Ilija Spasojević je Crnogorac koji igra kao napadač za klub Bali Junajted i reprezentaciju Indonezije. Karijeru je započeo kao igrač za mlađe selekcije reprezentacije Srbije i Crne Gore i nosio je dres mlade reprezentacije Crne Gore.

Nekadašnji mladi crnogorski reprezentativac je sedmim golom u osam kola ostao sam na vrhu liste strijelaca Prve lige Indonezije, a samo za Meridian Sport portal otkrio je kakvi su mu planovi za budućnost.

·         Rođen u Baru, počeo da igra fudbal u Vojvodini, da li je i na koji način tvoj fudbalski put imao veze sa tvojim ocem, koji je bio izuzetno poštovan trener na ovim prostorima?

Sigurno je da sam od oca Dragutina naslijedio ljubav prema lopti. Od malih nogu sam sanjao da budem fudbalska legenda kao on što mi je bila najveća motivacija u karijeri.

·         Nijesi imao preveliku minutažu, niti pravu šansu u klubovima u ovom regionu, čini se da su stranci mnogo više cijenili tvoj kvalitet i vještine?

Tako izgleda, ali ne bih to gledao kao da nisam bio cijenjen u regionu već moram da kažem da sam u karijeri napredovao iz godine u godinu. Takav je bio splet okolnosti da najbolje godine u karijeri provedem daleko od Crne Gore i regiona.

·         Odlazak u Indoneziju, izgleda kao životna prekretnica, kako se to desilo?

Igrao sam u Grčkoj 2010. godine ali nisam bio zadovoljan minutažom, znajući to i moj tadašnji menadžer, Nikola Škrelja me je pozvao i pitao šta mislim o Indoneziji. Tada nisam imao informacije o fudbalu u Indoneziji i iskren da budem pomalo sam se i uvrijedio na taj njegov predlog. Međutim, kada sam saznao da je indonežanska liga mnogo kvalitetnija nego što sam mislio, da su stadioni iz nedelje u nedelju puni, da na utakmicama dođe do 80.000 gledalaca i da su tamo fudbaleri prave zvijezde , odlučio sam se da napustim Evropu i da nastavim karijeru u Aziji.

·         Tamo si već desetak godina, dobio si priliku da igraš za njihovu reprezentaciju, čime te privukla Indonezija?

Kao što sam rekao, najviše me je privuklo to što su fudbalski fanatici, što žive za fudbal i što su fudbaleri izuzetno poštovani u ovoj zemlji. Što se tiče Indonežana, po meni oni su naljubazniji ljudi na svijetu i sigurno je to uticalo da se ovdje osjećam kao kod kuće.

·         Kažu da si jako uticajan, da se tvoja riječ sluša i poštuje i da si "kumovao" da neki igrači iz Crne Gore dobiju šansu u Indoneziji?

Naravno da ću uvijek da pomognem našim igračima da dobiju ugovor u Indoneziji jer nažalost finansijska situacija u crnogorskom fudbalu trenutno nije sjajna i uvijek sam srećan kada znam da sam nekom Crnogorcu pomogao da zaradi za sebe i svoju porodicu. Mnoge naše fudbalere sam lično preporučio preko svojih poznanstava i to ću nastaviti da radim za dobrobit crnogorskih fudbalera.

·         Kakvi su planovi za budućnost, ima li prostora da se po završetku karijere baviš fudbalom i na koji način?

Još je rano da pričam o tome, iako sam već u 35.godini još ne mogu da zamislim sebe u fudbalskoj penziji. Uvijek sam gladan golova i titula i vjerujte mi da imam istu želju da igram kao kada sam počinjao da se bavim fudbalom.

·         Imaš li neki savjet za igrače koji dobiju šansu da igraju fudbal u Aziji, kažu da je jako bitna adaptacija i na njihove navike, kulturu, ponašanje, da nije sve u igračkim kvalitetima?

Upravo tako, nije ključ u igračkim kvalitetima već u adaptiranju na njihov fudbal koji je specifičan i zahtijeva fizičku nadmoć i brzinu. Mnoge zvijezde svijetskog fudbala na svojoj koži su osijetile koliko je teško uspijeti u Indoneziji.

Mikael Esijen koji je igrao u Real Madridu, Milanu i Čelsiju, pa Muhamed Sisoko koji je igrao u Juventusu, Liverpulu i PSŽ, onda Karlton Kol, Didije Zokora, Markus Bent i mnogi drugi koji su u Indoneziji došli kao svjetske zvijezde, a nisu ostali ni do kraja svog ugovora.

·         Da li postoji želja da tvoje stečeno znanje i iskustvo pokušaš da investiraš u crnogorski fudbal?

Za Crnu Goru i crnogorski fudbal uvijek ću biti tu. Bilo bi mi zadovoljstvo da svoje stečeno znanje i iskustvo investiram u crnogorski fudbal, sigurno bi to mog oca negdje tamo učinilo srećnim, znajući koliko je za života uložio truda za napredak crnogorskog fudbala.