Politika

Mila u zatvor - raskrinkao ga MANS, Carevića za predsjednika - ko šiša MANS

Okt 07, 2021 4 Komentara

(15 riječi)

Za Antenu M piše: Ahmed Avlijani

Dok sam se, slušajući srpskog predsjednika Aleksandra Vučića kako godinama masno laže srpski narod o napretku koji je sa njegovim dolaskom na vlast pogodio tu zemlju, svom patriotizmu i lopovluku i izdaji onih bivših, čudio i od muke smijao količini laži, spina i bezobrazluka sa jedne strane i olakog nasijedanja na te laži sa druge, i dok sam sa nekom vrstom ponosa isticao da živim u zemlji u kojoj takvo što javnost nebi nikad progutala razvijajući razne teorije zašto je to tako - nisam ni slutio da ću zapanjujuće brzo svjedočiti brutalnoj kampanji spina i laži u Crnoj Gori koja je za nepune dvije godine empirijski dokazala da je za ono što Noam Čomski zove proizvodnjom pristanka potrebno samo biti apsolutno bezobrazan i bezočan u laži, umjeti je dobro upakovati da bi postigla cilj i imati način da je plasiraš javnosti.

Kada je prije dva dana MANS iznio rezultate svog istraživanja o trastu porodice Đukanović, Zdravko rukoljub na to tvitnuo da "pravna država i borba protiv korupcije ostaju (?) prioritet" njegove Vlade a svi vladini funkcioneri, (ne)vladini aktivisti i (pro)vladini mediji zakotrljali priču o milionima, skoro niko nije pitao je li Vanja pomenula ikakve milione, a kamo li o tome pružila kakav dokaz.

Iako duboko svjestan moći medijske manipulacije, po pravilu ostanem zapanjen količinom pristanka javnosti da nekritički ali selektivno prihvata informacije koje katkad dolaze i iz istog izvora, dajući im klasifikaciju istinitosti prema onome što je njihov doživljaj trenutne potrebe javnog diskursa za podršku njihovim ideološkim i političkim opredjeljenjima.

Tako je isti dio javnosti koji bi momentalno uhapsio svakog člana porodice Đukanović na osnovu "dokaza" koje je pružio MANS ostao potpuno nijem na istraživanje MANSA da je tu na nekoliko desetina ili, u najgorem slučaju, na stotinu i kusur kilometara od njih budvanski šerif Marko Bato Carević uzurpirao skoro pola miliona kvadratnih metara veoma vrijedne i atraktivne državne zemlje čija tržišna vrijednost iznosi i nekoliko desetina miliona eura.

No, Bato je pomilovan od gonjenja za ova i ovakva krivična djela jer je velikosrbin, on bi mogao biti i predsjednik osvježene nam Crne Gore, a Milu se nikako ne može oprostiti ideološko konvertitstvo i zbog toga treba da ide u zatvor. Dakle, ne zbog bilo kakve krađe, utaje, nezakonitog bogaćenja i kakvog sličnog nepočinstva, već iskljičivo zbog ideološkog grijeha.

I potpuno sam ubijeđen da bi mu, ako bi poput Svetozara Marovića ili Duška Kneževića uputio molbu za pomilovanje uz dokaz o prelasku na velikosrpske, antidržavne, antigrađanske i antidemokratske pozicije, sve ostalo bilo oprošteno.

Ono što treba, međutim, da posebno zabrine sve koji misle dobro Crnoj Gori jeste da ova manipulacija javnošću, koja podstiče kriterij dvostrukih aršina ne samo kod javnosti već i kod državnih organa, dolazi od aktuelne vlasti.

Najbolji primjeri deficita časti i obraza a suficita licemjerja i dvostrukih aršina su premijer Krivokapić i dopremijer Abazović koji su ovih dana zapjenili na svim društvenim mrežama kako je pravna država prioritet i da tužilaštvo mora reagovati na nejasne i za sada samo bombastične podatke koje je iznijela Vanja Ćalović, a u kojima, barem za sada, nema ničeg inkriminišućeg za porodicu Đukanović, a mi bi, kao svako poslušno stado, trebalo da se zbog tradicionalno kratkog pamćenja ne sjetimo ili da im zbog, opet tradicionalnog, građanskog kukavičluka, prešutimo to što su se pravili mrtvi na očigledne i lako provjerljive dokaze o uzurpaciji desetina miliona eura vrijedne državne imovine o kojoj je MANS pisao tokom cijele godine.

A oni ćute jer je Bato njihov.

Njihov koalicioni partner; njihov ideološki sabrat; pripadnik i donator njihove crkve; njihov partner u uništavanju građanske Crne Gore i njihov partner u stvaranju srpskog sveta.

On je jednostavno njihov i zato mu je sve dozvoljeno.

I, naravno, nije samo Bato, on je možda najupečatljiviji primjer Zdravkove hrišćanske ljubavi prema bližnjemu svome na račun građana i Dritanovog relaksiranog pogleda na vladavinu prava.

I, za kraj, da ne bi bilo bilo kakve sumnje, potpuno podržavam vladavinu prava bez obzira na ime i prezime bilo koga ko se ogriješio o zakon, dakle i prema Milu, ali ne podržavam da mi se politikanstvo i licemjerstvo prodaje kao pravda i ne dozvoljavam da mi bilo ko atakuje na zdrav razum a da mi, pri tom, ruši državu i njen građanski koncept kao jedinu izglednu perspektivu za ovo društvo.