autor: Maca Martinović

Forumice moje drage i sve dame u čijim damarima bije ljubav prema našoj jedinoj i lijepoj. CG pozdrav veliki i puno poljubaca,  na prijetnje nekih Krivokapića, Bratića, Spajica, ili kako već? Vječna nam je DOMOVINA,  Prijestonica, ljubav i rodoljublje, slobodarstvo i SLOBODA. Unazad, vrijeme i istorija pripivijedaju da je Gora ova osvajačima oružje mržnje otimala, pogibijom od njih svoja ognjišta ocuvala, krvlju i perom svoju slavu opidivala, ljubavlju i ponosom Slobodu slavila! Svjetska istorija nema podataka da je bilo koja Zemlja svoju slobodarsku čast ovjenčala, kao Bajici, kroz jedinstvenu Rezoluciju da su svi do jednoga potpisali da neće niko, ni po cijenu života uzeti izdajničku pušku.  Što misle novopečeni državnici, da se na Cetinju može - Igrale se delije - e ne može!  Nas Istorija obavezuje, Sv. Petar, Njegos, Kralj, mnogi prije i poslije njih;/49 Narodnih heroja, 50-ti  Grad Cetinje

Pjesma: "Opristi nam Dubrovnice", loženje badnjaka pod vedrim nebom decenijama, pa dokle više ?? Dosta je za Državu, veličine kontinenta, a ne malene Gore Crne! Dosta je "bratske" ljubavi! Prestanite da nas volite, pustite nas da dišemo i volimo i veselimo se i ponosimo se! Ostavite srce CG  da se gordi na Cetinju da mu zvona odliježu do Ulcinja i Pljevalja , da mu ljubav klikti glasom Sokola, preko Lovćena, nad Morem Jadranskim, da se u ovom Biseru Balkana čuva sve ono sto smo u nasljeđe našli, poštujemo i klanjamo se sjenima naših velikana, pera i slova, hrabrosti i sablje junaka i medalja, umjetnika boja i riječi, platna i štafelaja, stihova i satire, epova i romana.. . jednostavnih, dragih ljudi i ovog vremena čuda u kojem nas samo čudo od eksperata i "braće" može spasiti. Crnogorci ovu priliku ili nepriliku ne smijemo prespavati!!!! ???  !!!!!!

Drage moje, vrijeme je preteško, neizvjesno! Djeca mala i velika a naša! U srca bismo i tuđu sakrila od zla, a ne svoju. Što reći u današnje vrijeme kad znamo onu Njegoševu - đe je seme klicu zametnulo ondje neka i rodom počiva -! Zar nije i seme i klica naša i rod nas; svoj na svome u našoj CG u našoj majskoj zori koja zori od Pljevalja do Novoga, od Ulcinja do Gusinja, od Bara do Durmitora, od Tare do Kotora, od Petnjice do Cetinja, od (heart) do (heart) čovjeka do čovjeka,  od donrih ljudi do velikana riječi, uma, pera, znanja; ... do Bisera Bslkana koji ce dobrotom i ljubavlju zaslijepiti mržnju da ne vidi koračati, niti vidjeti koga mržnjom unistiti. Crna Goro, osloni se na svoje visove, ogledaj se u svoje bistre vode i prigrli svoje potomke koje su ti preci za uzdanicu ostavili Goro nasa, Goro moja .......