Društvo

Odgovor na permanentnu hajku

Okt 27, 2021 1 Komentara

(15 riječi)

Piše: Miodrag Vlahović

Moralno politička podobnost neznanog junaka – učesnika “litija” (računaju se sve tri podvrste tih političkih skupova religijskog imena: pješke, u automobilima i na moru) – ne smije doći u pitanje. Ni po koju cijenu. Svjetlost te kontra-revolucije mora ostati nepomućena. I njihova svetost, dakako.

Na “litijama” nije bilo kriminalaca i dilera. Sve čisto, nepomućeno. Tamo je bilo univerzitetskih profesora, istina. Pjevali su pjesme ljubavi i solidarnosti među ljudima. Pisali su saopštenja, naučno utemeljena i nepristrasna.

Niko te “litije” nije finansirao iz inostranstva. Nikako. Ko to kaže, ko to laže?

Bogougodnost poruka tih masovnih povorki je nesporna. Niti jedna riječ mržnje, ksenofobije. To svi mogu da potvrde, naravno. To su bile poruke mira. I patriotske pjesme (istina – jedne druge zemlje ). Đecu nijesu uključivali u te rabote. Nipošto, bože odalji.

Poslije oslobodilačkog osvježenja, nastavila se praksa prijetnji i uvreda, prozivki i kleveta protiv svakog ko se usudio da digne glas protiv te rušilačke politike.

Nije bilo milosti. Prva i druga i treća pera “nezavisnih medija” i njihovi jednako nezavisni saučesnici iz “nevladinih organizacija” su se ostrvili na svaki znak, riječ ili iskaz kojim se dovode u pitanje tekovine te kontra-revolucije. Vrlo su uspješno obavili tu operaciju ućutkivanja. Tj. – tamo đe im je moglo bit. Univerzitet ćuti, Akademija takođe. NVO više ne postoje, bar ne one koje su godinama (i decenijama, zapravo) nosile tu “baklju slobode” –  u sponzorisanoj borbi protiv nenarodnog režima i svih njegovih devijacija.

Posebna poslastica za čuvare tekovina kontra-revolucije su postali slobodni novinari i mediji koji se nisu pomirili sa novim stanjem stvari. Tj. oni koji su zaista nezavisni od nove vlasti i koji su (bar im se tako čini) van domašaja kletvi i anatema srpske crkve. Sezona lova na tu divljač je stalno otvorena. Oni posebno smetaju. Njih treba ućutkati.

Permanentna hajka ima svoje razloge.

Država se urušava, ekonomija divno izgleda samo u šarenim tabelama ministara-eksperata, nezaposlenost i cijene energenata nezaustavivo rastu, baš kao i broj nesrećnika koje odnosi korona, dok nevakcinisani premijer i njegov potpredsjednik i apostoli, bez većine i kvoruma, već gotovo dva mjeseca novim aferama i skandalima zatrpavaju tragove teških krivičnih djela – i sopstvenih i onih koje su počinili njima vjerni mediji – tokom i poslije građanskih protesta na Cetinju.

Upkos ovim činjenicama i procesima, koje više ne mogu da ignorišu ni najpristrasniji posmatrači i učesnici sa zapadnih strana, nastavlja se političko orgijanje i progon svakog mišljenja koje ukazuje na neodrživost te nacional-šovinističke platforme.

Aršini su dvostruki.

Sjetimo se: ako šetate ulicom i otimate zastavu mirnim demonstrantima – onda će vaš slučaj “ugroženog novinara” dospjeti u saopštenja mnogih ambasada i na adrese međunarodnih novinarskih udruženja. Nepristrasne nevladine organizacije da ne pominjemo, jer su se tada istakle u organizovanoj i orkestriranoj hajci. 

Ako vas, čudnim slučajem, koji mjesec poslije toga, napadne visoki Vladin službenik i hajkačka rulja, i to u po bijela dana, dok radite svoj novinarski posao, i to se sve vidi i čuje – nećete dospjeti u saopštenja nekih ambasada, niti će vam se ime pominjati na inostranim esnafskim adresama. Nepristrane nevladine organizacije opet nećemo pominjati, jer su tada ćutale.

I tako redom: jedni su novinari vrijedni zaštite, drugi su zaslužili hajku.

Stvoren je jednostavan sistem: (a) psovke, uvrede, prozivke i prijetnje su slobodno novinarstvo; (b) slobodni novinarski komentar je udar na naciju i crkvu.

Posljednji slučaj u tom sramnom nizu je vezan za autorski komentar na Gradskoj TV o nekim likovima i fenomenima naše tužne i ružne stvarnosti.

Nećemo gubiti vrijeme na objašnjavanje i pravdanje. Jer – nema što da se objašnjava, niti pravda. To zadovoljstvo hajkačima ne treba dozvoliti.

Ako ministrica koja se bavi medijima i ministarstvo na čijem je čelu ne reaguju, recimo, na širenje lažnih vijesti i (neuspio) pokušaj izazivanja panike i nereda od NN počinilaca iz dičnog  Javnog servisa (“kako nam je potvrđeno, pucano je na policiju”), a poslije toga odćute i puštanje “autentičnog” snimka, tog otužnog pokušaja da se opravda “vijest” koja je mogla izazvati pogibiju građana ove zemlje – onda su njihove selektivne i arbitrarne reakcije na slobodne novinarske komentare lišene svakog smisla i autoriteta.

Zato ćemo ovaj tekst završiti bez posebne osude te ministrice i tog ministarstva. Sami su sebi ispisali dijagnozu: “U Ministarstvu javne uprave, digitalnog društva i medija ohrabrujemo sve, koji imaju prigovor ili žalbu na spomenuti programski sadržaj, da se u formi žalbe obrate Agenciji za elektronske medije.”

Da ih poslušamo! Najbolji odgovor Ministrici i Ministarstvu će biti da ignorišemo njihov povod, ali da poslušamo njihov savjet – za nebrojene stvarne povode, opravdane razloge i najgore slučajeve.

To je način da njihovo ohrabrenje za hajku pretvorimo u poziv na akciju da zaštitimo istinski slobodne novinare i autentične slobodne medije.

To je odgovor na hajku kojoj treba stati na put. Dosta je bilo.  (izvor:gradski.me)