U fokusu

Mrdović: Gdje je nestala crnogorska intelektualna elita?

Maj 14, 2021 2 Komentara

(15 riječi)

Pitanje iz ovog naslova najviše adresiram na dušu i račun Crnogorske akademije nauka i umjetnosti – CANU. Gdje su ti ljudi i žene akademici iz CANU? Postoje li oni uopšte? Jesu li živi? Je li njima stanje tako dobro u državi Crnoj Gori da oni spavaju zimskim snom i ako je Proljeće uveliko već stiglo? Grize li savjest sve te akademike iz CANU štojoš ne dižu svoj glas u situaciji kada je Crna Gora izložena brutalnom širenju fašističko-četničke ideologije, vjerskog ekstremizma, razaranjima u svim sferama društva?

Crna Gora u u susret 21. maju Danu Nezavisnosti i ujedno proslavi 15. godina od obnove nezavisnosti sada tog slavnog 21. maja 2006 godine nalazi se u nikad težem i izazovnijem položaju. Sjetimo se kako je Crna Gora tog 21. maja 2006.godine izgledala čarobno, slavlje u svim gradovima, sva crnogorska mladost tada je bila izašla na ulice, trgove, sve je tada odisalo energijom, srećom, ushićenjem, jednostavno tada si hodao ulicom ogrnut crnogorskom crvenom zastavom a ustvari si lebdio u vazduhu, opijen tom energijom, tim morem crvene boje. 

Nije mala stvar tada bila povratiti svoju nezavisnost tragično izgubljenu nakon odluka te zolglasne i sramne “Podgoričke skupštine 1918” i tadašnje okupacije Crne Gore. Jednostavno tog 21. Maja 2006 nije bilo poraženih na izborima jer i oni koji su tada bili zaneseni slijepom politikom prema Srbiji i glasali protiv nezavisnosti su to veče kada se saznalo da je Crna Gora obnovila nezavisnost i oni krišom slavili jer jednostavno niko nije mogao da se ne raduje što je dobio svoju kuću, svoje ognjište nepravedno razoreno te daleke 1918. godine. 

Toga 21. Maja 2006 ispravljena je istorijska nepravda učinjena prema Crnoj Gori od strane saveznika u II Svjetskom ratu kada su zbog svojih sebičnih interesa žrtvovali Crnu Goru i dozvolili da je nasilno okupira tadašnja kraljevina Srbija. Takođe, tog 21. Maja djelimično je ispravljena nepravda za hiljade zapaljenih crnogorskih domova, za hiljade ubijenih Crnogoraca i Crnogorki svih vjera koji su 1918. digli svoj glas protiv srpske okupacije i pridružili se crnogorskoj vojsci da brane svoja ognjišta slavni “Zelenaši- Komiti”. 

Tog 21. Maja makar malo smo se odužili svim tim borcima Božićnog ustanka koji su tada zvjerski ubijani i mučeni zajedno sa svojim porodicama. Tadašnja srpska žandarmerija po naredbi kralja Karađorđevića nije imala milosti ni prema kome u Crnoj Gori ko nije pristajao na okupaciju i poniženje. I ako svi znamo da je prije toga crnogorska vojska ginula pod Mojkovcem 1916. spašavajući srpsku, samo dvije godine kasnije 1918. nakon okupacije Crne Gore srpska vojska nije imala milosti prema svojoj “braći” ako su oni Crnogorce ikada tako smatrali, već je od te 1918 pa do 1929 sprovodila zvjerski teror poznat pod nazivom “Bijeli teror” nad stanovništvom u Crnoj Gori. Nije bilo pravila, surovo su se mučili i ubijali muškarci, žene, djeca, stari, nekada su komplet porodice ubijane. Tada se desio jedan od nekoliko najgorih zločina prema Crnogorcima kada je čitava porodica sa djecom Petra Zvicerazapaljena u svojojkući od strane srpske žandarmerije, što je ostalo zabilježeno u istoriju kao jedan od najgorih zločina tog vremena.

Sve ovo ukratko navedeno uporedimo sa današnjom 2021. godinomi situacijom u Crnoj Gori kada su izgleda neki Crnogorci ovo zaboravili ili su ih određeni kletvama i manipulacijama zatrovali i tako ubijedili da ovo prethodno sve treba zaboraviti, valjda da bi lakše poslije sa istim tim građanima oni manipulisali. 

Naši preci su nakon te 1918. ginuli, gorjeli, preživljavali najstrašnije muke koje čovjek može zamisliti da bi mi danas imali Crnu Goru kao nezavisnu i slobodnu državu. A kako im se danas mi zahvaljujemo na toj njihovoj žrtvi? Zahvaljujemo im se tako što neki od nas pljuju na svoju crnogorsku crvenu zastavu, na svoju zemlju, na svoje Crnogorsko porijeklo, na Crnogorsku naciju, a pri tome grle tamo neku tuđu zemlju i tuđu zastavu. A da tragedija bude veća oni grle tu tuđu zemlju koja je njihove pretke 1918 ubijala, rušila i palila njihove domove po Crnoj Gori. Zapitajte se dobro svi ima li ovakve situacije bilo gdje u Evropi da rođena djeca ruše i razaraju svoje ognjište, svoju državu, svoju majku Crnu Goru…???

Gdje je nestala crnogorska intelektualna elita?

Zašto danas u 2021. godini vrlo mali broj pripadnika crnogorske intelektualne elite diže svoj glas protiv ovog bezumlja koje se sprovodi u Crnoj Gori. Kako to da ti naučnici, akademici, profesori, doktori, medijski i NVO djelatnici ne dižu svoj glas, jednostavno nema ih, kao da ne postoje uopšte? 

Sva ta intelektualna elita skrivena u nekakvim mišijim rupama, ćuti i čeka da će se sadašnji brutalni klerofašizam, srbizacija i razaranje Crne Gore od strane centara moći iz Beograda, Banjaluke i uz ćutanje određenih ambasadora koji valjda i dalje sprovode politiku bivšeg predsjednika SAD Donalda Trampa proći sama od sebe. 

E pa gospodo intelektualci to se neće desiti, uzalud se tome nadate skriveni u svoje ušuškanejazbine većinom kupljene od državnih para. Svi moraju jedno znati, pa i ti naši skriveni intelektualci, da ako se nastavi ova brutalna srbizacija, klerikalizacija i sprovođenje vjerskog ekstremizma u crnogorskom društvu, stanje u Crnoj Gori će preći crvene linije, i ako se jednom to desi a blizu smo takvog scenarija, i pređu se te crvene linije, posljedice će biti dramatične, razarajuće po čitavu državu, svakog pojedinca pa i te skrivene intelektualce koji živi u Crnoj Gori. U takvom scenariju ne bi bilo pošteđenih i svi koji misle da to njih ne bi dotaklo u velikoj su zabludi. 

U konačnici takav scenario bi vodio u neminovne sukobe što bi ostavilo razarajuće posljedice narednih nekoliko decenija a na kraju to bi vodilo i do potpunog nestanka Crne Gore kao nezavisne države sa lica Evrope. Zapitajmo se želimo li to da nam se desi da izgubimo svoju državu, da uništimo budućnost djeci, da postanemo sluge i robovi u sopstvenoj zemlji ?! Zar nam nije bila dosta jedna tragična 1918. godina kada smo izgubili svoju državu i postali robovi u vlastitoj, treba li još jednom to da doživi Crna Gora i svi mi da bi se konačno opametili?

Pitanje izovog naslova najviše adresiram na dušu i račun Crnogorske akademije nauka i umjetnosti – CANU. Gdje su ti ljudi i žene akademici iz CANU? Postoje li oni uopšte? Jesu li živi? Je li njima stanje tako dobro u državi Crnoj Gori da oni spavaju zimskim snom i ako je Proljeće uveliko već stiglo? Grize li savjest sve te akademike iz CANU štojoš ne dižu svoj glas u situaciji kada je Crna Gora izložena brutalnom širenju fašističko-četničke ideologije, vjerskog ekstremizma, razaranjima u svim sferama društva? 

Akademici grize li vas savjest zbog toga što su mnogi od vas dobili od ove napaćene zemlje sve što su mogli, a sada kada ste najpotrebniji društvu i Crnoj Gori vi nećete da se udostojite da makar javno progovorite jednu riječ u korist države koja vam je sve dala? Gospodo iz CANU zapitajte se jeste li vi zaista akademici Crnogorske akademije nauka i umjetnosti ili vam je u srcu neka druga akademija neke druge države? 

Sjećam se još dok sam bio na Magistarskim studijama imao sam priliku da upoznam i da mi predavači budu neki akademici iz CANU. I tada tokom studija sam o njima stekao utisak da se radi zaista o vrhunskim intelektualcima, naučnicima makar oni koji su meni predavali? 

Ali danas gospodo akademici CANU neće vam ovo vaše ćutanje služiti na čast i obraz. Ko će se oglasiti da urazumiovaj narod ako ne vi gospodo? Vi ste ti gospodo akademici koji su prvi pozvani da dignu svoj glas protiv svega onoga što rušievropski sistem vrijednosti u Crnoj Gori. Na vama je sva odgovornostda kao naučnici javno osudite fašizaciju crnogorskog društva, da osudite veličanje fašističko-četničke ideologije protiv koje su se mnogi od vas borili, plus vaši preci, da osudite vjerski ekstremizam koji propagiraju vjerski centri iz Srbije, da osudite javno skrnavljenje crnogorskih obilježja, da osudite prvo sadašnjeg premijera Krivokapića pa onda sve ostale zbog širenja virusa i namjernog nepoštovanja zdravstvenih mjera, da osudite propagiranja podaništva i puzanja pred srpskim popovima i tako na grub način zloupotrebljavanja crnogorske djece, a pri tome isti ti sveštenici nijesu državljani Crne Gore. Da vi kao akademici razgovarate sa svim sveštenicima pravoslavne vjeroispovijesti i objasnite tim ljudima da je prvo po njih same a onda i po državu Crnu Goru pogubno to što rade od pravoslavnog stanovništva. Vi ste gospodo iz CANU ti koji treba naučno i argumentovanoda doprinesete da svi pravoslavci ponovo budu složni i u miru kao što su bili 2006. godine. Vi gospodo iz CANU treba da se borite protiv najava revizije Crnogorske istorije i opasnih nauma nekakvih apostola da treba izjednačiti oslobodioce i okupatore! 

Gospodo akademici iz CANU budite se iz zimskog sna dok još ima vremena, jer ako zakasnite a pušteni duh iz boce učini svoje, posljedice će jednako plaćati svi, vi koji ste ćutali i mi koji smo sebi dali za pravo da vas iskreno i u duhu dobre namjere javno prozovemo da se oglasite. 

Ovom prilikom treba se i javno zahvaliti onom malom broju akademika, naučnika, intelektualaca koji u kontinuitetu, javno i dostojanstveno stoje uz državu Crnu Goru i svojimjavnim nastupima pokušavaju da urazume građane Crne Gore. I ako su zbog toga i sami često na meti vulgarnih medijskih napada od raznoraznih centara koji propagiraju ideju “srpskog sveta” pa do nekakvih nezavisnih tv medija i novina. Ali ta grupa malobrojnih i odvažnih intelektualaca prkosno ne odustaje, i svakim danom diže svoj glas za odbranu građanske, evropske i multietničke Crne Gore kakva je vazda kroz istoriju bila i kakva valjda treba i dalje da bude. Zato ta grupa intelektualaca i ako mala zalužuje veliko poštovanje svih nas. Hvala vam na tome što ste tu, u prve redove kada je najteže i što pokušavate ovaj narod da urazumite dok još ima vremena…

Na kraju poslušajmo jedan čuveni stih iz pjesme velikog Đorđa Balaševića:

“… Na šta se priča svodi ? Ej parole o slobodi

Šetači preletači? Slaba potpora

Nije ovo glava-pismo, ili jesmo ili nijesmo?

Ovo srce bubnja vječni tam-tam otpora

Živjeti slobodno, svjetom se oriti

Okićen perom sokola, za urok protiv okova

Živjeti slobodno, pjesmom pokoriti…”

Zato u susretveličanstvenom 21. Maju i proslavi Dana Nezavisnosti Crne Gore okitimo se svi tim crvenim perom sokola za urok protiv okova !!!

Da je vječna Crna Gora!

( Autor je Specijalista Međunarodne i Nacionalne bezbjednost )