OSVRT NA SERMIJU, ANTOLOGIJU PROZNE KNJIŽEVNOSTI BOŠNJAKA SANDŽAKA I CRNE GORE
Piše:
Božidar Proročić, književnik i publicista
Plodni i neumorni književni neimar
bošnjačke književnosti, Safet Hadrović Vrbički je nedavno objavio izuzetno
vrijednu antologiju koja predstavlja kapitalno djelo koje će mnogobrojne
generacije, ne samo čitati, već koristiti u istraživanjima i doživjeti svu
ljepotu proznog stvaralaštva Bošnjaka. Ukupna književna baština prošlosti,
sadašnjosti ali i budućnosti Bošnjaka predstavlja nedjeljiv dio sveukupnog
istorijskog identiteta i maternjeg (bosanskog) jezika za koji su duboko vezani.
Antologija prozne književnosti Bošnjaka Sandžaka i Crne Gore , Sermija
predstavlja izuzetan dar samog autora kao rezultat ogormne energije, predanosti
i inteziteta rada. Pažljivim iščitavanjem Sermije uočavamo da je to po
mnogo čemu poseban autentičan i specifičan prozni svijet koji svojim pričama,
tematikom, mitologijom, arhaizmima, duhovnim nasljeđem predstavlja jedan
poseban na momente i mističan svijet blistavih autora čija djela nikada ne tame
već daju posebnu patinu neprolaznih vjekova nasljeđa koji su utisnuti u svakoj
rječi ali i u svakoj priči . Od najstarijeg Ilijas Dobardžić-a, pa do najmlađeg
autora Jahje Ferhatovića. Antologija prozne književnosti bošnjaka Sandžaka i
Crne Gore, Sermija predstavlja
važan prostor u kojem se projektuje, ali i na najljepši način reprezentuje
kulturni identitet bošnjačkog naroda. Priče koje su ovdje zastupljene nijesu
nikako samo izraz jednog subjekta (priređivača) već izraz vremena, prostora,
običaja, tradicija, folklora, istorijskih trenutaka i aspekata u kojima su
mnoge od ovih priča nastale. Ove priče demistifikuju jedan način razmišljanja
kroz poseban način kazivanja i leksike u kojoj je satkano ono najvrednije u
jeziku jednog naroda. Mnoge priče nose u sebi bolna i traumatična svjedočanstva
oporih i oštrih životnih sudbina koje prate njene junake, dok ima i onih koje u
sebi sakrivaju poruke najdublje humanosti i privrženosti.
Sermija, Antologija prozne književnosti Bošnjaka
Sandžaka i Crne Gore pored svoje, literarne i umjetničke perfekcije, u
izabranim pričama jasno i nedvosmisleno ukazuje da su regionalizam,
provincijalizam i istorijske paradigme zapravo idejno umjetničko, duhovno i
filozofsko nasljeđe sačinjeno od arabeski koje krase svaku priču. Ona nam
ukazuje i pokazuje da geografske i istorijske relacije u prozi vode u ,,velike
drame” u kojima dominraju sudbinske dimenzije ljudskih slabosti, koje po svojem
intenzitetu, sadržaju i vidovima, čine:
pravda i nepravda, sila i sloboda, nasilje i milost, država i podanici,
Bog i čovjek, vjernik i otpadnik od vjere, rat i mir, kazna i pokajanje, oprost
i osveta u vezi sa glavnim junacima. Sudbine likova koje upoznajemo kroz priče
su persnonifikacija iskonskih ispovijesti, koje nisu ništa drugo nego sudbina,
usud, odakle nam prozno inplicira najdublje tajne čitavog postojanja, pred tajnama
smrti, ali i tajnama života, a koliku su ove dvije tajne bliske jedna drugoj i
na samoj granici nemogućeg, gdje se često prepliću. Prozno su izrečene sve
ideje na briljantan način, riječima koje opominju na neporolaznost ovih tema,
ali i brojne ljudske dileme, odnosno na vječnost često gorke sudbine.
Umjetnička vrijednost Sermije kao Antologije prozne književnosti
bošnjaka Sandžaka i Crne Gore sastoji se u bogatstvu njenih ideja, te jedinstvu
istih na stazama života čije su te ideje izraz u srodstvu prenešene pisane
riječi životnih iskustava izraženog u uobičajenim spoznajama, načinu mišljenja
i izražavanja, riječima, metaforama, slikama, čarobnoj igri kojom autori ovih
seansi ispisuju često blistave, ali i strašne trenutke koje čine vječite
ljudske vrijednosti. U samoj antologiji prozne književnosti bošnjaka Sandžaka i
Crne Gore, Sermija, prezentovane su priče o smrti, životu, borbi,
ljubavi, oslobođenju, osveti, stvaranju, dakle vječne i opšte ljudske teme i
ideje. Ujedno, one nisu prazne, one se pojavljuju u kontekstu, povodu, klimi,
bojama realnih, bošnjačkih istorijskih prilika. One su date izvornim maternjim
(bosanskim) jezikom, bogate leksike sa zvonkim, preciznim, pomiješanim starim
arhaizmima. Metafore su lijepe, na momente teške, plastične, direktne,
animalne, somatske, bogate neposrednošću doživljaja i otkrića. Maltene
cjelokupno prozno pripovijedanje isticalo je iz tog magijsko-realističnog
svijeta Sandžaka, svijeta iz kojeg su pisci izvlačili žive i čudesne slike, spojene
zvuke, mirise i boje, da bi ih umjetnički subliminirane pohranili u jednu drugu
(vječitu) vrstu pamćenja - u knjige. Jezik i jezički izraz Bošnjaka u svim ovim
pričama (kao i u njihovim djelima) je poseban, pun izvornih riječi, arhaizama
sačuvavši svoju tradiciju u dijalektizmima. Pisci su najbolji čuvari ali i
reprezenti maternjeg jezika. Bosanski jezik doprinosi svojom narativnošću
boljem oslikavanju likova, vremena, prostora, običaja.Književnost je majdan iz
kojega se jezik kao najvrednije zlato eksploatiše.ČitanjeSermijekao
književnog djela nije kako bismo saznali fabulu djela, već kako bismo što bolje
naučili kako se treba koristiti najvećim dometima bosanskog jezika, jer upravo
najveći dometi nalaze se u književnom izrazu.
Dovoljno je predstaviti književne
ideje, mnogobrojnih istaknutih pisaca koji su zastupljeni u ovoj antologiji.
Dok čitate ove priče jasno vidite da su ove ,,ispovijesti” prave, ljudske, vječne ponekad dramatične u
vremenu i prostoru. To su prozne ideje
koje izražavaju ljudski odnos prema sebi samome i svijetu iz kojeg
autori dolaze, ali mu uvjek i svojim duhom pripadaju. Pod tim idejama ovo je
pozicija univerzalnog misaonog značenja. Posebnu vrijednost antologije nalazimo
u tome što su ove priče iskazane u originalnom, duhu kraja kome pisci pripadaju
i što se izražavaju na način i riječima kako sami pisci mogu uopšte da dožive.
Ljudska sudbina kao zatvorenost u granice tijela, kao vječni rat pisca i
njegovih misli. Kao njegov (njihov) unutrašni metafizički sukob i sukob ljudi,
kao vječno polazište i konačište po mezarima i stazama Bošnjka kao vječno
oticanje od izvora, kao gorčina života u zemlji zmija, otrova, plamena i
kamena, ,,tuđih gospodara” na muhadžirskim razmeđima Sandžaka, đe je sudbina,
bošnjačkog čovjeka, njegova istorija, njegovo iskustvo, njegov duh, onaj gorki,
nepovjerljiv duh strpljenja, čekanja, otpora i vjere, nadanja, i stradanja koji
karekteriše većinu priča. Izdvajati bilo koga od njih bilo bi nepravedno zato
to nisam ni uradio. Za mene svi su oni velikani koji ne pripadaju samo Sandžaku
već planetarnom univerzumu književnosti.
Sermija Antologija prozne
književnosti Bošnjaka Sandžaka i Crne Gore predstavlja jednu od
najdragocjenijih knjiga koja na ozbiljan i studiozan način proučava i
prezentuje ovu tematiku. Uz sve autore idu i eseji kroz koje se bolje sagledava
ukupno književno stvaralaštvo velikog broja autora koji čine plejadu i okosnicu
književnosti Bošnjaka. Prozni glasovi istaknutih autora trajno ostaju
prepoznatljivi. Na plemenitoj i trudom oplemenjenoj antologijskoj viziji, Safet
Hadrović-Vrbički je odabrao pedeset tri autora sa intenzivnim slikama,
zvukovima životne svakodnevice. Sa poznavanjem istorijskih događaja te stalnim
traganjem ova antologiju je jednom od najznačajnih u XXI vijeku. Sermija,
Antologija prozne književnosti Bošnjaka
Sandžaka i Crne Gore zastupljeni su sljedeći autori poređani
hromnološkim redom: Ilijas Dobdradžić, Ćamil Sijarić, Muhamed Abdagić, Meho
Ćorović, Ramiz Crnišanin, Ejup Mušović, Mesrur Šačić, Nusret Idrizović, Ahmed
Pupović, Sead Trhulj, Omer Turković, Zaim Azemović, Redžep Kijametović, Husein
Bašić, Bajram Redžepagić, Maruf Fetahović, Šefko Alomerović, Ilja Sijarić,
Bešir Ljušković, Zuvdija Hodžić, Rasim Ćelahmetović, Redžep Nurović, Hazir
Derdemez, Hamdija Kalač, Mevluda Melajac, Šefkija Borančić, Braho Adrović,
Šefka Begović-Ličina, Hilmo Hadžić, Hasnija Muratagić-Tuna, Safet Sijarić,
Murat Baltić, Safet Hadrović-Vrbički, Šerif Šabović, Nedžib Vučelj, Refik
Ličina, Fatima Pelesić-Muminović, Šaban Šarenkapić, Faiz Softić, Seniha Kalač,
Senadin Pupović, Bisera Suljić-Boškalilo, Mirsada Bibić-Šabotić, Remzija
Hajdarpašić, Saladin Burdžović-Dino, Enes Nikšić, Zehnija Bulić, Sanela
Halković, Kemal Musić, Enes Halilović, Sead Ramdedović, Jahija Fehratović.
0 Komentara