Vesna Šofranac

Zapanjujuće je i smrtonosno neodgovorno da Crkva Srbije hoće ‘sili na sramotu’da uzurpaciju Cetinjskog manastira simbolički proširi demonstriranjem da je cijelu Crnu Goru bacila pod noge! Nažalost, ničega tu novoga nema! Ta Crkva je u jugoslovensldm ratovima devedesetih godina prošloga vijeka bila spremna i sposobna da tobože, u ime pravoslavlja podstiče na prolivanje krvi, kaže za Vikend novine prof. dr Milenko A. Perović.

Perović govori o aktuelnim dešavanjima u Crnoj Gori, od ustoličenja mitropolita SPC do politike Krivokapićeve vlade, koja „sve što čini predstavlja smrtonosnu opasnost za zdrav ljudski razum”.

Ustoličenje mitropolita SPC Joanikija tema je broj jedan u Crnoj Gori, ali i u regionu. Dok tenzije rastu Srpska crkva ne popušta, hoće pošto-poto Cetinje. Ako ostane Cetinje, šta se sve može dogoditi?

PEROVIĆ:„Duhovnici” Crkve Srbije pokazuju apsolutnu neodgovornost za svoje postupke. Poduprta im je neodgovornost starim navikama i novom siledžijskom bahatošću koja se uobličila u njihovoj „tranzicijskoj” religijskoj ideologiji. Kao i svim tajkunima, ideologija crkvene bahatosti komprimirala im se u „slavnom” stihu: „Ne može nam niko ništa, jači smo od sudbine”!

Zapanjujuće je i smrtonosno neodgovorno da Crkva Srbije hoće „sili na sramotu” da uzurpaciju Cetinjskog manastira simbolički proširi demonstriranjem da je cijelu Crnu Goru bacila pod noge! Nažalost, ničega tu novoga nema! Ta Crkva je u jugoslovenskim ratovima devedesetih godina prošloga vijeka bila spremna i sposobna da tobože, u ime pravoslavlja podstiče na prolivanje krvi.

Slavila je, „posvećivala” i štitila masovne ubice i ratne zločince. Dio njenog duhovništva u Beogradu i u Crnoj Gori jednako je spreman i sposoban da to zlo u potpunosti ponovi oko Cetinjskog manastira i svuda đe mu se ukaže prilika! Jedino se uzdam da će njenog svjetovnog gospodara koji sjedi na stolici predsjednika Srbije zapadne sile naćerati da naredi Crkvi da ustukne i svoje rituale obavi u Podgorici. Ako lukavac osjeti da mu se političko zaoštravanje u Crnoj Gori može kao bumerang obiti o glavu, patetično će odigrati ulogu jedinog „glasa razuma”. No, i ta komedija će biti mnogo bolja od bilo kakvog sukoba.

Kako je moguće da se duhovnici te Crkve ponašaju tako neodgovomo?

PEROVIĆ: Društvena i svaka druga neodgovornost je tradicijski temelj na kome su građene i Crkva Srbije i sve religijske zajednice na ovim i drugim prostorima svijeta. U njihovim religijskim ideologijama lako je naći mantru o odgovornosti pred Bogom. Ona ih uistinu ne obavezuje na bilo šta. Osim šamanskog fraziranja o svom „pastirskom” pozivu i poslanju, Crkva Srbije nema nikakvu odgovornost prema ljudima, narodu i državi.

Ruku pod ruku s ovom čudovišnom pretenzijom prava na apsolutnu neodgovornost, obavezno ide zahtijevanje visokomjernog prava Crkve u javnom političkom životu, ekonomiji i prosvjeti. Kad je bilo došlo vrijeme da Zapadom zavlada kapital-odnos, zakonomjeran je bio sekularizacijski proces koji pred sve društvene aktere stavlja obavezu odgovarajuće mjere odgovornosti za sebe i odgovornosti pred drugima. Iako ne uvijek dosljedno, Zapad je sekularizacijom ukinuo ovu čudovišnu paradoksiju apsolutne disproporcije u crkvenim pretenzijama na ogromna prava, a bez ikakve odgovornosti. Isto je učinjeno s vjerskim zajednicama u socijalističkoj Jugoslaviji.

Kad je rušen socijalizam, srušena su i sva njegova sekularizacijska dostignuća. Glupi i pokvareni „tranzicijski” političari za šaku popovske podrške, koja im zapravo nikad ozbiljno nije ni trebala vratili su vjerskim zajednicama čudovišno pravo na apsolutnu neodgovornost. Danas „duhovnicima” Katoličke i Pravoslavne crkve u bivšim socijalističkim zemljama Istoka Evrope ne bi smetalo obrazu ni „teologiji” da su mogli svoje zemlje urediti kao najrigidnije teokratije. Samo bezobzirna oblapornost na vlast i pare vladajućih oligarhija – koje neće ni s kim da dijele vlast svodi „duhovnike” na sluge oligarha i vladajućih autokrata.

U jednoj od Vaših kolumni rekli ste da je velikosrpstvo “mekom silom u Crnoj Gori postiglo ono što nikada ne bi moglo oružanom” i dasu danas njegovi ideolozi uvjereniji no ikada da će im s još malo „meke sile” Crna Gora pasti u krilo kao zrela kruška…

PEROVIĆ: Najefikasniji oblici „meke sile” su oni koji djeluju preko identitetskih politika u prosvjetnom sistemu, institucijama nauke, vjerskim organizacijama, kulturi, jeziku i medijima.

Crna Gora je tradicionalno ova područja prepuštala izvanjcima. Oni su u njima činili što im je volja, bolje reći, što su nalagali interesi njihovih matičnih država u Crnoj Gori. Stvar je samo djelimično popravljena u socijalističkom periodu. Od „ AB revolucije” širom, su otvorena crnogorska vrata da srpski nacionalisti bez smetnje, štaviše, finansirani crnogorskim parama, ispiraju mozak generacijama ljudi lažima, istorijskim revizionizmom i falsifikatima.

O trošku i uz podršku države Crne Gore ukorjenjivan je kod Crnogoraca najstupidniji mogući oblik kompleksa inferiornosti prema Srbiji, kao takvoj i svemu srpskom! Trideset godina je neometan, tj. podržavan od državnih vlasti tekao proces srbizacije i klerikalizacije Crne Gore.

Uistinu, bio je to ogoljeni mentalni rat protiv Crne Gore. Koliko je on sa „srpske” strane vođen providno i neinteligentno, toliko mu je domaća crnogorska kolaboratura za šaku dinara ili obećanu sinekuru u Beogradu omogućavala velike uspjehe.

Mnogim Crnogorcima je u tom mentalnom ratu „mijenjana svijest”. Užas toga mijenjanja nije primarno što su se oni nacionalno konvertovali u Srbe, nego što su u toj konverziji usvojili patološku mržnju prema Crnoj Gori i svemu crnogorskom! Ideolozi velikosrpstva računaju da je došlo vrijeme da se žanje ono što je tako dugo sijano. Misle da je predstojeći popis stanovništa najbolje vrijeme za nacionalnu žetvu nabujalih posrbljenih Crnogoraca. Pošto bi sadašnja vlast organizovala popis a iskustva iz komšiluka naučiće ih lakoći krivotvorenja njegovih rezultata – sila državne vlasti bi upotpunila dosadašnje rezultate „meke sile” u mentalnom ratu i u konačnici dovela do toga da Crna Gora bude učinjena „srpskom zemljom”.

Premijer Krivokapić pozvao Vas je na nesvakidašnji događaj proslavu godišnjice od pobjede na parlamentarnim izborima 30. avgusta. Vi ste u otvorenom pismu pitali kako se usuđuje da vas pozove na”proslavu” godine razaranja Crne Gore. Iako smo svašta već vidjeli od Krivokapića, jeste li ipak bili iznenađeni što je otišao ovako daleko?

PEROVIĆ: Pametni ljudi su međusobno slični, jer na isti ih sličan način dokučuju logiku stvari. Avetinje su originalne, jer nijesu sposobne da dokuče objektivnu logiku stvari, nego svojom subjektivnom „logikom” gađaju i najčešće promašuju suštinu stvari. Ne može se biti iznenađen postupcima onih koji ništa normalno nijesu učinili od kada su se domogli vlasti.

Poslije svakoga njihovog poteza čovjek se može samo zapitati; Majko božja, kako radi njihova iskrivljena svijest kad uspijeva u nebulozu pretvoriti sve čega se dotakne?! Takvih alhemičara gluposti jošt* se rađalo nije „od Kosova, a ni prije njega!”

Kako biste Vi ocijenili rad Vlade tokom proteklog perioda? Šta je njen najopasniji učinak po Crnu Goru i njene građane?

PEROVIĆ: Nije ovo prava državna Vlada. Ovo je kao da se Mefistofeles sprdao sa Crnom Gorom pa joj podmetnuo najbjedniji falsifikat koji stane u broj dvanaest! Helenski mitološki kralj Mida pretvarao je u zlato sve čega se dotakne. Ova anti-Vlada pretvara u ništa – ili u nešto još gore sve čega se dotakne! Ne može joj se izdvojiti ono najopasnije, jer sve što čini predstavlja smrtonosnu opasnost za zdrav ljudski razum. To je njima četnička borba dala!

Sve više se spekuliše kako se vladajuća koalicija podijelila na dvije frakcije – Demokrate i Krivokapić, URA i Demokratski front. Otkud savez GP URA i DF?

PEROVIĆ: Isti im je gospodar. Za isti ih posao plaća. To je tako već dobrih deset godina. Isti im je obraz i „moralni” habitus. Ista im je ideologija izdaje po svaku cijenu, tj. po najvišim tržišnim cijenama. Po nesreći, u Crnoj Gori oduvijek je izdaja bila vrlo profitabilna privredna grana. Tržišno i psihijatrijski gledano, sve što je bilo više Crne Gore, bilo je više i izdaje. Rasla joj je i cijena zbog povećane tržišne potražnje koju su diktirali kupci iz Srbije koji su bili zainteresovani za gotovu robu propasti crnogorske. Svi izdajnici Crne Gore, uzeti zajedno u potonjih hiljadu godina, nijesu svoju nacionalnu i državnu izdaju naplatili tako golemo kao što su učinile ove dvije veleizdajničke „političke” grupacije.

Šta za Crnu Goru može danas da uradi DPS?

PEROVIĆ: Valja najprije razjasniti u kratkim crtama šta se dešavalo s tom partijom u ovih trideset godina. Poslije prvog velikosrpskog mamurluka, njeni ideolozi i vođe brzo su se otrijeznili. Izabrali su potom hedonizam probitaka i užitaka kao svoju neslužbenu ideologija

Međutim, nijesu oni imali predstave, a nije ih ni zanimalo koliko hedonizam na duže staze može biti opasan kao životno načelo. U svojoj doktorskoj disertaciji prije četrdesetak godina dokazivao sam da hedonizam kako u filozofskoj refleksiji, tako i u zbilji modeme kapitalističke epohe povlači opaki kauzalni slijed.

Naime, hedonizam kao ideologija i životno načelo nužno vodi u cinizam, a cinizam u obesmišljavanje života i svih valjanih životnih ciljeva. Vodi u Hegesijin „nagovor na smrt”. DPS nije umakao ovom kauzalitetu. Tvrdokorno se držeći hedonizma, ova partija je u prošle parlamentarne izbore psihološki i svjetonazorno ušla sasredokraće cinizma i žudnje za samouništenjem kao političke partije!

Iako im je cilj bio opak i štetan, tri fašističke falange u izborni proces ušle su s ogromnom prednošću nad DPS-om. Imale su cilj, osmišljen istom hedonističkom glađu koju je DPS imao na svom početku! DPS nije imao cilj! Bio je sit i presit, sa željom da zadrijema poslije svih obilnih ručkova.

Za godinu dana, osim službe gazdama koji ih plaćaju, tri falange su potrošile svoje ciljeve i našle se u političkoj nedođiji. Svojim pristalicama dali su samo cinizam i razočarenje. To je zgoda za DPS i njegov novi početak. Može on biti uspješan samo ako ponovo ne uđu u smrtonosni karusel hedonizma. Na duboku političku i svjetonazornu rezignaciju većeg dijela naroda DPS ne može niti smije odgovarati starim politikantskim frazama. Crnoj Gori on mora otvoriti nadu u budućnost na jasnim suverenističkim paradigmama identitetskih politika. Sve drugo bilo bi ponavljanje starih tlapnji i jada!

KAD UMRE SLUGA, PROPADAJU I SLUGINE SLUGE

Sve češće se u javnosti govori o tome kako Mitropolija crnogorsko-primorska ne bi izgubila autonomnost da je živ Amfilohije. Šta Vi mislite?

PEROVIĆ: Niko uvjerljivije ne glumi gospodara no Crnogorac kad je sluga! Udrči se kao engleski batler koji nosi noćnu posudu britanskog kralja. Neupućeni bi mogao pomisliti da je batler zapravo kralj, a kralj njegov kamerdiner! Od kada su brojni Crnogorci krenuli na zli put služenja „srpstvu”, uvijek su od „srpstva” doživljavali magarčenje naivčina, prezir i ismijavanje.

Držani su kao sluge, jer su se rado prihvatali prljavih sluganjskih poslova. Nije slučajno što je u prljavom ratnom poslu stvaranja „Velike Srbije” vidna uloga zapala Crnogorce Miloševića i Karadžića! Još manje je slučajno da ih je i kako ih je „srpstvo” pustilo „niz vodu!” Njima i drugim svojim crnogorskim slugama „srpstvo” je mangupski dozvoljavalo da glume dostojanstvene i važne sluge!

U čuvenom Pašićevom uputstvu o servisnoj upotrebi Crnogoraca rečeno je sve bitno na tu temu. Amhilohije se u oštroj konkurenciji izborio za prvo mjesto među svim istorijski poznatim crnogorskim slugama „srpstva.” Za njegova vakta nije bilo nikakve autonomije Mitropolije. On je bio „autonoman” koliko i drugi mitropoliti i vladike. Rukovodila gaje želja tipično crnogorska i konvertitska da bude veći Srbin od svakoga pravog Srbina.

Kao sluga na važnom zadatku, tražio je nagradu u tome da svoje montanjarske frustracije namiruje iluzijom personalne moći u Crkvi Srbije. Pokojni patrijarh Gavrilović javno ga je ismijavao zbog toga. Pouzdano je on znao da Amfilohije neće nikada načiniti autonomiju ni autokefaliju od svog pravoslavnog crnogorskog vilajeta. Osim Amfilohija i Joanikija, cijeli kler znao je da poslije Gavrila Dožića nikad nijedan Crnogorac neće postati patrijarh Crkve Srbije!

Golema je muka kad od sluge načinite gospodara. No, kad umre sluga, propadaju i slugine sluge!

“HRANI SIROTU ZA SVOJU SRAMOTU”

Ministarka četiri resora posmjenjivala je sve direktore u vaspitno-obrazovnim ustanovama i dovela učesnike litija, članove porodica partijskih funkcionera… Od učenika se traži da se pismeno izjasne da li će im svjedočanstva biti na ćirilici ili latinici iako škola još nije ni počela. Šta ovim hoće Bratić?

PEROVIĆ: Kad se jedna „ideologija” stvara u dimu lošeg duvana i isparenjima šljivovice, s bukačima koji glume narodne tribune, među zbunjenim seljacima što su došli da prodaju kravu, s gradskim prevarantskih vrtirepima i šibicarima, na panađurskim ožderavanjima i opijanjima, s pevaljkama i trbuhozborcima, pod šatorima od staklene srče, uz škembiće i oglodane ovčije glave, drhtave pihtije i premašćene gibanice, s pijanim i zakrvavljenim očima od mržnje najprije prema svom bližnjem, pa svom komšiji i seljaninu iz drugog sela, pa inovjernima i inonacionalnima, najposlije, zakrvaljenim od mržnje prema cijelom bašanskom svijetu, mržnje koja dolazi od svoje svekolike ubogosti, mentalne i materijalne bijede, onda na lancu kauzalnih događaja-koji se ciklično šire kao krugovi na vodi kukavica mora zakukati i nad crnogorskom prosvjetom!

Narod je davno rekao: „Hrani sirotu za svoju sramotu!” Primila je i othranila vesela Crna Gora toliko „genija” sa strane i odbila od sebe toliko svojih stvarnih valjanih ljudi, da konačni rezultat ne može biti drugačiji no da jedna apsolutno neodgovorna osoba, s krajnje suženim svjetonazorom, ali na četničkom zadatku bez obzira i pardona uništava crnogorsko školstvo! Nema efikasnijeg načina da se ono uništi nego da se u njega unese nuklearna bomba etničke, nacionalne i vjerske segregacije!