Kultura

HRVATSKI DRAGULJ U KRUNI CRNE GORE

Jan 13, 2022 0 Komentara

(15 riječi)

Piše Božidar Proročić, književnik  i publicista

 

Povodom 13. januara Nacionalnog dana hrvatskog naroda u Crnoj Gori, predstaviću samo dio lijepe, bogate i istorisjki značajne baštine Hrvata, koja ih čini posebnim kao jedan od dragulja u kruni naše države. Bogata istorijska, kulturna, kulturološka, pomorska, književna, crkvena, baština Hrvata u Crnoj Gori je izuzetno velika no ja ću predstaviti samo dio tog prelijepog i značajnog segmenta.

Hrvati, u Boki kotorskoj imaju korijene koji sežu duboko u prošlost. Ti korijeni semogu naćiu dokumentima Biskupskog i Istorijskog arhiva u Kotoru. Hrvati Bokesu manje više dijelili sudbinu ostalog dijela Dalmacije pune 502. god. (1420-1922)i bili su okrenuti moru, kao jedinom izvoru svojih prihoda. Prije toga u periodu od1391. do 1420. god. Kotor je imao status slobodnog grada-države slično Dubrovniku.Veće površine zemlje za obrađivanje nisu imali, pa se nisu mogli baviti poljoprivredomi stočarstvom. Bokeljski Hrvati su se poput svojih susjeda Dubrovčana,spoznavši kako od svoje kraške, škrte zemlje ne mogu mnogo očekivati, otisnuli namore, i bavili se pomorstvom i trgovinom.Oni su se držali Plutarhove izreke “Navigarenecess est, vivere non est necesse“ („Ploviti je nužno, živjeti nije“).

Bokeljski Hrvat, pomorac, nije bio samo trgovac, on je ujedno bio i poznati prenosioc  kulture. Iz naprednih zemalja donosio je on u svoj kraj osim materijalnihdobara, i razne kulturne predmete, umjetničke slike, knjige, namještaj, odjeću idruge stvari koje su mu se svidjele.Većinsko stanovništvo Boke kroz navedeno razdoblje su bili Hrvati i Romani i manjibroj pripadnika drugih naroda, u ostalom dijelu Boke kotorske. Građani su se dijelilina bogate patricije (vlastelu) i obične građane. Tokom cijele istorije, Kotor i cijela Boka suse vješto odupirali osvajačima, bogatili se, razvijali pomorstvo, kulturu i nauku.Bokeljski pomorci, Hrvati su imali veliku flotu brodova u toku minulih vjekova iplovili su po cijelom svijetu. Od teško stečenog novca na moru, gdje su njihovimjedrenjacima prijetile oluje, gusari i pirati, gradili su palateširom Boke i velelepnesakralne objekte. Oni su bili i stvaraoci materijalnog i nematerijalnog kulturnognaslijeđa, koje je bilo posljedica jačanja njihove ekonomske moći. Bili su i mecene,tako da se cijela spomenička baština Boke kotorske može smatrati plodovima mora.Da na prostoru Boke živi autohtono stanovništvo - Hrvati, govori svaki kamen. Kultura,običaji i vjera, su isti kao i u cijeloj Dalmaciji kao dijelu Hrvatske. Držeći kormilojedrenjaka u jednoj ruci i pušku u drugoj ruci, radi odbrane od gusara i pirata, bokeljskiHrvat je plovio Mediteranom i ispisao najsvjetlije primjere junaštva i neustrašivogpomorca.

Hrvatski pjesnik i pisac, fra Andrija Kačić Miošić (1704-1760) koji spada međunajpoznatije hrvatske pisce, pjeva ovako: “Ej Kotore, gnizdo sokolovo/ na visokojgrani savijeno/, di se legu zmaji i sokoli,/koji caru puno dodijaše/ svijeno je na jelizelenoj/, ter pokriva Boku od Kotora/kojano je dika od R’vata (Hrvata)/ i viteško srce od junaka“.

Spomenička kulturna baština Boke kotorske je ogromna. U sam grad Kotor je smješteno60 posto pokretnog i nepokretnog spomeničkog blaga Crne Gore. Iako subokeljski Hrvati danas u manjini (cca 7.100 st.), velikim dijelom baštine ogromnokulturno-historijsko naslijeđe. Na području Boke kotorske nalazi se veliki brojcrkava i palata, sa izrazito kulturno- istorijskim, umjetničkim i arhitektonskim vrijednostima,koje obogaćuju kulturnu baštinu cijele Crne Gore. Ploveći morima usvakoj nevolji su, uz zahvalnu molitvu, zazivali Božju zaštitu, i zaštitu Majke Božje,u čiju su čast podigli mnoštvo crkava, samostana, kapela, napisali knjiga, i darovalicrkvi votivne srebrne pločice.

Crkve: U Kotoru je bilo 33 katoličke crkve. Najstarija i najznačajnija od njih je romano-gotička katedrala-bazilika sv.Tripuna iz 1166. god., i pet romaničkih crkava. To suKolegijalna crkva sv. Marije iz 1221. god., crkva sv. Ane iz XII st., crkva sv. Mihovila skraja XIII st., crkva sv. Pavla iz 1263. god. i crkva sv. Luke iz 1195. god. U gradu je jošsamostan i crkva sv. Klare iz XVII st., crkva sv. Josipa iz 1631. god. i Gospa od Počivala (Gospa od Zdravlja) iz 1518. god. na brdu sv. Ivan. Neosporno je da je u gradnjitih srednjovjekovnih crkava dominantnu ulogu odigralo romansko stanovništvo,ali uz njih sigurno zaslužnu ulogu ima i slovensko-hrvatsko stanovništvo.

Brojne su crkve izgradili pomorci po cijeloj Boki od Bogorodičnog hrama na Prčanju,Crkve sv. Matije i sv. Stasija u Dobroti, crkve sv. Marije u Stolivu, crkve Pomoćnice hrišćana (Bl.Gracija) na Mulu, crkve Gospe od Škrpjela, i sv. Jurja na dva ostrva ispredPerasta, crkve sv. Nikole u Perastu, i brojne druge crkve u Tivtu i Herceg Novom.Najveći dio tih crkava su izgradili i baštine bokeljski Hrvati. U Biskupskomarhivu, biblioteci Franjevačkog samostana i arhivima ostalih mnogobrojnih crkavapo cijeloj Boki sačuvano je neprocjenjivo nematerijalno kulturno blago Hrvata kojeje pravo vrelo za istoričare, etnologe, pisce i istraživače.

Palate: Na području Boke postoje 34 palate hrvatskih pomorskih prodica, pretežnoiz perioda baroka, koje su svjedoci ekonomskog blagostanja, smisla za arhitekturui umjetnost, kao svojevrsne karakteristike ondašnjih pomorskih porodica.

Književnost Boke: Korpusu hrvatske književnosti Boke nije poklonjeno dovoljnopažnje, ali je ona ušla u antologije „baroka i klasicizma“ nekih susjednih naroda.Veliki broj pjesnika i proznih pisaca kao što su Juraj Bizanti (1490-1560), LudovikPaskalić (1500-1551), Ivan Bona Boliris (1520-1570), Jeronim Pima (XVII st.), AndrijaZmajević (XVII st.), Timotej Cizila (XVI st.); Marko Martinović (1663-1716), VickoZmajević (1670-1745), Julije Balović (1672-1727), Krsto Mazarović (1680-1725),Matija Zmajević(1680-1735), obogatli su književnost Boke, Crne Gore i Hrvatske.Jedan od njih Ivan Antun Nenadić (1723-1784) napisao je dvije epske pjesme odkojih je jedna bila tada slavna “Šambek satarisan sa božjom desnicom“.Taj junačkispjev napisan je u čast vizteza Marka i Joza Ivanovića. Dobrotski anali zabilježili suneizbrisivim slovima mnoge slavne podvige dobrotskih pomoraca u okršajima i bitkamas opasnim gusarima. Najčuvenija je pobjeda dobrotskih vitezova nad moćnimturskim gusarima, u kojoj su učestvovala braća Ivanović kod Atene 1756. god. Naprijedlog senata mletački dužd odlikovao je Joza Ivanovića najvećim odlikovanjemMletačke republike, imenovavši ga vitezom sv. Marka, a prije toga istom titulom1751. god. Marka Ivanovića.Ne možemo, a da ne spomenemo znamenite pomorce Boke: zapovjednika galijeJereonima Bizanti (-1571), junaka Lepantske bitke, Marka Martinovića (1663-1716) pomorskog kapetana i matematičara koji je podučavao 17 ruskih boljarapitomaca cara Petra Velikog; Matiju Zmajevića (1680-1753) ruskog admirala, IvaVizina (1806-1869) koji je kao šesti pomorac oplovio svijet i mnoge druge.Boka je imala i mnoge poznate slikare: hrvata Lovra Marinova Dobričevića (Kotor,-1478) koji je radio slike i poliptihe u Kotoru i Dubrovniku, hrvatskog kasnobaroknogslikara Tripa Kokolju (1661-1713), koji je oslikao Gospu od Škrpjela u Perastui mnoge druge.

Pored gore navedenog bogatu kulturnu baštinu Hrvata u Crnoj Gori čine: Ženska hrvatska nošnja (dobrotska i lastovska); Fešta sv. Tripuna sa igrom kola njemu u čast ispred katedrale u Kotoru, uz učešće Bokeljske mornarice; Fašinada - Crkva Gospe od Škrpjela, koja je izgrađena na hridi (škrpjelu) dugogodišnjim potapanjem brodova punih kamenja da bi se izgradilo ostrvo najljepše je marijansko svetilište crkve u Hrvata; Zavjetni dan i gađanje kokota jedan je od tradicionalnih običaja koji se održava svake godine 15. 5. u Perastu u čast slavne pobjede malobrojnih Peraštana nad Turskom vojskom (kokot predstavlja Turčina). Bokeljska noć - ili „fešta nad feštama“ po uzoru na venecijansku noć održava se svake godine krajem avgusta mjeseca; Karneval (kotorski, prčanjski, lastovski) svake godine se održava zimski karneval sa spaljivanjem glavnog krivca za „prošlu godinu.“ Pored ovih tu su i običaji vezani za najpoznatije katoličke praznike u Boki kotorskoj i to su: Blagdan sv. Tripuna 3.2. u Kotoru; Blažene Ozane u Kotoru 27. 4.; blagdan sv. Leopolda Bogdana Mandića u Herceg Novom 12.5.; Zavjetni dan u čast Gospe 15. 5.u Perastu; blagdan Velike Gospe koji se slavi na ostrvu Gospe od Škrpjela u Perastu15. 8.; Male Gospe na Prčanju 8. 9.; Blaženog Gracije 8. 11.u mjestu Muo kod KotoraGospe od Zdravlja u Kotoru 21.11. Jezik – Pored nacionalnog određenja, Hrvati u Boki imali su i drugu nacionalnu odrednicu, jezik. Za vrijeme Mletačke republike službeni jezik je bio talijanski, ali su postojali prevodioci na hrvatski jezik. U tom periodu je hrvatski živalj pored hrvatskih riječi koristio i romanizme.

U današnjem kulturno-političkom smislu Hrvati u Crnoj Gori, čine jednu od najdragocjenih zajednica čija budućnost zavisi od pune podrške države Crne Gore u koj žive i pune podrške njene matice Hrvatske. U dijelu Hrvata koji nesebično rade u intresu svog naroda u Crnoj Gori posebno se pored mnogih drugih ističu Adrijan Vuksanović predsjednik Hrvatske Građanske inicijative i Zvonimir Deković, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća u Crnoj Gori. Takođe tu je izuzetan  reprezent, diplomata svjetskog renomea i znanja NJ. E. Veselko Grubišić ambasador, Hrvatske u Crnoj Gori, koji je na najljepši mogući način podržava rad ove zajednice u Crnoj Gori. Draga braćo Hrvati srećan vam 13. januar. Nacionalni dan hrvatskog naroda u Crnoj Gori da budete i dalje jedan od svijetlih dragulja države Crne Gore na najljepši i najafirmativnji način kao što ste to uvjek bili kroz vašu dugu, bogatu i slavnu istoriju.

(Ovaj tekst pored poznate stručne literature i autora oslanja na stručni rad prof. istorije Marija Saulačić, i  prof. italijanskog i engleskog jezika Martine Saulačić-Lompar sa naslovom Hrvatska kultura, običaji i jezik ,,PLODOVI MORA“) Bego-Urban, Melita. 2010. Škrinja uspomena. Čibača: Humanitarno društvo Župedubrovačke.Blechová Čelebić, Lenka. 2007. Vjerska slika Boke kotorske početkom XVI. vijeka. Croatica Christiana periodica, 60, Zagreb, 59–74.Čilaš Šimpraga, Ankica; Čilaš Šimpraga, Ankica; Ivšić Majić, Dubravka; Vidović, Domagoj. 2018. Rječniksuvremenih hrvatskih osobnih imena. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.Čoralić, Lovorka. 1996. Iz prošlosti Paštrovića. Historijski zbornik, 49, Zagreb,137–159.Čoralić, Lovorka. 2000. Iz prošlosti Boke: budvanska zajednica u Mlecima (XV. –XVIII. st.). Povijesni prilozi, 19, Zagreb, 125–152.Čoralić, Lovorka. 2006a. Barani u Mlecima: povijest jedne hrvatske iseljeničkezajednice. Zagreb: Hrvatsko građansko društvo Kotor, podružnica Bar.Čoralić, Lovorka. 2006b. Iz prošlosti Ulcinjske biskupije i Barske nadbiskupije –tragom gradiva iz mletačkoga državnog arhiva (XVI. stoljeće). Croatica Christiana periodica, 157, Zagreb, 65–71.Čulić, Gracijela. 2000. Struktura antroponimije Boke kotorske u XIV. i XV. stoljeću. Onomastica Jugoslavica, 14, Zagreb, 87–132.Čulić, Gracijela. 2014. Antroponimija Boke kotorske (od prvih pisanih spomenika do kraja XIX vijeka). Podgorica – Kotor: Univerzitet Crne Gore – Pomorski fakultet. Lalošević, Ilija. 2016. Utvrđeni gradovi Boke kotorske iz mletačkog razdoblja. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 58, Zadar, 115–146. Lipovac Radulović, Vesna. 2004. Romanizmi u Crnoj Gori, jugoistočni dio Boke kotorske. Novi Sad: MBM-plas.Marković, Savo. 2006. Studia Antibarensia. Perast: Gospa od Škrpjela.Marković, Savo. 2014. Stanovništvo srednjovjekovnog Bara. Perast: Gospa odŠkrpjela.Martinović, Jovan J. 2010. Kotorske listine (1). Matica: časopis za društvena pitanja, nauku i kulturu, 44, Cetinje – Podgorica, 279–288.Martinović, Jovan J. 2011. Kotorske listine (2). Matica: časopis za društvena pitanja, nauku i kulturu, 45, Cetinje – Podgorica, 571–600.Mayer, Antun. 1951. Kotorski spomenici : Prva knjiga kotorskih notara, god.1326-1335. Monumenta Catarensia, 1. Zagreb – Titograd: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti – Crnogorska akademija nauka i umjetnosti.