Politika

Krivokapić: Imao sam informacije da se sprema državni udar

Avg 17, 2021 0 Komentara

(15 riječi)

U intervjuu za dnevni list Nova, premijer Crne Gore Zdravko Krivokapić je rekao da odnosi sa Srbijom ne mogu biti bolji sve dok ne postoji volja sa obje strane da se oni unaprijede. Govoreći o medijskoj kampanji koju su protiv njega u prethodnom periodu vodili prorežimski glasila u Srbiji, Krivokapić je rekao da se zna ko drži medije u Srbiji i Crnoj Gori, te da je svesno izabrao da bude na skeneru javnosti, ali da zbog toga ne bi smjela da ispašta njegova porodica.

Krivokapić se osvrnuo i na burne reakcije nakon njegove posjete Patrijaršiji, navodeći da je neko pokušao da ga predstavi kao izdajnika Crkve.

Na pitanje kako komentariše to što se pozadina te posjete tumačila kao pokušaj državnog udara iz Beograda, premijer Crne Gore za “Novu” kaže da nije u prvim trenucima razmišljao o tome, ali da su ga kasnije zabrinule informacije koje je dobio.

“Pitao sam se kako je moguće da jedan predsjednik vlade doživi tako nešto. Vjerujete mi, te informacije sam dobio iz puzdanih izvora. Odazvao sam se pozivu specijalnog državnog tužioca i rekao sam šta imam. Nadam se da će to biti korisno za čitavo društvo, jer ću taj zapisnik javno da obelodanim”.

Nakon izbornog poraza DPS, očekivalo se da će odnosi sa Srbijom krenuti uzlaznom putanjom, međutim, desilo se suprotno. Šta vi vidite kao razlog konflikta?

Mislim da je razlog nerazumijevanje i to što se netačne informacije i laži plasiraju od određenih krugova iz Srbije i Crne Gore. Volio bih više da pričamo na osnovu provjerenih informacija i činjenica.

Veoma mi je žao što pojedini građani u Srbiji vjeruju u ono što plasiraju pojedini mediji. Ne postoji nijedno pitanje koje se ne može zajednički riješiti. U jednom razgovoru sa vašom premijerkom, nakon što su mi navedena neka četiri problema, rekao sam da se oni mogu riješiti u roku od pet minuta i da je samo pitanje da li postoji dobra volja.

Jeste li vi poslije svega razumjeli zbog čega Srbija odbija da vam isporuči Svetozara Marovića?

To ne mogu da razumijem. Svaki čovjek koji je priznao krivicu nema razloga da se skriva bilo gdje. Zašto Srbija to radi, to je pitanje za njih, jer smo mi uradili sve što je do nas. Čak smo učinili nešto za šta kažu da je diplomatski nepotrebno – ponovo smo podnijeli zahtjev za njegovo izručenje, garantujući svu medicinsku pomoć, jer je jedno od obrazloženja glasilo da se on nalazi u Srbiji zbog bolje medicinske usluge. To je ta vječita igra koja se igra na ovim prostorima. Neko vam je drag i mio, a možda ima i neke informacije, pa ne odgovara da te informacije budu plasirane baš u ovom trenutku.

Kako ocjenjujete to što ste vi i vaša porodica postali redovna tema prorežimskih medija u Srbiji?

Ja ne volim publicitet, moja porodica pogotovo. Mi smo oduvijek živjeli jednim skromnim porodičnim životom. Lično sam spreman da budem na skeneru za svako pitanje, ali je veoma neprijatno da mi kao pojedincu, koji je ušao u političke vode, strada porodica zbog toga. Ja sam se opredijelio da se žrtvujem i ne treba ta žrtva da bude i čitava moja porodica. Mogu da vam tvrdim da moje ćerke, koje su od studija u Beogradu, nikada nisu imale nijedan problem. Mi smo vaspitani da ne odmažemo drugima ako ne možemo da pomognemo. Međutim, crtanje meta je nešto što je nedopustivo, bez obzira koje novine to rade. Zna se da to ne donosi dobro.

Jeste pokušavali da dobijete odgovore od nadležnih u Srbiji zbog čega se to radi?

Mislim da je bila obaveza da neko mene pozove, a ne da ja zovem. Zna se ko drži medije i u Srbiji i u Crnoj Gori. Kao što se zna da moja Vlada ne drži nijedan medij.

Gdje je bilo više takvih tekstova u Srbiji ili u Crnoj Gori?

Nisam se bavio tom analizom. Znam da je jedan analitičar rekao da Đukanović za 30 godina svoje vlasti nije doživio ovakvu količinu negativnih i spinovanih tekstova kao ja za ovih 230 dana. S druge strane, jedan sveštenik mi je rekao da bi trebalo napraviti analizu onoga što je od pojedinih medija doživio blaženopočivši mitropolit Amfilohije, jer je to „copy-paste“ onoga što ja sad doživljavam u istim medijima.

Zbog čega vi, za razliku od predstavnika Demokratskog fronta, ne možete da dođete u Beograd i da razgovarate sa najvišim srpskim zvaničnicima?

I to je pitanje za drugu adresu. Bez obzira kako me neko doživljva, ja sam premijer Crne Gore i logično je da relacije moraju na tom nivou da funkcionišu. Svjestan sam vrlo dobro svih relacija i ne mogu to da promijenim, jer je to na nekom drugom da učini. Moje je da budem strpljiv i spreman da se i dalje žrtvujem, sa svojom vladom, za dobrobit Crne Gore i svih njenih građana.

Ipak, bili ste u iznenadnoj posjeti Patrijaršiji u Beogradu uoči Sabora. Možete li da objasnite šte se zapravu tu zbivalo i zbog čega su bile onako oštre reakcije po vašem odlasku?

Vjerovatno zato što je neko nešto očekivao, a nije dobio to što očekuje. Moram da kažem da sam u petak, prije početka Sabora, dostavio zvanično pismo njegovoj svetosti, patrijarhu Porfiriju, u kom sam obrazložio sve što se tiče Temeljnog ugovora između SPC i države Crne Gore. Mislio sam da je to sa moje strane dovoljno. Zahvalio sam se na predlozima, učinjenom trudu… Već u ponedjeljak sam imao informacije iz više izvora, a to sam rekao i na premijerskom satu, da neko želi da me predstavi kao izdajnika Crkve. Znate, ako se išta čuvalo iz mjesta iz kog ja dolazim, to je onda vjera i Crkva. Zadnja stanica kod koje smo se branili bile su puškarnice u tim malim seoskim crkvama. Ne možete očekivati od takvih ljudi da budu izdajnici. Do sada, u svojoj istoriji, mi smo mogli mnogo puta to da uradimo, a nikad nijesmo. Zašto bismo to uradili sada na jednom Saboru?

Tada sam shvatio da mi se nešto sprema. Međutim, ključni trenutak je bio u srijedu kad sam dobio poziv od jednog lidera Demokratskog fronta koji mi je rekao da neće biti izabran mitropolit i da ću ja biti krivac za sve. Odgovorio sam da ja znam šta je istina i da bi istorošeni političari i naručeni analitičari trebalo dobro da razmisle jesu li stavili prst u božji sasud. Time je bio završen taj razgovor. Kasnije, u jutarnjim časovima, baš kad sam bio u Sabornom hramu, dobio samo poziv tokom kog mi je rečeno da, ukoliko ne dođem u Beograd, Joanikije neće biti izabran za mitropolita. Sticajem okolnosti, taj dan sam imao „Premijerski sat“, tokom kog je bila vrlo žustra rasprava sa jednim liderom DF. Istog dana moja supruga je završila na intenzivnoj njezi zbog velikog stresa.

Od vas se očekivalo da potpišete ugovor te večeri?

Svi su očekivali da ću da stavim taj potpis, koji je po njima bio prirodan, vjerovatno zato što im je moj psiho portret govorio da ću za Crkvu da uradim bilo šta. Pošto sam se taj dan konsultovao sa pravnicima u Vladi, meni je jasno rečeno da bi to bio jedan presadan. Bez obzira na sve to, ja sam odlučio da idem za Beograd kad sam shvatio da je mojoj supruzi malo bolje.

Naravno, da ne bi postojala bilo kakva dilema, tokom puta sam napisao tvit koji je bio vrlo jasan. Ukazao sam na volju naroda u Crnoj Gori, koja je bila i te kako poznata svim episkopima koji su prisustvovali Saboru – da bi Joanikije trebalo da bude mitropolit. Tad sam rekao i da je najbolji termin za potpisivanje Temeljnog ugovora dan kad se upokojio blaženopočivši mitropolit Amfilohije. Smatrao sam da bi to, na neki način, predstavljalo simboliku njegovog djelovanja. To je vjerovatno loše primljeno od strane njegove svetosti i određenih episkopa koji su prisustvovali tom sastanku i ispalo je kao da ja opstruiram dogovore koji su već unaprijed pripremljeni. Vjerovatno je tek tada shvaćeno da ja ipak predstavljam jednu državu i da ona mora da reaguje u skladu sa zakonom i Ustavom. Bio bih nedostojan pozicije koju obavljam da sam u tom trenutku potpisao Temeljni ugovor, jer na teoriji svršenog čina se ne smiju bazirati odnosi crkve i države.

Iste večeri, malo poslije ponoći, mi smo se vratili u Podgoricu i htjeli smo da uputimo zajedničko saopštenje, međutim, njegova svetost nije pristala na to. Te noći niko od nas nije mogao da spava, jer smo bili pod veoma specifičnim utiskom. Podvlačim da kao vjernik osjećam obavezu da što prije potpišemo temeljni ugovor i mislim da su sve tačke, koje su bile problematične, razriješene. Lično smatram da je sve dovedeno do mjere da može vrlo brzo da se potpiše Temeljni ugovor.

Pozadina vaše posjete u crnogorskoj i srpskoj javnosti se dugo tumačila kao pokušaj državnog udara iz Beograda. Kako vi gledate na to?

U tim trenucima nisam razmišljao o tome, ali informacije koje sam dobio, nekoliko dana poslije toga, su me kao čovjeka i premijera zabrinule. Pitao sam se kako je moguće da jedan predsjednik vlade doživi tako nešto. Vjerujete mi, te informacije sam dobio iz pouzdanih izvora. Odazvao sam se pozivu specijalnog državnog tužioca i rekao sam šta imam. Nadam se da će to biti korisno za čitavo društvo, jer ću taj zapisnik javno da objelodanim.

Jeste li obavijestili predsjednika Srbije, Aleksandra Vučića da dolazite u Beograd? Da li razgovarate sa njim uopšte?

Ne. Vjerujte mi, ja tog dana nisam imao nijedan trenutak slobodan. Sa gospodimom Vučićem sam se posljednji put čuo kad sam bio u Briselu (jun 2021.) i tada smo razmatrali da li tu postoji mogućnost za naš eventualni sastanak.

Kako gledate na njegovu ocjenu da Srbi u Crnoj Gori imaju manje prava od Albanaca u Sjevernoj Makedoniji, iako ih je porcenutalno sličan broj?

Ne znam na koje Srbe gospodin Vučić misli. Nikada u istoriji Crne Gore Srbi nisu imali bolje pozicije u institucijama sistema kao što je to sada slučaj. I imaće ih još više. Zbog toga što su bili diskriminisani, oni nisu mogli da dobiju odgovarajuća mjesta. Naglašavam da nisam opterećen pitanjima ko pripada kojoj vjeri ili naciji, već mi je bitno da li je neko profesionalac, pošten i da li zna da radi svoj posao. Ne znam na šta se konkretno misli pod tim, imajući u vidu zastupljenost pripadnika srpskog naroda u izvršnoj vlasti, odnosno vladi.

Uskoro će biti godišnjica izborne pobjede aktuelne parlamentarne većine. Koliko je danas Crna Gora drugačija u odnosu na period prije godinu dana?

Crna Gora je apsolutno drugačija i to iz dva razloga. Prvi je to što je vraćena sloboda, a drugi je zato što su odškrinuta vrata demokratiji. To su dva najveća iskoraka. Sve drugo možemo da stavimo po strani.

U ovom trenutku moramo da konstatujemo da je Crna Gora i destinacija koja se pokazala kao turistički atraktivna. Zabrinjava me samo to što statistički podaci ne prate ono što golim okom svako može da vidi – a to je da je situacija u turizmu već sada bolja nego 2019. godine.

Crnu Gora je postala hit u čitavoj Evropi i turisti su pohrlili u nju. Uz sve to, smatram da je najvažnije to što je naš zdravstveni sistem pokazao da je spreman da se izbori sa najavljenim novim talasom pandemije.

Crna Gora je drugačija i po političkom ambijentu. Nikada u istoriji bilo kog procesa se nije dešavalo ono što ovde dešava skoro godinu dana. Vi ovde imate jednu grupaciju koju predvode određeni lideri Demokratskog fronta i koji imaju istu metodologiju rada kao kad su bili opozicija. Znači, oni su postali nepotrebno opozicija vlasti. Sve što smo obećali građanima, ova vlada je ispunila. Donet je Zakon o slobodi veroispovesti, koji je umirio pravoslavnu crkvu i ostale vjerske zajednice. Nije došlo ni do smanjenja plata i penzija, iako su svi ekonomski pokazatelji ukazivali suprotno. Nadamo se da će kvalitet života u 2022. godini biti vidljivo bolji i da ćemo realizovati mnogobrojne projekte koje smo planirali.

Jeste li se pokajali zbog toga što ste ušli u politiku?

Ja se preispitujem svako veče, jer uvijek analiziram šta se dešava i kakva je moja reakcija u svemu tome. Nikada ne mogu da se kajem za ono što sam uradio. Meni je zadovoljstvo što sam predvodio koaliciju koja se zvala „Za budućnost Crne Gore“ i što je poslije 30 godina diktature zasijala iskra slobode koja je verifikovana 30. avgusta 2020. godine zahvaljujući kojoj je prekinuta vladavina koja je zarobila ovu državu. Ipak, nisam zadovoljan odnosom određenih lidera koji očito nisu dorasli ovom istorijskom trenutku.

 „Amfilohije me zamolio da ne odustanem od vođenja koalicije“

 Prošle godine, 2. avgusta, u pet minuta do 14 sati, odlučio sam da ne budem na čelu koalicije „Za budućnost Crne Gore“ zato što su dva preostala člana bila eliminisana na veoma nedostajan način. Smatrao sam da se to može i meni desiti i da ću imati probleme koje u tom trenutku nisam ni razumio. Ta dva primjera su bila dovoljna da pošaljem poruku da ne želim da predvodim koliciju koja nije ispunila obećanja koja smo dali i da to vjerovatno znači da i mene čeka sudbina te dvojice profesora. Ta poruka je stigla do blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija koji se nalazio u Kučima, gdje je služio za Ilindan.

Bio sam na ručku kad sam dobio telefonski poziv sa nepoznatog broja i dugo sam razmišljao da li da se javim. Na kraju sam se javio i čuo sam mitropolita koji mi je rekao: „Kumim te i molim Bogom da ne odustaješ“. Ja sam mu odgovorio: „Vaše visokopreosveštenstvo, kad vi to tražite – ja odustati neću“. Na osnovu te njegove rečenice, ja i danas smatram da je mnogo važnije šta narod misli, a ne šta određenim političkim strukturama odgovara da prikažu kao mjeru njihove pobjede. Mjera njihove pobjede je taman onolika kolika je bila i u prethodnom vremenskom periodu kad nikako nijesu uspijevali da smene DPS i njihove satelite.

Imajući u vidu sve to, da li planirate da osnujete stranku?

U ovom trenutku je meni zabranjeno da osnivam stranku. Znate da to traje već od oktobra mjeseca i ne prestaje do dana današnjeg. Osnovni razlog zašto se sa negodovanjem posmatra ta ideja je vjerovatno moj loš rejting, koja inače nikada ne provjeravam. Zbog toga su možda neki zastrašeni formiranjem jedne stranke koja bi donijela nešto novo. Ako stranka koja se osniva nema neku dodatnu vrijednost koju bi građani prepoznali, onda je bolje da se ne osniva. Mi u ovom trenutku intezivno radimo kao vlada i ne razmišljamo kad bi trebalo formirati stranku. U svakom slučaju, ako dođe taj trenutak, spremni smo da uhvatimo u koštac sa tim izazovom. Mi znamo da je na političkoj sceni Crne Gore potrebno nešto novo. Šta je to novo, najbolje će potvrditi građani prilikom sljedećih izbora

Nakon izbora mnogi su vjerovali da ništa neće biti isto u Crnoj Gori. Jedna od stvari koje su se promijenile jeste i vaš odnos sa pomenutim liderima Demokratskog fronta. Zbog čega taj sukob ne jenjava?

Ni tada nisam imao posebne veze sa liderima Demokratskog fronta. Moram da vas podsjetim da je tokom predaje lista za parlamentarne izbore, DF posljednji predao svoju i da se polovina lidera nije pojavila na predaji. Ja sam tek poslije razmišljao zašto oni nisu bili prisutni. Oni su već tada bili nezadovoljni što se neki profesor, koji nije prepoznat na političkoj sceni, našao kao vođa koalicije. Ne želim da pričam o tome da li je riječ o pizmi ili sujeti, ali činjenica je da sam ušao u jednu iskrenu i otvorenu priču kako bih doprinio odbrani naših svetinja. To je bio moj povod i od toga nisam odustao ni danas. Tokom tog 30. avgusta, kad je ostvarena izborna pobjeda, pored mene su bili dvojica lidera iz ukupno 13 partija, koliko ih je činilo koaliciju „Za budućnost Crne Gore“. Nisam tada shvatao da je u pitanju neki tihi bojkot, ali je sve postalo jasnije kasnije kad je krenula nevjerovatna kampanja protiv mene. Za njih je osnovno pitanje bilo kako da me eliminišu i kako da neko drugi preuzme vođenje čitave strukture.

A da li bi sve bilo drugačije da ste liderima DF, Andriji Mandiću, Milanu Kneževiću i Nebojši Medojeviću ponudili konkretne uloge u izvršnoj vlasti?

To je jedna pretpostavka o kojoj je teško razmišljati. Nikad ne razmišljam o tome šta bi bilo kad bi bilo. Uvjeren sam da je put koji smo izabrali najbolji i da će on biti potvrda mirnog i stabilnog prolaska kroz demokratsku tranziciju i da će dobrobit od toga imati svi građani Crne Gore, a ne samo jedna grupacija.

Hoće li opstati vlada? Imate li većinu u Skupštini?

Ova vlada, iako svi govore da ne postoji, funkcioniše punim jedrima. Radimo u skladu sa programom koji smo usvojili i planiramo realizaciju velikog broja projekata tokom 2022. godine. Naravno, svi imaju pravo, u skladu sa Ustavom, da pokrenu pitanje povjeranja ove vlade. Znate zašto ga ne pokreću? Zato što bi se tada još jednom pokazao da lideri DF, koji žele da sruše ovu vladu, to ne mogu da urade bez zajedničkog kontakta sa DPS-om Mila Đukanovića. Znam pouzdano da su određeni poslanici DF, a možda i njihovi lideri, pregovarali sa DPS o načinu kako da sruše Vladu Crne Gore i kako da se organizuju sljedeći izbori. Stvari su vrlo jasne i ovo je godina kad maske moraju da spadnu, bez obzira koliko su se dobro prilijepile za obraze nekih političara.

Postoji li bojazan da DPS Mila Đukanovića ponovo dođe na vlast?

Mislim da je DPS partija prošlosti. Ja znam da oni pripremaju teren i da čak u institucijama sistema imaju ljude koji su zaduženi da prate aktivnosti pojedinih ministarstva i čitave vlade. Ali to ništa ne znači, jer je ova vlada potpuno transparentna. Mi nemamo problem sa tim da li neke informacije cure, kao što smo imali u početnoj fazi zbog velikih odluka koje smo donosili. Mislim da DPS teško može da se oporavi od izbornih poraza koje su doživjeli. Narod Crne Gore je prepoznao šta je briga o građanima i to je najvažnije.

Zbog čega do danas niko od najviših funkcionera bivše vlasti nije odgovarao, imajući u vidu da ste vi i vaši koalicioni partneri često isticali kriminalni karakter bivšeg režima?

Podsjetiću vas na aferu „Koverta“. Tad su svi građani imali priliku da svjedoče toj političkoj korupciji. Na kraju je sve završeno tako što je tužilaštvo tretiralo taj slučaj kao organizovani kriminal, a sud, naravno, dokazao da tu nema organizovanog kirminala. Treća grana vlasti u Crnoj Gori, pravosuđe, je u potpunosti zaroboljena. Uprkos velikoj priči koja se digla oko Tužilačkog savjeta, većina u parlamentu ne može da se dogovori oko promjene unutar njega. To čekanje odgovara DPS, ali i nekim drugim liderima koji ne žele da se ogole stvari. Znam da je sama vlada, iz jednog ministarstva, podnijela deset krivičnih prijava, kao što znam i da tužilaštvo ni na jednu nije reagovalo. S druge strane, oni reaguju na svaku izjavu premijera i govore kako treba da budem saslušavan. Onog trenutka kad se oslobodi tužilaštvo, oslobodiće se i sudstvo i tad će biti procesuriani.

Šta biste izdvojili kao najveći uspjeh Vlade Crne Gore?

Teško je izdvojiti samo jednu stvar. Najvažnije je da smo ispunili obećanje i usvojili Zakon o slobodi vjeroispovesti. Moram i za to da vam kažem jednu činjenicu koju sam saznao prije mjesec dana; određni poslanici iz DF su bili ti koji su željeli da odloži usvajanje Zakona o slobodi i vjeroispovesti dok svoj stav o njemu ne da Ustavni sud. Dakle i tada je postojala jedna grupacija koja je vršila opstrukcije, zahtijevajući najprije stav Ustavnog suda po tom pitanju. Ja ne mogu da vjerujem, ali postoje određeni poslanici koji to mogu da posvjedoče. Dugo sam bio u čudu da li je to moguće.

Drugi uspjeh tiče se finansijskog efekta koji smo postigli lansirajući obveznice. Ne pamti se da je neko u kraćem vremenskom periodu, pod povoljnijim uslovima u odnosu na rejting, to uradio, To nam je dalo prostora za disanje i spriječilo odlazak države u bankrot.

Takođe, moram da istaknem kao značajan uspjeh i sinhronizovano djelovanje svih resora u vladi. Prevashodno Ministastva zdravlja i Ministarstva ekonomskog razvoja, ali i Ministarstva finansija i socijalnog staranja. Zahvaljući tome uspjeli smo dobro da projektujemo budžet i turističku sezonu. Sve što smo projektovali je čak i prevaziđeno. To znači da ćemo, bez obzira na dešavanja, imati veoma dobru finansijsku situaciju i da ćemo s mirom dočekati 2022. godinu, koju smo proglasili godinom razvoja Crne Gore.

Turistička sezona uspešnija od one iz 2019.

 „Uputio sam zahtjev Centralnoj banci i MONSTATU (Uprava za statistiku) da mi dostave metodoligiju kako vrše računaju broj turista i prihode od od njih. Nadam se da sam u pravu i da je ta metodoligija indirektna, a ne direktna. Podaci govore da je graničnim prelazima drugačije u odnosu na ono što je zvanična statistika.

Zbog porasta broja oboljelih od koronavirusa u Crnoj Gori su donijete nove mjere. Imaju li turisti iz Srbije razloga za brigu? Hoće li se pooštravati uslovi za boravak i ulazak u vašu zemlju?

Ljudi iz Srbije su dobrodošli i nemaju razloga za brigu. Na vladi smo dugo raspravljali oko toga da li pooštrimo nivo ulaska u Crnu Goru za određene zemlje, ali smo se na kraju svi saglasili da to ne bi trebalo raditi i da granice ostanu otvorene. Digitalni sertifikat je jedina mjera. Koliko sam razumio, ova velika temperatura, more i otvorenost nisu mjesta od velikog rizika za prenos koronavirusa za razliku od zatvorenih objekata. Kako bismo imali koliko toliko kontrolisanu situaciju, mi smo se odlučili za digitalni sertifikat. To je podstaklo dio ljudi da se vakciniše i nadam da ćemo ovih dana dostići cifru od 40 odsto vakcinisanih, čime bismo spreminiji dočekali novi talas epidemije. Mjera koje smo doneli će biti na snazi do 20. avgusta, a promjene mogu da uslijede samo ako dođe do pogoršanja situacije.