Januar 2020: Brojne analize međunarodnih asocijacija koje regulišu avio-industriju, najave avioprevozilaca i aerodroma, serviseri, manufakture i proizvođači, svi projektuju i predviđaju isto: 2020. godina biće jedna od najboljih godina avijacije. Kao glavni argumenti tada su navedeni: nepostojanje aktivnog ratnog sukoba na planeti, ekonomske prognoze o rastu od minimum dva odsto, Olimpijske igre u Japanu, izbori u SAD, rast azijskih ekonomija preko sedam odsto. Sve je ukazivalo da će proizvođači aviona imati nikad veći broj narudžbi, aerodromi će imati rekordan broj putnika, broj zaposlenih će rasti. Isto se dešavalo i na prostorima regiona ex YU, u skoro svim zemljama predviđan je rast BDP od tri odsto.  Najavljivana je turistička sezona od marta do novembra i predviđano je da će rekordna 1990.godina biti dostignuta u svim pokazateljima.

Samo mjesec kasnije počeli su prvi otkazani letovi, dva mjeseca kasnije Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je pandemiju uzrokovanu virusom COVID 19. Mi smo sada u maju 2020. i već znamo da će avio-industrija u svijetu, ali što je nama važnije i u regionu doživjeti – nokdaun.

Tokom prošle 2019. godine region bivše zemlje imao je rekordnih 29.5 miliona putnika, opsluženih na 24 registrovana komercijalna aerodroma. Osim pada broja putnika u Sloveniji, prouzrokovanog bankrotiranjem Adria Airwaysa, sve ostale republike imale su impozantan rast, a brojnije su bile one sa dvocifrenim rastom broja putnika. Nacionalne avio-kompanije bilježile su koliko- toliko stabilne rezultate, a aerodromi su postali pravi mamac za velike koncesione igrače. Očekivala se u 2020. i borba za 30-godišnju koncesiju crnogorskih aerodroma. Najavljivani su novi aerodromi, nova radna mjesta i nove avio-linije...

Sve će, nažalost, ostati na očekivanjima. Sada je već borba za goli opstanak.

AVIO-KOMPANIJE SU SIGURNE DA ĆE OTPUŠTATI RADNIKE

Definitivno će sve avio-kompanije u regionu morati da traže pomoć od svojih država i Vlada, ali ne za razvoj već za preživljavanje. Govoreći o avio-kompanijama regiona, neminovno je da će biti otpuštanja. 

Croatia Airlines je već otkazala svojih 3.500 letova, najavljeno je otpuštanje sedam odsto zaposlenih, čak i onih sa stalnim radnim odnosom, priča o strateškom partneru je propala, a čak se nema novca ni za refundaciju avio- karata putnicima kojima su otkazani letovi već su podijeljeni vaučeri koji važe 12 mjeseci da se karta ponovno iskoristi. Sve najavljene nove linije su otkazane (u njih spada i regionalna Zagreb-Podgorica).

Air Serbia je proglasila gubitak od 30 miliona eura na kraju aprila, resorno ministarstvo najavljuje smanjenje broja radnika, a jedini način da se kompanija spase je da se od Etihada kupe akcije. Projektovani minus kompanije će za 2020.godinu biti blizu 50 miliona eura. Ipak, Vlada Srbije smatra da se kompanija mora sačuvati jer se preko nje generiše veliki prihod za zemlju na različite načine: od dolazaka investitora do finansijske podrške brojne dijaspore iz Srbije koja je nezvanično lani iznosila impresivnih pet milijardi eura i pokazala se isplativijom nego brojne grane privrede.

Montenegro Airlines je u 2019. godinu ušao sa usvojenim rehabilitacionim planom koji bi za nekoliko godina trebao od uzastopnih negativnih rezultata postavio kompaniju na tačku ekonomske isplativosti, modernizovao flotu i uveo savremene tehnologije konačno u poslovanje kompanije. Od toga neće biti ništa i, nažalost, kraj 2020.godine crnogorski avio-prevoznik će dočekati sa najstarijom flotom koja će ovu kompaniju vratiti po ponudi na nivo iz 2005.godine. Naravno, to će imati za posljedicu smanjenje zarada zaposlenima i brojna najavljena otpuštanja će sada imati i opravdanost.

U regionu, nažalost, nema više značajnih avio-prevoznika. A, najmanji zajednički sadržalac za tri prethodna je svakako: neizvjesnost. Nažalost, ono što je izvjesno to je da će sva tri prevozioca ostati bez određenog procenta svojih zaposlenih (neki će čak morati i licencirano osoblje da otpuštaju). Sva tri prevozioca gledaće ka svojim vladama i tražiti subvencije i pomoć, a ako znamo da je Međunarodni monetarni fond najavio prosječni pad BDP u regionu od šest odsto -  sada se pomoć vlada čini nerealnom.

GUBIĆE I AERODROMI, ALI VIŠE DRŽAVNI BUDŽET

Drugi važni segment avio-industrije – aerodrome - već danas su i teoretski daleko da ponove rezultate od prošle, rekordne godine. Najveći aerodrom regiona, a od skoro i glavni aerodrom Balkana, Beograd, teško će dostići prošlogodišnji rezultat od 6.15 miliona putnika prije 2022.godine. Tu će biti pogođen i koncesionar, francuski VINCI koji će vjerovatno uspjeti da od Vlade traži umanjenje koncesione naknade. Od one iste Vlade od koje će Air Srbija tražiti subvencije.

Hrvatski aerodromi bili su pokretač razvoja turističke privrede. Split, Dubrovnik, a sve više i Zadar imali su standardan rast broja putnika i prihoda i novih destinacija i postali su pravi pokretač glavne industrije susjedne Republike. Davanjem zagrebačkog aerodroma u koncesiju, država je svjesno usmjeravala nove prevoznike ka tim aerodromima koji su bili bliži nego ikad da postanu vodeći hrvatski aerodromi. Od toga ove godine neće biti ništa, čak se i resorno hrvatsko ministarstvo turizma  više nada u dolaske drumskim putevima (glavni target su zemlje centralne Evrope). I ovdje se koncesionar aerodroma u Zagrebu, francuski ADP i turski TAV, već spremaju da od Vlade Hrvatske zatraži umanjenje koncesione naknade. Definitivno je izvjesno da će iskoristiti mogućnost negativnog poslovanja i radnicima davati otkaze.

Najavljena koncesija za crnogorske aerodrome će, vjerovatno, biti realizovana tek naredne godine s obzirom na situaciju. Kako su se za finale tog projekta kvalifikovale tri kompanije, trenutni kolaps svjetske avio-industrije ne znači da će one i dalje biti zainteresovane za investiciju na Balkanu. 

Još jedan projekat će svakako biti odgođen, vrlo je značajan za aerodrom Tivat, a to je studija noćnih letova koju radi francuski Airbus. Ukoliko studija pokaže da je tehnički moguće letjeti noću, to ovom aerodromu otvara perspektivu da već prve godine prebaci dva miliona putnika. Osim toga, za sve popularniju generalnu avijaciju ovo bi značilo dodatnu fleksibilnost i za rezorte, od kojih  crnogorska privreda planira da ubira velike prihode, što bi bio najznačajniji faktor za bogatu klijentelu. Ono što će biti prednost koju Crna Gora mora iskoristiti je marketinški izreklamirati Corona free destinaciju, što će već prve godine umanjiti najavljene velike gubitke. Ne treba zaboraviti procjenu MMF po kojoj će Crna Gora ovu godinu dočekati sa padom BDP od devet odsto, što bi je uvelo u velike probleme kada se zna da od naredne dolazi na naplatu kineski kredit za autoput.

Mr Rajko USKOKOVIĆ, dipl.inž

Autor je magistar nauka iz oblasti saobraćaja, DALIAN UNIVERSITY PR CHINA

Predsjednik je Udruženja Francusko-crnogorskih preduzeća

Ekspert WB6 za infrastrukturu i saobraćaj