u lomnim i krševitim Duletićima (kod
Budve), tamo đe su ga vezivale najljepše spone djetinjstva i odrastanja, đe je
kako je on pisao u svojim knjigama pored četri nahije Stare Crne Gore bila i
ona peta (Maini, Pobori i Brajići) na padinama Lovćenskog masiva koji izrasta iz
mora. Čitav svoj radni i životni vijek
proveo je u Crnoj Gori, uvijek zagledan unjene dvije paralele more i planinske
vrleti na kojima se znojem, suzom, kamenom i krvlju branila sloboda i riječ. U
njemu su se isprepletala dva
menataliteta kojima je podjednako pripadao mediteranski i podlovćenski, duboko
svjestan da su natom surovom kamenu, u našoj hiljadugodišnjoj burnoj i nemirnoj
istoriji, ispisane najljepše stranice crnogorske slobode i vrijednosno oblikovan čitav niz
najuzvišenijih primjera. Vlado Duletić je u sebi nosio svevrijednosti
crnogorskog morala, postao je simbol one hrabre i demokratske Crne Gore, koju
je nosio u svom srcu i sebi.
Koliko je svoju Budvu doživljavao na
poseban način i na sebe skrenuo pažnji govori njegova prva publikacija ,,Budva
od mita do stvarnosti”, koja je izdata 2010. godine i„Budvanski turizam i
održivi razvoj“ (2011) godine. koje predstavljaju i studiju i viziju turizma u
Budvi. Autor je dao viđenje razvoja budvanskog turizma kompetentno garazmatrao
sa više aspekata: geografskog, istorijskog, kulturološkogi, naročito, ekonomskog,
što je i normalno imajući u vidu njegovuprofesionalnu vokaciju iskusnog
ekonomiste. Zatim slijede knjige: „Zapisi sa kamena crnogorskog“ (2011), ,
„Govor neostvarenih snova“ (2013)
„Tragom prošlosti Duletića“ (2015) posthumno ,,Zapisi iz Budvanskog
kraja” (2017). Naučni rad i misao su krasile njegov častan život.
Malo je u Crnoj Gori,
intelektualaca, pisaca, istraživača koji su poput svetionika na uvjek nemirnim
Budvanskim hridima ostavili takav trag, a Duletić ga je ostavio kao trajni
pečat vječnosti jer njegova riječ utkana u njegovim knjigama treba da
predstavlja svjetlonazor svima onima koji Budvu, Maine, Pobore, Brajiće su
doživjeli i doživljavaju kao svoje zvijeze vodilje u životu. A Vlado, je bio
kormilar i kapetan na jedrenjaku koji se zvao ,,rodni kraj Duletići” njegovi
opisi rodnog kraja, Maina, Stanjevića, Pobora, Budve istorijskih činjenica ali
i pisanih legendi o njima su najljepša svjedočanstva kako se piše. I dok je
Sveti Petar Cetinjski, pod tri hrasta koja je on lično zasadio u Stanjeviće a
mnogo godina kasnije u njihovom hladu zapisivao svoje poslanice, nije bio
svjestan da će on biti jedna od inspiracija Vlada Duletića. Kao istraživač
Duletić je prezentovao sve znamenitisti tvrđave Đurđevac, ali i brojne druge
predjele koje je svojim perom otrgao od zaborava. Vlado Duletić je svojim
blagim osmjehom, punim topline i razumijevanja ali i svojomposvećenošću,
naučnim radom, zaslužio najveće poštovanje za puni doprinos afirmaciji Budve i
ne samo nje nego i Crne Gore kao mediteranskog dragulja. Život Vlada Duletića
kao da je proistekao iz citata svjetski ptiznateDr. Elizabet Kibler-Ros
(1926-2004) švajacarko-američkog psihijatra koja je zapisala: ,,Najljepši
ljudi koje poznajem su oni koji su doživjeli poraz, patili, gubili i pronašli svoj
put iz najmračnijih životnih perioda. Ovi ljudi imaju zahvalnost i
razumijevanje prema životu koje im daje empatiju, strpljenje i duboku ljubav.
Divni ljudi ne nastaju ni iz čega.”
Vlado
Duletićje tiho i nečujno otišao prije pet godina sa životne scene, zatvorivši –
ne samo
simbolično
– krug poštene i odvažne borbe za čovjeka u državi koja ovakve intelektualne
ali i ljudske veličine i gromade ne smije da zaboravi. Tu borbu za slobodnu
crnogorsku intelektualnu misao vodio je dugo i uporno, bez ličnoginteresa. Bio
je veliki čovjek umaloj zemlji. Iza takve veličine, praznina ostaje dugo i
često se osjeti – praznina, kao gola hrid na kojoj se iznenada ugasio svetionik
i to ne bilo kakvi već onaj najljepši Budvanski ali i Podlovćenski. Vjerujemipak
da iskre njegovog intelektualnog i emotivnog žara treba da probude umnogima od
nas – nastavak puta na kome je Vlado stao. Uočljivo je da naša Crna Gora, ali i
njegova Budva i ovoga puta, postaje potpuno svjesnakoga je imala, tek kada ga
više nema. Vlado Duletić, je bio veliki čovjek. On je to bio zbog znanja
iiskustva koje je imao, ali i zbog hrabrosti, mudrosti, dosljednostii mjere
tako karakteristične za njegovo učešće u javnom i kulturnom životu. I najviše,
zbog dostojanstvenog načina na koji je sve to nosio.Vlado je bio čovjek snažnog
duha, jake erudicije.Ulogaintelektualca sastoji se u tome da govori istinu,
najbolje štozna, o stvarima koje su bitne, ljudima kojima je to bitno“,
zapisaoje Noam Čomski. Vlado Duletić je punoj mjeri ispunjavao to načelo
istine i istinitosti,blisko Aristotelovom shvatanju da je „zadatak svakog
pravog govorada osigura pobjedu istine i pravde nad neistinom i nepravdom.“
Vlado Duletić je jedan od onih uglednika koji su imali šta dakažu, koji nisu
nalazili samo razlog da govore i pišu, nego su svojimriječima, studijama,
knjigama i djelima ostavili duboku crtu u svijesti ljudi, u društvenoj savjesti
isnažno oblikovali sliku o svom rodnom kraju Budvi i Crnoj Gori. Znanje,
etičnost i hrabrost su obilježja njegoveborbe.Hvala mu za sve što je učinio za
Budvu i Crnu Goru u vremenima kada je najteže bilo i ostalo biti čovjek.
Mnogobrojnim generacijama je ostavio, etiku, integritet, eleganciju misli, snagu
uma, poštovanje,ljubav, sklad, riječi, djela i života, kao najviši i
najtrajniji domet čovjeka. Najljepša istorijska svjedočanstva koja nikada nebi
ugledala svjetlost dana da njega nije bilo. Odlučnijismo i čvršći kada su takvi
ljudi sa nama, ali oni su nam podrška i uzori kad odu sa ovoga svijeta, svojim
zavještanjem, jer jasno vidimo kakotreba časno živjeti i raditi i što nam je
činiti.
Vlado Duletić je rođen 1952. godine u Duletićima kod Budve. Osnovnu
školu je završio
u Budvi,
a gimnaziju na Cetinju. Na Ekonomskom fakultetu u Titogradu diplomiraoje 1975.
godine.U svojoj bogatoj radnoj karijeri obavljaoje niz odgovornih poslova u
turističkoj privredi, organima opštine Budva i u poslovnom bankarstvu. Bio je u
periodu 1986-1989. Gradonačelnik opštine Budva. Godine2016. je
penzionisan.Pored ostalog, bavio se naučnim i publicističkim radom uoblasti
turizma i zaštite i valorizacije prirodne, kulturne i istorijskebaštine Budve i
Crne Gore.
Objavio
pet publikacija, i to:
1. „Budva
od mita do stvarnosti“ (2010),
2.
„Budvanski turizam i održivi razvoj“ (2011),
3.
„Zapisi sa kamena crnogorskog“ (2011),
4. „Govor
neostvarenih snova“ (2013) i
5.
„Tragom prošlosti Duletića“ (2015)
Svoje stručne radove, eseje, oglede,
zapise i putopise objavljivaož je u dnevnim listovima „Vijesti“ i „Pobjeda“, u
časopisu za turizam,ekonomiju, ekologiju i kulturu „Putovanja“, u časopisu za
lokalnusamoupravu i zaštitu kulturne baštine „Komuna“, u „Paštrovskomalmanahu“,
kao i na društvenim portalima (www.montenegrina.net, www.butua.com i dr.).
Bio je član Matice crnogorske.Nakon njegove smrti u aprilu 2017. godine, JU
Narodnabiblioteka Budve odlučila je da objavi njegov rukopis ,,Zapisi
izbudvanskog kraja.“
0 Komentara