U fokusu

Vašarište užasa

Jun 09, 2021 2 Komentara

(15 riječi)

Primjetno je sa raznih adresa da nas prozivaju ustašama, a nikada četnicima, što je po njima opravdano, a da nikada nijesmo bili niti jedno niti drugo ali su zato ustaše i četnici bili sluge fašizma i odrednica za izdaju.

Piše: Veselin Veljović, predavač na predmetima Nacionalne i Međunarodne bezbjednosti

Svakodnevni skandali apostolske Vlade postaju trend, a svaki novi dan ove vlasti je nemjerljiv gubitak za Crnu Goru i njene građane jer država ozbiljno zaostaje i nazaduje. Gotovo nema dana kada se ne dogodi neki skandal ili afera na što se građani bolno navikavaju. I dok su brojne afere dovoljno dokumentovane i opisane, njihovi akteri se ponašaju kao da se ništa ne događa.

Skaredno je prikrivanje saobraćajne nezgode visokog vladinog službenika, koji još obavlja poslove bez bilo kakve sankcije. Ministar koji je zadužen za resor bespravne gradnje, nastavlja da obavlja funkciju iako je i sam u zoni krivične odgovornosti upravo zbog bespravne gradnje. Ministarka došljakinja, zadužena za četiri resora i koja sebe naziva „žena četnik”, sa nevjerovatnom drskošću i nevaspitanjem u srcu crnogorskog parlamentarizma države koja je prihvatila, udomila i ugostila podiže kažiprst i prijetećim porukama obraća se poslanicima, prosvjetnim radnicima i crnogorskoj javnosti. Valjda je to i normalno, jer je crnogorski hram demokratije urušen dolaskom novouspostavljene vlasti.

Da nije tako, u njemu ne bi sjedjeli poslanik sa Primorja, kao saradnik obavještajno-bezbjednosnih službi jedne susjedne države, uz to konzument psihoaktivnih supstanci ili poslanik-piroman, palitelj zastava Alijanse, čija partija ne zaslužuje pažnju ni parlamentarni cenzus. Ali, sve njih čuva i okuplja ostrašćena koalicija. Zabrinjavajuće je što Odbor za ljudska prava i slobode vodi poslanik koji negira genocid u Srebrenici, koji svoje kolege poslanike naziva „lopovskobanditska kriminalna organizacija”, oslikavajući tako sebe, isijavajući ogoljenu nerazumnu mržnju. Teško da bi ta ,,pjelada“ navodnih narodnih poslanika mogla biti u parlamentu normalnih i sređenih država, ali to je, na žalost, naša realnost.

Primjetno je sa raznih adresa da nas prozivaju ustašama, a nikada četnicima, što je po njima opravdano, a da nikada nijesmo bili niti jedno niti drugo ali su zato ustaše i četnici bili sluge fašizma i odrednica za izdaju.

Uz to, ali ne manje važno, u parlamentu i gotovo svim novouspostavljenim institucijama čuje se više ekavice, kao neki oblik pomodarstva, nego posred beogradskih Terazija. Da i to je crnogorska realnost: u nekada prijestonici i metropoli crnogorskog turizma danas goste na stolovima dočekuju stoljnjaci islikani srpskim zastavama. Poniženje koje ne zaslužuje komentar.

Crkveno-manastirska Vlada nema na isteku polovine kalendarske godine usvojen budžet. Kadrovske čistke u zdravstvu i prosvjeti, sijanje mržnje i revanšizma zasjenili su pad životnog standarda, rast cijena, egzistenciju i preživljavanje građana… Zaustavljeni su svi razvojni projekti, državu napuštaju ugledni investitori, nema agrobudžeta kao podrške poljoprivrednicima, privreda je na respiratorima, zdravstvo nema sredstava za nabavku ljekova za građane čiji su životi ugroženi. Crnogorsku policiju su ponizili i učinili da postane predmet podsmijeha i sprdnje u regionu. Dotakli smo dno kada se opskurni lik sa društvenih mreža samo kandiduje za gradonačelnika Podgorice.

TUĐA CRKVA ZA TUĐE INTERESE

Jasno je da sve što se loše dešava crnogorskoj državi u posljednjih pola godine jedan od krivaca je SPC kao tuđa crkva tuđe države u funkciji tuđih interesa. Primitivizam i agresivnost „srpskog sveta” i polusvijeta sa ojanđalim i otrcanim floskulama o ugroženom pravoslavlju i srpstvu stvaraju od Crne Gore političku i duhovnu koloniju beogradskog režima.

To je, nažalost, logična politička posljedica: SPC je lojalna Srbiji, ne priznaje crnogorsku, sekularnu, građansku, antifašističku državu i crnogorski identitet, a potkrada istoriju i tradiciju crnogorske autokefalne crkve i istorijsko postojanje i trajanje crnogorske države. Srpska crkva je agresivni, duhovni, moderni kolonizator, uzurpator i okupator koji obezbjeđuje jedinstvo srpskog naroda, pa se postavlja pitanje: što je sa Crnogorskom pravoslavnom crkvom i crnogorskim narodom u vlastitoj crnogorskoj državi?

DODVORAVANJE

Stoga ne iznenađuju poniznost, pokornost i poniženje vladinih zvaničnika prema crkvi koja ih je ustoličila tako da sami postaju sluge i najamnici tuđe države i tuđeg režima. Podaništvo i sluganstvo nove vlasti i dodvoravanje Srbiji bez imalo dostojanstva je za osudu i prezir. Dodvoravanje i licemjerje nove vlasti beogradskom režimu nije dovoljno već se to isto komično ponavlja i prema srpskim popovima uz ljubakanje ruku. izvinjenja i traženje oprosta uz suze i bolećivost vladinih zvaničnika.

OKUPATORSKA PORUKA

Doček srpskog mitropolita u Crnoj Gori koji nije i nikada neće biti crnogorski proslavili su uz krkanluk, tuđe himne i tuđe zastave pokazujući svoje pravo lice i namjere. Porukom „Veseli se, srpski rode” sve ukazuje da se sprema nova podvala, prevara i izdaja crnogorske države đokumentom za sada tajnog temeljnogugovora. Temeljni ugovor je nastavak ropstva i okupacije iz 191S. godine i nastavak marginalizovanja crnogorskog nacionalnog identiteta u vlastitoj državi, a promocija popovske Crne Gore koja će štititi popove i mogućim imunitetom od krivično pravnog progona. Tragična je činjenica da će ugovor omogućiti tradicionalni status iako SPC u Crnoj Gori postojisamostotinak godina uz vjerske objekte, nekretnine i druge neprocjenjive kulturne, vjerske i materijalne vrijednosti. Očekivano je ćutanje, strah i kukavičluk crnogorskih sveštenih lica SPC na novu epizodnu ulogu Beogradske patrijaršije.

Njihov izostanak glasa razuma vrednovaće crnogorska istorija. Potpisnici ugovora i oni koji ih podržavaju mogu da im daju svoje stanove, vikendice, nekretnine i sve što je njihovo vlasništvo nemaju pravodadajuštonije njihovo već državno ili crnogorskog naroda.

Ne može tako dovijeka: doći će dan kada će zbog učinjenog odgovarati pred sudom istorije, ali i kada će pravno nevaljane odluke biti poništene, a oni koji su ih donosili snositi krivično-pravne posljedice. Očigledno je da, kada nedostaje realna politička snaga, priklanjaju se crkvi kao duhovnom stožeru od kojih crpe sredstva, podršku i blagoslov u razgradnji crnogorske države, što SPC svih ovih godina aktivno podržava.

Sasvim je opravdano da CPC pozove državu na potpisivanje temeljnog ugovora, da otpočne proces izgradnje crkava i manastira uz poziv za donacije i ktitorstva kao intenziviranje procesa školovanja i obrazovanja novih kadrova uz strateško organizaciono promišljanje i osmišljene aktivnosti na međunarodnom i duhovno religijskom planu u pravcu razumijevanja i podrške. Pravdanje nazovi građanskih partija svojim glasačima i lamentiranje o razlozima koalicije sa rušiteljima i negatorima države, nema utemeljenje u istini i činjenicama. Zabluda je graditi pomirenje naurušavanju države, pa sve procmogorske snage moraju preispitati svoju ulogu u aktuelnim dešavanjima.

Istina je da je ugrožena bezbjednost, nezavisnost i suverenitet Crne Gore kao članice NATO saveza pa nije daleko opcija i neposrednog učešća u preveniranju mogućih posledica. Međunarodni subjekti moraju registrovati da je srpska ekstremno radikalna politika faktor nestabilnosti regiona.

Srpska crkva je agresivni, duhovni, moderni kolonizator, uzurpator i okupator koji obezbjeđuje jedinstvo srpskog naroda, pa se postavlja pitanje: što je sa Crnogorskom pravoslavnom crkvom i crnogorskim narodom u vlastitoj crnogorskoj državi?

Dakle 30.avgust je početak posrbljavanja crnogorske države, uzurpacija slobode i nezavisnosti a vlast je nastala na podvali i prevari građana i sve što se do danas radi je usmjereno u pravcu ekonomske i kolonijalne zavisnosti.

Moderne teorije govore da državu ne treba osvajati vojskom i silom već ekonomskom i kolonijalnom zavisnošću. Očekivano je da Vučićeva i Vulinova “kme, kme” politika i politika “srpskog sveta” su šansa mogućeg i poželjnog spasioca. Vulin kao zaštitnik lika i djela i glasnogovornik Vučićeve politike uporno pokušava kriminalne strukture ili njihove prijatelje i poznanike dovesti u vezu sa crnogorskom državom pa je komično da vlastite prijatelje traže u Crnoj Gori a lica koja krivično pravno potražuje crnogorsko zakonodavstvo uporno i komforno zbrinjavaju u vlastitim redovima da bi ih koristili za nove atake na crnogorsku državu. Narod bi rekao Vulin o kriminalu kao K… o poštenju.

Primjetno je sa raznih adresa da nas prozivaju ustašama, a nikada četnicima, što je po njima opravdano, a da nikada nijesmo bili niti jedno niti drugo ali su zato ustaše i četnici bili sluge fašizma i odrednica za izdaju.

Očekivan je otpor Crnoj Gori u kojoj popovi i crkva vode politiku, kreiraju kadrovska rješenja, određuju strateške prioritete i upravljaju društveno političkim procesima. Spremimo se za vrijeme koje slijedi, Ustavom zagarantiranim pravom masovnog građanskog otpora bezakonju, revanšizmu, primitivizmu i posrbljavanju crnogorskih građana. Otpor građana je očekivan zbog temeljnog ugovora da bi se spriječilo poniženje crnogorske države i diskriminacija CPC. Ulica ih je dovela sa ulice ih počistiti, masovnim izlaskom na trgove svih građanki, građana, studenata, penzionera, vojnika, policajaca, državnih službenika i svih ostalih u očuvanju i opstanku građanske države.

Upravo ova godina je jubilej osamdeset godina od svetog Trinaestojulskog ustanka, kada je Crna Gora zlatnim slovima ispisala evropske stranice istorije i dala nemjerljiv doprinos borbi protiv fašizma i domaćih izdajnika. Istorijsko svjedočanstvo koje podsjeća i opominje na odgovornost.