Mihailo Mandić je jedan od osnivača Crnogorske etnicke zajednice Australije kojoj nije bilo lako među srpskom dijasporom i njihovim emigrantskim medijima, ali, eto, ovih dana su obilježili 25 godina uspješnog rada.  Sada imaju jedan od najboljih i najsadržajnijih sajtova www.montenegro.org.au. Za CRNOGORSKIPORTAL govori o svojim počecima i kako se obreo u Austaraliju. Voli svoju Crnu Goru i pomno prati dešavanja,  a mladima je poručio da ne čekaju državni posao, da je to u svijetu prošlost. Velike su šanse u internetu i milijardama drugih ideja.

Rođen je u Jastrebu 1951, ali roditelji mu dobijaju zaposlenje prosvjetnih radnika u Bosni gdje mu umire otac u 29. godini nakon čega se vraćaju  u Crnu Goru 1959. godine.  

CRNOGORSKIPORTAL: U Crnoj Gori završavate osnovo školovanje?

MIHAILO MANDIĆ: Završavam OŠ Savo Pejanović i gimnaziju Slobodan Škerović. Upisujem ETF u Podgorici, ali nastavljam studije na sarajevskom univerzitetu na kojem i diplomiram. Vraćam se u Titograd i radim kratko kao profesor stručnih predmeta iz elektronike u srednjoj elektrotehničkoj školi Vaso Aligrudić, ali zbog boljih uslova koje mi je ponudio sarajevski Energoinvest prelazim u Sarajevo gdje dobijam stan i zasnivam porodicu.

CRNOGORSKIPORTAL: Nakon razaranja Sarajeva vraćate se u Titograd?

MIHAILO MANDIĆ: Odmah na početku razaranja Sarajeva napuštamo sve što smo stekli i odlazimo za Crnu Goru. Vidimo da ništa ne razumiju, da znaju bolje od nas kako smo svo vrijeme u Bosni bili ugroženi pa smo prvu priliku iskoristili da se pomjerimo u Beograd. Tek tamo nas je čekala ludnica od nacionalističke euforije i odlučujemo da pođemo što dalje i tako stižemo do Italije kao klasične izbjeglice. Opisivati nekome izbjeglički život je nemoguća misija, jer izbjeglicu može da razumije samo izbjeglica! Težak život je potrajao nekoliko godina dok nam nije ponuđena Australija. Nemajući nikakvog drugog izbora, bez finansijskih sredstava ili konkretne pomoći, ovo je bilo jedino prihvatljivo rješenje.

CRNOGORSKIPORTAL: Kakav je život u Australiji?

MIHAILO MANDIĆ: Australija ima svojih dobrih, ali i loših strana. Ukoliko ovdje dođete mladi sa dobrim engleskim jezikom onda vam se otvaraju mnoga vrata. Međutim, ako ste u zrelim godinama, visoko obrazovani i bez dobrog poznavanja engleskog jezika onda se vaše mučenje nastavlja u još težem obliku. O tome bi se mogao napisati poveći roman, a to nije za ovu priliku. Najvažnije je da nam je kćerka bez problema završila i srednju i fakultet i magistarski i da sada završava doktorat iz oblasti koje je zanimaju, a ima partnera sa kojim živi duži niz godina u potpunom razumijevanju. Supruga još uvijek radi dok sam ja krenuo da otkrivam penzionerske aktivnosti nastavljajući da se i dalje bavim dijasporom.

CRNOGORSKIPORTAL: Koje udruženje zastupate i šta sve radite u cilju upoznavanja naše dijaspore sa Crnom Gorom?

MIHAILO MANDIĆ: Odmah po dolasku u Australiju povezao sam se sa jednom naprednijom grupom naših doseljenika te smo osnovali Crnogorsku etničku zajednicu Australije. Ta priča je ispričana mnogo puta i teško je ne ponavljati se. Najkraće rečeno ovdje je vladao takav mrak po pitanju odnosa prema Crnoj Gori i Crnogorcima da je samo naše osnivanje izazvalo burnu reakciju srpske dijaspore i njihovih emigrantskih medija. Međutim, mi smo se okrenuli Internet tehnologiji i krenuli od prvih dana sa našim web sajtom (www.montenegro.org.au) koji je izašao iz okvira naše zajednice. Možemo reći, bez lažne skromnosti, da se radi o jednom od najopširnijih i najposjećenijih sajtova naše dijaspore koji je i glavna veza naših iseljenika kako pomeđu sebe tako i njihova veza sa Crnom Gorom.

CRNOGORSKIPORTAL: Davno ste otišli iz Crne Gore, ali pomno pratite događaje ovdje. Šta mislite o tome?

MIHAILO MANDIĆ: Volim Crnu Goru i ona je dio mene, ali je ta ljubav prema njoj pomiješana sa tugom kada vidim da primitivizam prevladava mnoge civilizacijske norme ponašanja pa se pitam da li je to dio bolesti ili moralnog posrnuća? Odakle toliki bijes u mladim osobama da razbijaju društvenu imovinu, uništavaju parkovni mobilijar, dječja igrališta, iskazuju neviđeni vandalizam, a većina pod zaštitom crkvenih velikodostojnika. Da li je to dio kućnog  obrazovanja ili lošeg obrazovnog sistema je nešto sa čeme bi vladajuće strukture trebalo da se ozbiljno pozabave, ali kad vidimo kakvu kulturu oni pokazuju teško se nadati nekom skorijem napretku. Ostaje nada da će mlada generacija uspjeti da odvoji istinsku vrijednost vjere i duhovnosti od mržnje i agresivnosti kojima ih truju oni kojima su upravo takvi izvor profiterstva i okrenuti se civilizacijskim vrijednostima kojima teži sav normalan svijet.

CRNOGORSKIPORTAL: Mislite li da ovdje mladi ljudi imaju perspektivu?

MIHAILO MANDIĆ: Mladi svuda imaju perspektivu samo se moraju za nju i izboriti. Uz pomoć EU grantova mnogi mladi imaju mogućnost da krenu sa svojim biznisima, ali trebaju imati ideju. Nije popularno reći, ali iz mog ugla i iskustva mogu reći da smo mi jedan razmaženi narod. Izuzetno snalažljiv, a stalno neka kuknjava. Većina mladih tamo samo očekuje nekakav državni posao koji mu donosi sigurnost. To je ovamo prošlost, a i tamo sve više pa treba mozgati svojom glavom. Ja nijesam vidio po Crnoj Gori skoro nikoga da baš prosi, a po razvijenim zemljama imate ogroman broj beskućnika i siromašnih. Nakon teških godina provedenih kao izbjeglica i borbe za svakodnevni opstanak ne vidim da u Crnoj Gori ima gladnih među mladima. Da ih ima radili bi bilo šta kako bi kupili sebi ili djetetu hljeb ili mlijeko! Znate, dešavalo mi se tokom boravka tamo da me poznanici pitaju da li mogu da im pomognem da im se zaposli dijete. Valjda su umislili da imam nekakvu moć vidjevši me par puta u medijima. Kad im kažem da sam upravo vidio kako u jednoj  prodavnici traže prodavača doživim prekoran pogled sa riječima ,,ada đe da to radi sa fakultetskom diplomom"! I nije bio jedini takav primjer. Dakle,  nije u pitanju naći posao već se traži dobro radno mjesto. Naravno da se ovo ne odnosi na one koji imaju bilo kakve zdravstvene probleme.

CRNOGORSKIPORTAL: Koja je vaša poruka našim građanima?

MIHAILO MANDIĆ: Da imam moć, poput našeg premijera koji pomjera brda, pa da cijelo stanovništvo prebacim na pola godine u ovaj zapadni ,,raj" i da ih isto tako vratim u Crnu Goru mislim da bi to tada bio istinski raj na zemlji.

Ovako, ne očekujte državne poslove, okrenite se internetu i milijardama ideja koje su tu oko vas, vašim imanjima, životinjama, pčelama, turističkim idejama i sigurno ćete otkriti sebe u novom svijetlu.

Znam da se mnogi neće složiti sa mnom, ali sam ubijeđen da svako dobije u životu ono što i zaslužuje - prema svojim psihičkim i fizičkim osobinama. Neko od jednog dolara napravi bogatstvo, neko i da mu daš bogatstvo ostao bi ubrzo bez njega. Ja nijesam od onih koji znaju sa novcem. Bio sam dio ušuškane generacije i nakon svih ovih dešavanja sam se dobro namučio i nema kakve fizičke poslove nijesam radio da bi došli do pristojnijeg načina života. Ukoliko svoje ideje ne možete da ostvarite u Crnoj Gori potražite njihovu realizaciju bilo gdje u svijetu. U poslu su se izbrisale granice. Ako nemate baš nikakvih ideja onda molite državu za parče hljeba, jer bolje i ne zaslužujete.

Povezujte se i pravite svoje saveze da očistite Crnu Goru od jada koje ju je snašlo. Ne miješajte vjeru i naciju.

Mijenjajte sistem - vi ste snaga države ili stanite u red i čekajte da vam pomoć padne  s’neba ili budete srećne ruke pa dodju vaši na vlast i zakučite nešto po dubini.  N.S.