Ćutao je do sad, ali je dara prevršila mjeru. Kosovski Srbin, miljenik pojedinaca iz ranije DPS koalicione vlasti, odan prethodnicima skoro do proglašenja rezultata avgustovskih izbora, Dobričanin Vladimir, doktor, kazao je kosovskim Albancima, višedecenijskim sunarodnicima, da imaju 24 sata na raspolaganju da  vrate Podgoričanina Rista Jovanovića Crnoj Gori. Poslanik Ujedinjene Crne Gore saopštio je da, u protivnom,  treba prekinuti kontakte, protjerati ambasadora Kosova i zatvoriti granice prema kriminalnoj, terorističkoj državi. Dakle, kosovski Srbin Dobričanin, litijaški ekspert na samom kraju DPS vladavine, neme dilemu da li je Kosovo država ili nije. Jasan je u stavu da se radi o nezavisnoj državi, samo što on svoje dugogodišnje sunarodnike sada smatra kriminalcima i teroristima.

Istina ovaj Kosovar, kojega je neki DPS specijalac (a dobro se zna i koji), zadužen za dovođenje „eksperata“ iz Srbije, Republike Srpske i sa Kosova, postavio na mjesto direktora Urgentnog centra u Kliničkom centru Crne Gore punih 7 godina, a potom još dvije na mjesto Medicinskog direktora KBC-a,  jer domaći kadrovi nijesu bili komepetentni a ni stručni kao ovaj provjereni kosovarski, kazao je za državu Kosovo da je lažna, baš kao što je i ambasador. Znači država jeste, takva kakva je. Kriminalna i teroristička, kako zbori njihov čovjek, ali je ipak država.

Ako je to tako, a nema razloga da Dobričaninu ne vjerujemo, jer je on njihov, onda je ovaj dr iz Prištine prvi Srbin iz aktuelne vlasti koji je priznao nezavisnost Kosova! Sam je kazao. Niko ga na to nije tjerao. Jedino što nije jasno je zbog čega se Dobričanin nije obratio Joanikiju Mićoviću? Zašto od izmorenog podo i ruko ljuba Krivokapića traži da ultimatumom prepane njegovu kosovsku sabraću? Nešto može promijeniti jedino Mićović, jer je on kompetentan za organizaciju litija i direktno zadužen za svrgavanje vlasti po srpskim zemljama ovom vrstom demokratskih protesta, čiji je efekat dokazan na crnogorskom prostoru. A Kosovo je srce Srbije. Valjda tu nema dileme. Ili možda ima, nakon ovog priznavanja nezavisnosti Kosova koju je Dobričanin javno proklamovao?!

Progonjeni, potlačeni i ugnjeteni Srbin dr Dobričanin, koga su ćerali da bude diretor deceniju je sva zvanja stekao u Prištini. Rođen je 5. avgusta 1972. godine u srpskoj porodici u Prištini. U tom gradu je završio osnovnu školu i gimnaziju a 1998. godine diplomirao na Medicinskom fakultetu tamošnjeg Univerziteta. Nešto kasnije i magistrirao.

A onda je pozvan da nam popravi krvu sliku. Anemični smo prilično bili do njegovog dolaska. Transver je bio takav da bi mu i fudbaleri zavidjeli. Stan, velika primanja, direktorska funkcija. Valjda je jedino morao da bude protiv Crne Gore kad zatreba. I dr Dobričanin je to maestralno odradio. Baš kao i mnogi dovedeni sa istim ciljem.

Daleko od toga da je on sam. Samo što ovi drugi nemaju smjelost da ispostavljaju ultimatume. On ima, jer je hrabar. Do zadnje URE!

Śetimo se kako je državljanstvo ekspresno isporučeno ženi četniku. I posao pride. Pa i stančić uz to kao ekstra kadru.

Śetimo se njegovane perjanice, budvanske svetosavke. Koliko je samo u nju ulagala prethodna vlast, da bi se ona danas plašila oće li je, kao Draginju, pretresati po beogradskom aerodromu. A hoće, jer je, ničim izazvana glasala za Rezoluciju o Srebrenici. Bilo bi joj bolje da je, kao onda kad je digla ruku da crnogorski manastiri i svetinje postanu srbijanski, bude i ovoga puta uz svoju braću. E, to će joj se osvetiti. Nema više Beograda, svetosavko dražesna!

Ima ovih primjeraka mnogo po škafetinima negdašnje vlasti. Možda će se jednom oni vrnuti na stare pozicije. Da li će ovi ovakvi sa njima? Iskustvo nam govori da hoće!

Slavko Mandić