Politika

Katastrofalno nesposobna Vlada ne može se ozbiljno rekonstruisati

Okt 09, 2021 5 Komentara

(15 riječi)

Vesna Šofranac

Slika današnje Crne Gore je sumorna. Od male zemlje uspješne u tranziciji postala je još jedan balkanski bolesnik. I to je najveća cijena koju će da plate njeni građani, promjena slike o njoj u svijetu, kaže u intervjuu Dnevnim prof. dr Žarko Korać, naglašavajući da Crna Gora sada djeluje kao država koju “po svojoj volji tumbaju SPC, Srbija ili Rusija”.

“Vaša sadašnja vlada pokazala se politički nedoraslom, a stranke koje je podržavaju kao slučajno sklepana koalicija političkih amatera i neprijatelja njene samostalnosti”, kaže Korać, ocjenjujući da se “katastrofalno nesposobna Vlada ne može ozbiljno rekonstruisati”.

Tročlana vladajuća koalicija u Crnoj Gori, nakon brojnih nesuglasica, pokušava da se dogovori o rekonstrukciji Vlade. Kako ocjenjujete crnogorsku političku scenu?

KORAĆ: Ako su posljednji izbori u Crnoj Gori protekli pod parolom “samo da srušimo DPS sa vlasti”, sada je nova parola “samo da ne bude novih izbora”. Jer objektivno sve članice koalicije na vlasti ih se plaše. Možda u početku nešto manje Demokrate, ali poslije događaja na Cetinju i katastrofalnih rezultata rada Vlade, oni se možda sada najviše i plaše. Razvaljen koncept Crne Gore kao države sigurno će imati svoju cijenu na izborima.

Kakvu, odnosno koliku cijenu?

KORAĆ: Načelno prihvatanje da to više ne bude “ekspertska vlada” i recimo prihvatanje komične ideje da Medojević zamijeni Abazovića kao potpredsjednik “za bezbjednost” neće prihvatiti mnogi od njihovih dosadašnjih glasača. Uzgred, ovaj samoproglašeni crnogorski Pančo Vilja bi da ukida stranke i hapsi njihove lidere bez optužnice i suđenja. Nije bio tako moralno radikalan kada je pisao plaćene kolumne za mafijaški list u Beogradu protiv moje Vlade, koji je bio u vlasništvu zemunskog klana! Da li je moja Vlada onda trebalo da raspiše potjernicu i traži da se uhapsi?

Čemu onda priča o rekonstrukciji?

KORAĆ: Predlog rekonstrukcije mi liči na odlaganje neizbježnog izbora. I da se još po koji partijski lider i aktivista zaposli u državnim organima. Ova katastrofalno nesposobna Vlada ne može se ozbiljno rekonstruisati. Pa nju su više napadale članice koalicije na vlasti nego opozicija, što je poseban paradoks. EU integracije su zaustavljene zbog nesposobnosti ministara, ali i nedostatka jasnih ideja kako dalje u tranziciji. Sve što je obećano nije urađeno sem ukidanja prvostepene presude nosiocima pokušanog državnog udara na dan objavljivanja rezultata pretposljednjih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori. Nije to mala stvar za ovu Vladu, Mandić i Knežević imaju zašto da se raduju.

Nakon svega, kakva je Crna Gora danas?

KORAĆ: Slika današnje Crne Gore je sumorna. Od male zemlje uspješne u tranziciji postala je još jedan balkanski bolesnik. I to je najveća cijena koju će da plate građani Crne Gore, promjena slike o njoj u svijetu. Imala je visok stepen integracije manjina u politički sistem, djelovalo je da ima jasne političke ciljeve: NATO i EU. Sada Crna Gora djeluje kao država koju po svojoj volji tumbaju SPC, Srbija ili Rusija. Sadašnja Vlada Crne Gore pokazala se politički nedoraslom, a stranke koje je podržavaju kao slučajno sklepana koalicija političkih amatera i neprijatelja njene samostalnosti.

Da li je realnije da dođe do rekonstrukcije postojeće ili do neke tehničke vlade koja bi pripremila vanredne parlamentarne izbore?

KORAĆ: Sa ovakvim ljudima na vlasti u Crnoj Gori sve je moguće. Nije moguće ništa ozbiljno predviđati. Jer gdje je jedini zajednički interes čuvanje vlasti, svaka politička akrobatika je moguća. Ipak, više vjerujem u relativno skore izbore nego rekonstrukciju. Ali ne zaboravite, sem sudskog oslobađanja lidera, DF i partneri grčevito žele popis stanovništva pod svojim uslovima. Možda zato sami sebi sabiju rogove i održe Vladu još pola godine.

Većina resora u toj rekonstruisanoj Vladi trebalo bi da pripadne DF-u. Ukoliko to zaista tako bude, da li će i kako reagovati međunarodna zajednica? Kakve to posljedice nosi po Crnu Goru, ali i po partije koje su u vlasti, a sebe afirmišu kao građanske, proevropske…?

KORAĆ: Mandić i Knežević su crnogorska verzija Vojislava Šešelja. Glorifikovanje četništva (i Mandić i Šešelj su “vojvode”), oslanjanje na Rusiju, antizapadni stav, ekstremni agesivni nacionalizam i prijetnje političkim protivnicima. Veći problem od toga je da su to antisistemske stranke koje iako izlaze na izbore, zapravo nemaju svoje mjesto u parlamentarnoj demokratiji. One su negatori svega što je koncept građanskog društva, od negiranja ljudskih prava do shvatanja politike kao organizovanog nasilja. One mogu da budu dio parlamentarne većine samo ako nekom mimikrijom sebe prikažu neko vrijeme kao promijenjene, ali njihova promjena je suštinski nemoguća. I ta pseudo promjena radi dolaska na vlast je jako providna. Zato priče o njihovom ulasku u Vladu predstavljaju praznu tlapnju.

Mislite da je to, ipak, nemoguće?

KORAĆ: Njihovim ulaskom prvo bi nestale vaše “građanske stranke”, a onda i sama Crna Gora u dužem roku. Stranke koje finansiraju Srbija i Rusija sigurno nijesu zainteresovane za razvoj Crne Gore, već je više vide kao neki kopneni nosač aviona za ruske interese u Sredozemlju. Ali s obzirom da su URA i Demokrate odavno bez ikakve političke koncepcije daljeg razvoja Crne Gore, i to teoretski može da se dogodi. Ali ne zadugo. Tužno je gledati da ove dvije stranke politički životare na prethodnom radu DPS, koga isključivo napadaju. One nijesu u stanju ni da koncepcijski osmisle dalji razvoj društva i ekonomije u Crnoj Gori. To je i logično jer sem pominjanja korupcije ništa novo usvojim izbornim kampanjama nijesu ponudile. Posebno ne Demokrate. Njihova izborna kampanja bila je lišena ikakvog političkog sadržaja.

A sada im i DF djeluje prihvatljivo…

KORAĆ: Oni su najbolji primjer da u Crnoj Gori jeste sukob samo dvije osnovne političke koncepcije proevropske i antievropske, a da ta politika “srednjeg puta” koja se bila dopala nekim biračima nema nikakvu budućnost.

Vlada u kojoj bi bio DF bila bi potpuna politička negacija svega što je Crna Gora uradila posljednjih dvadeset godina. Nije toliko pitanje šta bi rekao Zapad, već šta bi rekli građani Crne Gore. Ova Vlada ima parlamentarnu većinu od samo jednog poslanika iako to vrlo često zaboravlja. To ne daje uopšte mogućnost za tako drastične političke zaokrete u vođenju države. Bilo bi neuporedivo bolje raspisati nove izbore nego testirati strpljenje bar polovine građana Crne Gore.

Uskoro treba očekivati Izvještaj EK o Crnoj Gori. Već se pojavljuju naznake da bi mogao, prvi put od početka pregovora, biti vrlo negativan. Šta Vi mislite?

KORAĆ: Može se očekivati negativan, mada vjerovatno ublažen Izvještaj u nekoj diplomatskoj oblandi. Ova Vlada je zatajila u svim oblastima jer se isključivo bavila koalicionim nadmetanjem i zapošljavanjem svojih aktivista i članova njihovih porodica. Ni ona sama ne zna da navede šta je tačno pozitivno uradila. Rasturila staru avio-kompaniju? Uzela zajam pod nepoznatim uslovima? Htjela da postavi za ambasadore ljude koji su se protivili nezavisnosti Crne Gore?

Kada pročitate premijerski govor gospodina Krivokapića u parlamentu, u njemu nema stvarnih programskih ciljeva i rokova. A kako bi i bilo? Ta Vlada je isključivo napravljena radi smjene DPS i njenih koalicionih partnera i ničeg drugog. U stilu-hajde da ovo preguramo, a poslije ćemo da vidimo šta ćemo da radimo.

Prođe godina, još ne znaju što će…

KORAĆ: Neće ni znati. Pravi premijer, mitropolit Amfilohije Radović, preminuo je i od tada Vladu vodi njegov crkvenjak na mjestu premijera koji u životu nije ni sanjao da će se naći na tom mjestu. Umjesto samo klečanja po crkvama i manastirima i lizanja kašičica na pričesti, on se čudom našao u poziciji da vodi državu. Vaš crnogorski Uroš Nejaki (istorijski Uroš Stefan V) malo me je podsjetio na lažnog cara Šćepana Malog s tim što je potonji bio znatno sposobniji od premijera Krivokapića.

Sramotu ustoličenja pod oružjem jednako dijele i Vlada i SPC

Prošlo je mjesec dana nakon ustoličenja mitropolita Joanikija, što je Crnu Goru dovelo maltene do ivice građanskog rata. Cetinjani poručuju da to nikada neće zaboraviti, da su policija i službe bezbjednosti CG otvoreno stale u zaštitu SPC i druge države, te da je tog dana posijano “zlo sjeme” i izvor novih nestabilnosti i incidenata. Šta Vi mislite o čitavom tom događaju i posljedicama?

KORAĆ: To jesu bili dramatični događaji kroz koje ste pukom srećom prošli bez ljudskih žrtava. Crkva je uz pomoć policije nasilno ustoličila novog mitropolita. Te slike kako izvodi policija patrijarha i novog mitropolita iz helikoptera sa automatskim oružjem ostaće za navijek sramota i crkve i ove sadašnje Vlade. Sramotu jednako dijele. Nikada nijesam mislio da ću vidjeti ustoličenje uz suzavac i šok bombe. I zato je taj događaj samo formalno vjerski, to je bilo golo političko nasilje.

Trebalo je pokazati moć SPC u Crnoj Gori. Jer to eskalira. Nekada je mitropolit Radović vojnim helikopterom nosio limenu crkvu na vrh Rumije. Sadašnji nasljednik ne izbjegava oružje protiv nezadovoljnih Cetinjana. I prijeti rušenjem Mauzoleja na Lovćenu. Ko to ne vidi, samozavarava se. SPC ni poslije više od četrdeset godina nije priznala makedonsku pravoslavnu crkvu, iako čak ni ona više ne tvrdi da Makedonci nijesu samostalna nacija. A u potpunosti negira postojanje crnogorske nacije. Zato se ja bojim da u kombinaciji ovakve Vlade i nepopustljivosti SPC Crnoj Gori slijede nova iskušenja.

Spajiću uzor Vučić, kome po demagogiji nema ravnog u Evropi

Ministar finansija u Krivokapićevoj Vladi obećao je zlatna brda i doline od naredne godine, ne spominjući nikad veći broj nezaposlenih, nikad manje investicija, nikad manje izdvajanja za započete projekte… Je li to cijena „uspjeha”? Kakve će biti posljedice?

KORAĆ: Umjesto da izloži svoj konkretan ekonomski program, vaš ministar je naprasno postao demagog prvog reda. Što pokazuje da ni školovanje na prestižnim stranim univerzitetima često ne mijenja ljude. Lako je obećavati, teško je ispuniti obećanja.

Umjesto toga, otjerani su neki strani investitori, novi nijesu privučeni. Nijesu navedeni stvarni ekonomski prioriteti, obećanje o povećanju ptata i socijalnih davanja nijesu ozbiljan ekonomski program ako se konkretno ne navede kako će se to postići.