Korona i dokolica

U rubrici “Moja putovanja” vam predstavljam Indoneziju odnosno ostrvo Bali – turističku top destinaciju

Ostrvo vječitog proljeća

(15 riječi)

               Sa zadovoljstvom svoje utiske sa putovanja na indonežansko ostrvo Bali prenosim čitaocima Crnogorskog portala. Mislim da ništa od ovog što ću nastojati da vam dočaram   nije izgubilo na aktuelnosti i atraktivnosti. Naprotiv. Utiske sam sredio, pa ih lakše prenosim sada nego odmah nakon povratka sa tog rajskog ostrva boje bogova.

               Saznanje da putovanje od Podgorice do Balija traje skoro 24 sata, od kojih 17 treba provesti u avionu umalo da me pokolebalo da krenem na taj izuzetno izazovan, ali veoma dalek put. No, želja da se nađem na jednoj od najpopularnijih turističkih destinacija na zemljinoj kugli je nadjačala.

                Bio je to izuzetan, do tada nedoživljen osjećaj kada sam, nakon saznanja da ću krajem marta putovati na Bali, po ormarima tražio ljetnju garderobu, kupaće gaćice, sandale...u trenucima dok je na meni  još uvijek bila zimska odjeća. S razlogom sam bio uzbuđen kao nikada ranije pred bilo koje od bezbroj putovanja u mojoj tridesetpetogodišnjoj karijeri turističkog novinara, kome je profesija predodredila putovanja.

                  Preko Rima do Kuala Lumpura  let je bio jako prijatan.  Nedugo čekanje na nastavak leta za Denpasar koristimo da malo protegnemo noge nakon 11 sati provedenih sjedeći u ogromnom er basu. Nešto manjim avionom tri sata letimo do Denpasara,  glavnog grada indonežanske provincije Bali, gdje niko od  deset članova delegacije turističkih novinara Crne Gore ne daje znake umora od tako dugog putovanja.

               Od naših izuzetno predusretljivih domaćina saznajemo na aerodromu da su naši koferi ostali na aerodromu u Rimu. Kazali su da nas potrebna garderoba, dok stignu koferi, čeka u hotelu. I zaista u hotelskim sobama zatekli smo majicu, japanke i čuveni sarong-platno koje služi kao suknja ,a nose je muškarci i žene podjednako

               Susret sa tropskim ostrvom u indonežanskom arhipelagu, za koji već znamo da predstavlja pravi biser turizma i sinonim je za egzotiku, naročito prijatnim čine ljudi koji su nas dočekali na aerodromu Ngurah Rai uz srdačan izraz dobrodošlice po tradicionalnom običaju sastavljenih dlanova na grudima i sa blaženim osmjehom na licu. Ista slika će nas pratiti svih sedam dana koliko ćemo kao gosti poznatog svjetskog lanca hotela “Aman Resorts” boraviti na tom tropskom turističkom raju smještenom na osmom stepenu  južno od ekvatora..

                Ko prvi put posjeti ovo najpoznatije i najljepše  ostrvo mora osjetiti izuzetnu prijatnost. Sa njega se vraća potpuno preporođen, kao nova osoba. Tako sam slušao   o toj turističkoj top destinaciji koja nema premca, niti pravog konkurenta u čitavom svijetu. Mislio sam da će mi želja da vidim to rajsko mjesto ostati samo pusti san. Ali prvih dana proljeća to je postalo stvarnost.

                Sve što smo ranije čuli, pročitali ili vidjeli na TV ili turističkim spotovima ne samo da se potvrđuje, već još jače uvjerava da smo stigli na ostrvo vječitog proljeća. Cjelokupno okruženje je u prirodnoj zelenoj boji koja izuzetno godi našim od putovanja umornim očima. Na Baliju živi više od tri miliona stanovnika, koji sve značajnije osjećaju korist od turizma koji im donosi najveći prihod. Od vozača koji nas vozi u hotel dobijamo sve informacije kao da je profesionalni turistički vodić. To je jedan od prvih dokaza da se tu živi od turizma, ali i za turizam. Sve je apsolutno podređeno turizmu. Zbog svega što nudi Bali iz dana u dan postaje sve značajnija meta svjetskih turista, ali i investitora u najluksuznije sadržaje turističke ponude.

                  Na samom startu uočavam  velike kontraste. Izuzetan luksuz, posebno se primjećuju luksuzni hoteli, a u njhovom okruženju veliko siromaštvo. Prosječna plata je oko 100 američkih dolara, koji je i najcjenjenija valuta .

                 Ostrvo Bali jedno je od 17 hiljada indonežanskih ostrva na kojem dominira planina Agun visoka 3.142 metra sa aktivnim vulkanom koji se zadnji put aktivirao 1963. godine i odnio više od hiljadu ljudskih života. Za razliku od Indonezije koja je najmnogoljudnija zemlja sa muslimanskim življem, njena provincija Bali naseljena je 90 odsto stanovništvom hindu religije. Pored specifične kulture, jakih kontrasta na ovom ostrvu koje zapljuskuju vode dva okeana, Tihog i Indijskog, lokalnu populaciju karakteriše izuzetna ljubaznost i srdačnost, čak i pri cjenjkanju prilikom kupovine raznih predmeta koji su uglavnom djelo njihovih ruku. Specifičan je njihov sarong-suknja u boji bogova koju nose muškarci i žene. U buticima i improvizovanim prodavnicama nude se proizvodi najpoznatijih svjetskih brendova, ali i rukotvorine mještana uglavnom izrađeni od prirodnih materijala.

               Na Baliju režim saobraćaja je kao u Velikoj Britaniji-vozi se lijevom stranom, pa su i sva  vozila sa volanom na desnoj strani. U saobraćaju je bezbroj motocikala. Oni su glavno prevozno sredstvo za žene i muškarce, za mlađe i starije podjednako i nikoga na njima nijesam  vidio bez kacige.

               Pri prvom susretu sa ovim ostrvom osjeća se velika vlažnost i miris vazduha koji podsjeća na kišu. Prosječna godišnja temperatura je oko 30 stepeni, a turističku sezonu dijele u dva dijela – vlažnu -od novembra do aprila I  suvu – od maja do novembra. Turistička ponuda je veoma sadržajna. Hotelijeri se naprosto nadmeću u ljepoti i atraktivnošću svojih objekata koji, prema važećem zakonu,  ne smiju biti viši od stabla kokosove palme, a to znači da mogu imati tri, najviše četiri sprata. Među njma specifičnošću ponude izdvaja se singapurska kompanija “Aman Resorts” u čija smo tri hotela na Baliju boravili od 28. marta do 4. aprila.

               Ovaj poznati svjetski lanac sa 18 hotela u 12 zemalja i na Baliju kreira nov stil života. Hoteli “Amana” su u stvari tipske vile visokog komfora izuzetno uspješno uklopljene u ambijent, bez obzira da li se nalaze na obali mora ili u unutrašnjosti. Svaki hotel ima bazene okružene stablima palmi, banana, raznim žbunastim rastinjem sa cvjetovima svih mogućih boja i oblika.

                 U hotelima “Amana” sve je apsolutno podređeno gostima kojima se sve vrste usluga nude neprekidno 24 časa. Uz srdačan osmijeh ljubazno osoblje je spremno da ispuni svaku želju gosta. Najam vile, bez obzira da li je u pitanju jedna ili dvije osobe, dnevno košta od 750 do 1500 američkih dolara, a ima ih i do 3500 dolara. No, uz svu poslovnost koja je dovedena do perfekcije, zatim profesionalno i predusratljivo ophođenje svih zaposlenih u “Amanovom” hotelu “Amanusa” vam se može dogoditi da vam konobar uz neizostavni prijatan osmijek saopšti da za ručak ima samo jedan tanjir supe, te da i ta supa ne bude po volji gosta, uprkos svim kvalitetima, standardu i svakako cijenama u kojima je uključena i ta supa .

                  U restoranu istog hotela na traženje gosta da donese pepeljaru konobar je reagovao spretno tako što je iz džepa   svojih pantalona izvadio pepeljaru i stavio je pred gostom, koji je na takav gest ostao bez daha. Bilo je to više od iznenađenja, isto kao i to što mi je barmen, kod koga sam   dva dana ranije naručio koka kolu bez leda, isto tako poslužio sjetivši se dva dana kasnije iako mu tom prilikom nijesam naručio bez leda.

                  Sa Balija smo se i mi vratili preporođeni, osvježeni i svakako obogaćeni izuzetnim doživljajem koji je posebno neminovan prilikom susreta sa lokalnim stanovništvom od kojeg saznajemo da je kod njih smrt, odnosno kremacija, jedno od najveličanstvenijih slavlja-zbog vjerovanja u reinkarnaciju.  Posebno je zanimljivo saznanje da svi muškarci Balija imaju jedno od četiri imena. Prvo muško dijete dobija ime Unjan, drugi sin se zove Made, treći Njoman, a četvrti Katut.  Ako se rodi peti sin dobija ime prvog i tako redom. Isto pravilo važi i za žensku djecu, stim što se na ova muška ženskim imenima dodaje Ni, pa se prva kćerka zove Unjani, druga Madeni…

                   Poseban utisak sam ponio iz etno sela u kojem je sve podređeno turizmu. Na ulazu svako plaća po jedan dolar i pri tome se upisuje u knjgu posjete. U tom selu smještenom usred đžungle živi blizu 500 porodica Balinežana starosjedilaca. Na svakom koraku se nešto nudi za kupovinu. Čak su spremni i kokoti koji se turistima nude za organizovanje borbi pjetlova uz opklade. Najmanje sam bio u prilici da u tom selu upoznam način življenja njegovih stanovnika, dok je njihov biznis bio vrlo napadan.To je ujedno najbolji dokaz da je sve planski organizovano kako bi se od turizma što bolje profitiralo, a turisti iz njega odnijeli bilo kakav suvenir kao dio kulturnog ili duhovnog obilježja Indonezije i Balija.

                    Kako je pričao naš vodič u selu mogu da žive samo oni koji poštuju utvrđena pravila i koji su spremni da rade sve što je potrebno za život u tom etno turističkom selu.Tu, kako rekoše, ljenčugama nema mjesta. Zbog toga što nijesu prihvatili pravila sela do sad je iz njega protjerano 350 stanovnika. Muškarci iz sela mogu da ožene samo djevojke iz tog sela. Ako neko oženi neku izvan mora da napusti selo. Svaki muškarac, stanovnik tog sela, može da ima više žena ako mu to dopusti njegova prva supruga.

                                                                                                                                                                                                                                                 Nikola Perković

 

NEKOLIKO ZANIMLJIVOSTI  VEZANE ZA BALI

 

AMAN JE MIR  

              Kompanija “Aman resorts”predstavlja lanac hotela koji je u svom imenu ugradio riječ aman,što znači mir. Ovaj hotelski lanac sa sjedištem u Singapuru, zvanično je proglašen za najbolji svjetski brend u hotelijerstvu. Na Baliju ima tri hotela. Oni su jedinstveni po tome što zaposleni u njima “ nastoje prevashodno da gostu predstave dušu destinacije u kojoj se nalazi hotel i to u kulturnom i duhovnom smislu. Najmanje se nudi komercijalni odmor”.

                

BEZBJEDNOST 

               Na Baliju je izuzetno tiho. Sve je u izuzetnoj harmoniji prelijepog prirodnog okruženja. Ljudi često su  pretjerano ljubazni i predusretljivi. Svaki Balinežanin sa kojim sam po bilo kom osnovu i bilo na kom mjestu stupio u kontakt imao je osmjeh na licu. Stekao sam utisak da su to najsrećniji ljudi koje sam ikad sreo. Njihov mir i bezbrižnost značajno su uznemirili teroristi svojim akcijama u turističkim mjestima 2002.i 2005.godine.

               To se dobro pamti na Baliju, pa su stoga mjere bezbjednosti na visokom nivou u svim objektima, posebno turističkim. Ni u jedan hotel Aman Resortsa se nije moglo ući bez obavezne kontrole. Specijalnim detektorima pri ulasku kontrolisana su čak i hotelska vozila sa kojima su nas domaćini vozili van hotelskog kompleksa. 


NE PRODAJU ZEMLJU 

               Na Baliju su prisutni brojni vlasnici kapitala iz raznih krajeva svijeta. Najbrojniji su iz Sjedinjenjh Američkih Država, ali ima ih i iz Indije, Japana, Kine i Evrope. Najviše ulažu u turističke objekte, a sve je više investicija i u druge sadržaje koji su potrebni kao nadopuna turističke ponude.

               Svaki stranac može da zakupi objekat ili zemljište na kojem će graditi, ali prema važećem zakonu ni jedan inostrani državljanin ne može kupiti zemljište niti bilo koju nekretninu. 



Povezani članci...

0 Komentara

Ostavite komentar

• Redakcija zadržava puno pravo izbora komentara koji će biti objavljeni. • Komentari koji sadrže psovke, uvrede, prijetnje i govor mržnje na nacionalnoj, vjerskoj, rasnoj osnovi, kao i netolerancija svake vrste neće biti objavljeni. • Prilikom pisanje komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima. • Nije dozvoljeno pisanje komentara isključivo velikim slovima niti promovisanje drugih sajtova putem linkova. • Komentari u kojima nam skrećete na slovne, tehničke i druge propuste u tekstovima, neće biti objavljeni, ali ih možete uputiti redakciji na kontakt stranici portala. • Komentare i sugestije u vezi sa uređivačkom politikom ne objavljujemo, kao i komentare koji sadrže optužbe protiv drugih osoba. • Objavljeni komentari predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, i nisu stavovi redakcije portala. • Nijesu dozvoljeni komentari koji vrijedjaju dostojanstvo Crne Gore,nacionalnu ,rodnu i vjersku ravnopravnost ili podstice mrznja prema LGBT poulaciji.