Kada sam svojevremeno objavio satiričnu knjižicu „Vođa“, nijesam ni slutio koliko sam bio u pravu kada sam predložio da se u nepriznati crnogorski jezik uvede osmi padež, koji bi iz higijenskih razloga nazvali „Prezervativ“, a dobijao bi se na pitanje „koga-su što“!

Naš, inače neobično bogati jezik se pokazao nedovoljno funkcionalnim da obuhvati sve jezičke i smisaone vratolomije Vrhovnog svetosavskog apostolata, koji od milošte zovu Svetosavsko-četničko-početnička vlada u Crnoj Gori! U ovoj jezičkoj i smisaonoj rašomonijadi posebno se ističu Svaštoljubivi portparol Amficusa Diabolikosa sa onog svijeta, koga njegovi srpski sunarodnici zovu još i „Ero sa onoga svijeta“!

Pored antologijske izjave da će ova turistička sezona započeti na onom svijetu (pa ko što ugrabi), pokušao sam to razumjeti kao „вјечнаја памјат“ poruku svima, koje je Manastirka pogrebnih usluga JBB „liječila“, pa će tako, ako uspije Svaštoljubova ideja, „onostrano“ biračko tijelo biti uvećano za gotovo 2000 birača! Iz ovakve nekrofilske vizure Svaštoljubivi đavolov šegrt izjavi kako „Crna Gora geografski ostaje tu đe jeste“ i silno me utješio!

Budući ovo svaštoljubivo čudo prirode snagom volje može pomjerati planine, uplašio sam se da ću se jednog jutra probuditi sa mojom domovinom usred beogradskog paśaluka!

Što će se desiti sa crkvama, manastirima i grobljima naših predaka još nije jasno! Još nije napravljena „strateška investicija“ njihovog lociranja, ali ne treba sumnjati da će Manastir kapitalnog rasipništva, makar za grobnice naših predaka naći odgovarajuće mjesto, poput onih na Bregalnici, đe za crnogorske stradalnike i junake nema nigđe dostojnog obiježja, već se označava, da se mi „ne bi mučili“, kao „srpsko groblje“! U tom smislu crnogorski jezik nam i ne treba; lakše je sve „strpati“ u srpski korpus, pa će „tamo (oni) daleko“ misliti o svemu!

U ovim smisaono-jezičkim vratolomijama za rep iza Svaštoljuba nalazi se Manastirka PKNS i „etničkog čišćenja“! U skladu sa njenom tradicijom „sječa knjezova“ (čitaj direktora i njihovih pomoćnika) je počela (ваистину почела)!

Spremam se podnijeti prijavu Manastiru poljoprivrede i još koječega zbog ugrožavanja zaštićenih životinjskih vrsta u prašumi Stavor, poviše mojih Štitara! Jer, kada gođ ovo dvoje počnu prijetiti nekome dobar dio zaštićenih životinjskih vrsta umre od smijeha! Juče sam našao i moju omiljenu mačku Milicu, koja je vjerovatno umrla iz istih razloga! Nju im ne mogu oprostiti!

Braniće ona „oćiriličenje“, a prvu štampanu knjigu kod Južnih Slovena nazva „Oktoih petoglasnik“! Stavimo na stranu što je štampanje ove knjige „profulala“ za nekih „tričavih“ tridesetak godina, jer što to znači u odnosu na „duhovnu“ Svaštoljubovu ravan, u kojoj nema „ni Sada ni Ovđe“; on nudi Bezvremenu Vječnost, a sve ovo je samo „kondiciona priprema“! Neka se obrati nekom ekspertu u Manastirstvu da joj objasni razliku između „okteta“ i „kvinteta“. Međutim, ni ovo nije problem, iz prizme „astralnih“ bezvremenih kategorija Vrhovnog apostolata!

Чудествијима nikad kraja! Da mi je neko samo prije par dana kazao, kako ću se sa Manastirkom „etničkog čišćenja“ u bilo čemu složiti smatrao bih to nekom vrstom ponovo dogođene оћириличене Orvelove „Životinjske farme“ kao „spasonosnog“ rješenja od „pogubne“ obnove crnogorske nezavisnosti! Ova persona, koja u pomenutom kontekstu svakako ima značajnu ulogu, me je naprosto oduševila izjavom da se „dno izjednačilo sa horizontom“! I sa tom izjavom je upravo naznačila notornu istinu umanjujući u njoj, zbog svoje svetlosavske skromnosti, i vlastite zasluge! Želim dodati: Kroz svu djelatnost „Apostolata“ kome i sama pripada, pokazali su na najmarkantniji mogući način da je dno-dna postalo horizont unesrećene Crne Gore, gledano iz „žablje perspektive“ po onoj narodnoj „što ovca vidi ležeći, nije daleko“! Njegoš, kojega su njeni sunarodnici, u jednoj knjizi štampanoj u Beogradu, nazivali „franzavi, krvavi mitronosac“, bi kazao „Ko na brdo ak' i malo stoji...“ ili „Miš u tikvu što je nako sužanj?“ Iz ove perspektive, teško je vjerovati da će nam biti ponuđeno „spasonosno“ rješenje ukoliko se uskoro ne desi „pomirenje“ između Vuka Mandušića i Borinog Mitketa i između sestre Batrićeve i Sterijine „Pokondirene tikve“!

Crna Gora je zemlja čuda! „Alisa“ još nije pijehnula (umrla), a ka' će ne znamo!