BOR KRIVULJ U NACIONALNOM PARKU ,,LOVĆEN”
Pišu: Božidar Proročić i Ana Uskoković
U bogatoj flori NP ,,Lovćen” i
njegovoj podgorini zabilježeno je 1300 različitih vrsta od kojih je znatan broj
reliktnih i endemičnih ne samo za ovo područje već i za područje Balkana. Na
području NP ,,Lovćen” zastupljen je mali broj četinarskog drveća s vidno
ograničenim arealom. Od prirode se javlja subendemična vrsta munika (Lat, Pinus
heldreichii) koja je crnogorična vrsta drveća iz porodice Pinaceae, na području
Lovćena, Štirovnika, Vučeg Dola, Kuka, Bižaljevca s bogatim arealom širenja
navedene vrste. Lujo Adamović (Rovinj, 31. jula 1864. – Dubrovnik, 19. jula
1935) je bio dubrovački botaničar, jedan od najboljih i najpoznatijih
botaničara u Evropi u periodu pred Prvi svjetski rat. U svom radu (1908) on
iznosi podatke o ovom boru osporavajući Pančiću da je u pitanju Lat. Pinus nigra subsp. laricio, a što je
sinonim za crni bor (Lat. Pinus nigra). Takođe, prisutna je na području NP
,,Lovćen” rijetka dekorativna, ali izuzetno značajna vrsta Tisa (Lat. Taxus
baccata) koje ima na području Tisove ploče, Vučje rupe, Trešnje, ali i na
lokalitetu Podjezerce. Višegodišnjim pošumljavanjima na području NP ,,Lovćen”
unesene su različite četinarske vrste drveća: crni bor (Lat. Pinus nigra),
bijeli bor (Lat. Pinus silvestris) koje su se u manjoj ili većoj mjeri održale
na ovim prostorima. U dendroflori Lovćena do 1993. godine nije bila zabilježena
vrsta bora krivulja (lat. Pinus mugo je zimzeleni četinarski žbun, rijeđe malo
drvo iz roda borova Pinus. Naziv mugo potiče od narodnog naziva mughus kako se
ovaj bor naziva u Alpima. Druga domaća imena ovog bora su planinski bor ili
klekovina),a otkrila su ga eminentna naučna imena Dr. Milosav-Mišo Anđelić, dr.
Dragan Karadžić i dr. Vladimir Vujanović na lokalitetu Ivanova korita (1300
mnv) u neposrednom kraju prostrane vrtače Blatišta, preciznije lokalitet Rupe,
jula 1993. godine. Oni su u svojim naučnim istraživanjima utvrdili da se radi o
lat. Pinus mugo var. mughus (Scop.) Zenari. Anatomsko morfološke karakteristike
ovog varijeteta poklapaju se sa podacima Jovanovića (1951, 1971), Vidakovića (1982), Vukićevića (1987), Šilića (2005). Prema istim
autorima ovaj varijetet dolazi u istočnim Alpima i na Balkanu, gdje čini gornju
granicu šumske vegetacije.
Šuma bora krivulja (lat. Pinus mugo)
na Lovćenu karakteriše grupimičan raspored poleglih stabala do visine od 3 m.
Nalazi se na krečnjačkim blokovima i stijenama i u depresijama s ireverzibilnom
mikroklimom. Slične šume na okolnom području izgrađuje polegla kleka (lat. Juniperus communis
ssp.alpina ) kao degradacioni oblik zajednice bora krivulja.
OPIS, ZNAČAJ I ULOGA BORA
KRIVULJA U ZAŠTITI PLANINA
Bor krivulj (Lat. Pinus mugo).
Habitus – u zavisnosti od stanišnih uslova habitus veoma varira; javlja se kao
nizak, polegnut grm, ili naraste do 10 m visine. Najviše ga susrijećemo u
obliku polegnutog grma, 2,5 – 3 m visine čija nepravilna debla leže na zemlji
ili kamenju; grane guste, sabljasto povijene prema gore. Kora –
crvenkasto-sivopepeljasta, tanka (oko 4 mm), ljušti se u malim ljuskama.
Korijenov sastav – nema glavni korijen; bočni korijeni brojni i jako
razgranati, šire se u radijusu i do 10 m. Pupoljci – izduženojajasti, jako
smolasti, ljuske pupoljaka svijetlocrvene.
Iglice
(četine) – oko 2 – 6 (– 8) cm dužine i 1,5 do 2 mm širine, tamnozelene,
jednobojne na licu i naličju, ukočene, oštre, na krajevima fino nazubljene,
nalaze se po dvije u bijelom kožičastom rukavcu. Ostaju na granama 5 – 10 godina.
Cvjetovi – muški do 15 mm dugi, žuti; ženski okruglasti, plavičasti, većinom 2
– 3 skupa. Šišarke – u mladosti plavičaste, kasnije smeđe boje, okruglasti, 2 –
7 cm dugi i do 2,5 cm široki, sjedeći. Apofiza romboidna ili kvadratoidna s
crnkasto obrubljenom grbicom (pupoljkom). Dozrijevaju u proljeće treće godine.
Sjeme – jajoliko, sivosmeđe, do 5 mm dužine, s 2 – 3 puta dužim krilcem. Mlada
biljčica sa 7 (3 – 8) kotiledona.
Biologija
– jednodomna (često dvodomna), ane-mofilna i pretežno heliofilna vrsta.
Prilagođena na ekstreme surovog planinskog klimata na gornjoj granici šume i
drveća. Doživi veliku starost.
Vrijeme
cvjetanja – VI - VII. Razmnožavanje – sjemenom. Stanište – subalpski i alpski
pojas, gdje na granici šumske vegetacije obrazuje posebnu i veoma
karakterističnu zajednicu klekovine bora (Pinetum mughi Horvat). U sjevernom
dijelu areala naseljava i tresetišta. Dopire do 2.600 m nadmorske visine. Opšta
rasprostranjenost – srednja i južna Evropa (u širokom arealu javlja se nekoliko
varijeteta i formi: na dinarskim planinama najčešći je var. mugo, na Alpima i
Sudetima zastupljen je var. pumilio Haenke, a na Pirinejima i zapadnim Alpama
var. uncinata Ram.). Bor krivulj je moguće naći na nižim položajima na dnu
vrtača (Blatište tipičan primjer) gdje se uslijed temperaturne inverzije
skuplja hladni vazduh, što je jedan od temeljnih fenomena dinarskoga krša. U
vrijeme ledenog doba bor krivulj je bio rasprostranjen i na znatno manjim
nadmorskim visinama.U flornom sastavu zajednice značajan je veliki udio
borealnih i arktičkih biljnih vrsta koje su na ove prostore stigle u vrijeme
ledenog doba. S obzirom na klimatske uslove u kojima raste krivulj, rijetki su
insekti koji mogu uzrokovati štetu na prirodnim sastojinama bora krivulja. Ima
jaki zaštitni karakter; čuva zemljište od erozije, a niže položaje od bujica i
sniježnih lavina. S tim u vezi treba ga zaštititi od bilo kakvih eksploatacija.
Kako na području NP ,,Lovćen” ima određeni broj lokaliteta gdje su izraženi
usovi, erozije i lavine, bio bi zbog svoje forme izuzetno pogodan za širenje
(sadnju) jer zbog svoje elastičnosti trpi sniježne nanose, jake vjetrove i
ekstremne klimatske prilike te mu se samim tim mora posvetiti veći značaj i
pažnja. Bor krivulj predstavlja reliknu vrstu, a upravo ta činjenica da je
smatramo reliktnom, govori nam o tome da ona potiče iz doba kada su na prostoru
na kome se javlja vladali drugačiji uslovi života. Takođe, riječ je o
ekološko-floristički značajnoj vrsti koja je rijetka. Nažalost, predstavnici
ove vrste su ugroženi te je njihova zaštita neophodna. Navedene karakteristike
(ugroženost, reliktnost, floristički značaj, rijetkost) dovode nas do zaključka
da je potrebno da bor krivulj u sklopu NP ,,Lovćen”, kao dio šumskog rezervata,
još više zaštitimo i s eminentnim stručnjacima, i saradnjom s Upravom za šume
Crne Gore, se osmisli adekvatan plan proizvodnje sadnica navedene vrste.
0 Komentara