Naš gost: GORAN GATALICA, hrvatski književnik
GATALICA,
Goran (Virovitica, 1982.), Zagreb
Diplomirao je fiziku i kemiju na
Prirodoslovno-matematičkom
fakultetu u Zagrebu
nakon čega upisuje doktorski studij.
Poeziju na štokavskom i kajkavskom
jeziku te haiku objavljuje u domaćoj i inozemnoj književnoj periodici,
zbornicima i antologijama. Dobitnik je brojnih književnih nagrada među kojima
su najistaknutije: Slavić, Dubravko Horvatić, Kvirin, Dragutin Tadijanović,
plaketa Bjelovarsko-bilogorske županije Tihomir Trnski, Basho za najbolji haiku u
Japanu i Katarina Patačić.
Objavio je do sada tri zbirke poezije: Krucijalni test (2014.), Kozmolom
(2016.) i Odsečeni od svetla (2018.).
Član je Društva hrvatskih
književnika, Matice hrvatske
i pjesničke tribine Jutro poezije.
Poema o
strunama ljudske duše
Poganski
bezdan prolijeva nam suze
u mučnoj
tišini.
Izgubismo
kompas sred oluje
u kojoj
mahnito nestaju suosjećanja.
Pastir
nebeski ostade bez svoga stada.
Nahrupili su
olovni oblaci
nesagledivi.
Grijesima
svojim zlostavljamo
duše
supatnika.
Jalova
grmljavina plodi nemire.
Strahovi
bačeni u brlog
gladnih
nemani
odvraćaju nam
pažnju
od mistične
noći.
Proročka krv
bje kalup
za
prosvjetljenu dušu.
Poznati su
srsi patnje
koja nas
uvijek iznova
stjera u kut.
Progoni nas
pomisao
da ljubimo
svaku
Gospodinovu
ranu
kojom on
proljetnim suncem
ljubi ugođene
strune naše duše.
Bogohulnici
prezreše
svetost
bijele halje
svojim
imenima.
Preko krvavih
rana
svijet se
pokorava zabludama.
Moćnici se
izdaju za bogove.
Imela se
užilila na visokim
granama.
Dušmanski bič
ranjava svijet
da bi sažgao
ljubav
koja nas
uzdiže iznad prizemnosti.
Strune
ljudske duše molitvom
se oslobađaju
privida.
Preko mosta
galilejskoga
Trajanje i
nestajanje
svetog Križa
iz bjelokosti
na siromašnom
cvijetu Afrike.
Sva judejska
zemlja
propovjeda
pod nogama istinu.
Dostojni bit
ćemo Krista
kad gledajuć
goluba iz vode
odbacimo
uzimanje:
Galilejsko
more i Evanđelje.
Trebamo
ispovijedati ravnodušnosti
koje paraju
mreže Nazarećanima.
Farizejske
sljedbe
rastaču se
novim svijetom
nemisli u
sumracima.
Trebamo
postiti da bi pričali o sebi,
trebamo
napuštene i neviđene,
taj silan
svijet Afrike...
među svima
gladuje ta
ljubav!
Uziđimo preko
daljina,
preko mosta
galilejskoga.
Kužna samoća
Kužna je
samoća.
Smračilo se…
Samo da mogu
žeravice
u njenom
tijelu razgorjeti.
Bojim se
zaborava i himbe,
da me ne
zatrpaju pješčane dine
i da se ne
probudim
sam na kraju
svijeta.
Želim ovo
malo preostalog vremena
za nas dvoje.
Želim da na
meridijanima
ljudi slave
vapaj Zemlje hladne
koju smo mi
svojim htijenjem
učinili
boljom i ljepšom.
Svaka
svetinja može nadvisiti
zvijezde.
Svaki dodir
može plamtjeti
i zato ja ne
želim živjeti
u tijelu
mraka.
Želim da
himna njenog bivanja
postane dio
mene
i da me ona
sred oluje
grije i
uspravlja.
Ne želim da
me kužna samoća
slomi.
Želim
zvečati
u kolopletima
njena dodira,
da ne
postanem nečovjek
i da me ne
obuzme
mahnita
ispraznost samoće.
Osvrt na
zvijezde
Nebu priliči
blistati smjernim suzama. Suzama priliči zauzdavati zvijezde. Uspavane zvijezde
su zaogrnute suzama iz najbližih zviježđa. Šahovskim potezima suze poput
Kasparova smjenjuju zvijezde. Izvrnuti suze znači poraziti zvijezde. Crna rupa
na horizontu događaja uspavljuje suze. Zvijezde prodiru u pore bića solarnim
konstantama suza sadržanih u jecaju putnika u malenome času. Velika seoba
zvijezda iskušava patničke suze. Tvrdokorne zvijezde ne mekšaju iluzije u
dinastijama suza. Osuđene zvijezde suzbile su sumrakom suze. Svrnute zvijezde
čuvaju tajnu isplakanih suza, a suze svojim elipsastim sjenama požuruju
zvijezde.
Djevojčica sa
zelenim dokoljenicama
Greti Thunberg
Ti želiš da
trešnjin cvijet propupa u svojoj mirnoći i da ljeto ne postane zima. Zemlja je
iscrpljena i umorna, a nebeska sila krpa rupe novim tajfunima. Mora se
prelijevaju preko rubova tektonskih ploča. Ledenjaci titraju na mrvicama
bjeline horizonta. Šume gore bez imena u kaotičnom slijedu vjetra. Tvrdoglave
vatrene stihije urlaju u šumskim oazama. Iz morskih laguna nestaju riblje vrste
u kozmički beskraj i postaju zauvijek zgasnute zvijezde. Uvijek nosiš zelene dokoljenice
da očuvaš misao na proljeće, šumu i mladost.
0 Komentara