Društvo

Joanikije: Ja ću biti prvi protiv ukoliko u Temeljnom ugovoru bude nešto suprotno Ustavu i pravnom poretku Crne Gore

Maj 03, 2021 0 Komentara

(15 riječi)

Iako je ranije patrijarh SPC Porfirije saopštio da je sadržaj Temeljnog ugovora, koji treba da potpišu SPC i Vlada Crne Gore, usaglašen i da je preostalo samo njegovo potpisivanje, ubrzo se ispostavilo da je dokument još uvijek u fazi nacrta. Episkop budimljansko nikšićki i administrator Mitropolije crnogorsko promorske Joanikije kaže da za sada raspolažu samo nacrtom temeljnog ugovora, koji je usvojila SPC. Sad o tom aktu treba da se izjasni Vlada Crne Gore. Za njega, kako kaže, za Crkvu, svaki dokument, naročito ugovor, dok ne potpišu obije strane i ne ovjere pečatom, zapravo ne postoji u nekom pravnom smislu.

 “Treba da shvatimo pravilno značaj temeljnog ugovora, da mu ne pridajemo ni manji ni veći značaj nego što on ima. Očigledno je da mnogi ljudi ili ne znaju ili neće da znaju koji je značaj tog ugovora”, rekao je Joanikije u intervjuu za Radio Svetigora.  

On naglašava da Crna Gora ima potpisana tri temeljna ugovora sa tri ostale vjerske zajednice: Svetom stolicom, Islamskom i Jevrejskom zajednicom.

“I ti temeljni ugovori su odrađeni u tišini: dvije strane, naša država (vlast) i najviši predstavnici tih vjerskih zajednica su pregovarali, dopisivali se, razmatrali ta dokumaneta, predloge, paragrafe. To je sa pojedinima trajalo malo duže, sa nekim kraće, i u određenom momentu kada su se oko svega usaglasili, pristupili su potpisivanju tih ugovora pojedničano. Mi smo se obradovali svim tim događajima jer smo vidjeli u tome odličnu priču”, napominje on.

Dakle, dodaje Joanikije, Crna Gora je pokazala djelimično spremnost da riješi sve ono što je vezano za položaj i status vjerskih zajednica u Crnoj Gori.

“Međutim, te dobre volje sa strane naše vlasti nije bilo prema SPC, odnosno prema eparhijama SPC u Crnoj Gori, nego je vlast tadašnja cijelo vrijeme opstruisala dijalog. Nikakvog konstruktivnog dijaloga nije bilo, zaista, ne zbog nas, mi smo cijelo vrijeme htjeli da razgovoramo. S druge strane imali smo projavu animoziteta i jedan ucjenjivački stav”, istakao je on.

Iako je, naglašava Joanikije, bilo riječi u Vladi Igora Lukšića, koji je pokazivao nekakav afinitet da se i to pitanje riješi, ali očigledno nije mogao od njegovog glavnog šefa tada, i tada, 2012, nije se došlo do bilo kakvog rezlutata.

“Poslije nije bilo ni govora o temeljnom ugovoru. Sada kad smo dobili novi Zakon o slobodi vjeroispovijesti, koji je za nas prihvatljiv, došlo je na red potpisivanje temeljnog ugovora”, izjavio je Joanikije.

Prema njegovim riječima temeljni ugovor je kada dvije strane, s jedne strane država, s druge Crkva, poštujući Ustav i pravni poredak naše države i kanonsko ustrojstvo naše Crkve, poštujući jedni druge i načelo odvojenosti Crkve i države, izražavaju spremnost na saradnju i javno svjedoče međusobno poštovanje, za opšte dobro svih.

“U ugovoru, nama je to potpuno jasno, ne smije da bude ništa što je u nesaglasnosti sa Ustavom Crne Gore i sa njenim zakonodavnostvom. Na osnovu onoga što nam već Ustav daje, i što nam daje Zakon o slobodi vjeroispovjesti, prosto pojedina pitanja se malo opširnije razrađuju i definišu se neki okviri saradnje za budućnost u nekom širem planu, kao i sa ostalim vjerama u Crnoj Gori”, tvrdi Joanikije.

Mi smo, kaže on, cijelo vrijeme govorili, i to smo posvjedočili u našoj borbi za izmjenu prvobitnog diskriminatornog zakona, da ne tražimo ništa više, ali i ništa manje nego što su dobile ostale istorijske vjere u Crnoj Gori.

 “I evo, toliko je bilo fame oko zakona, da mi nećemo da uđemo u pravni poredak Crne Gore, nego da se stavljamo iznad države. A zapravo mi nismo htjeli da prihvatimo diktat, i nismo htjeli da prihvatimo diskrimniaciju. Na kraju kad smo zatražili izmjene, nismo tražili za sebe ništa specijalno i ništa protivno Ustavu i pravnom poretku Crne Gore. Apsloutno ništa, i da ima i najmanjeg povoda, sigurno bi neko podnio tužbu Ustavnom sudu, do sad bi to bilo završeno, s obzirom na to kakvo je bilo raspoložnje i dalje je. U tom odnosu države i Crkve i dalje nekako trpimo kroz sudstvo i neke druge instistucije”, mišljenje je Joanikija.

Dalje, podsjeća on, govori se o tome da ugovor treba da se objavi prije nego što dođe do potpisivanja.

“Mi još nemamo ugovor, imamo samo nacrt, i to opet u nekom uslovnom smislu. Imamo tekst koji je usvojen na nivou Crkve, taj tekst je dostavljen Vladi Crne Gore. Ona treba da se izjasni, ima pravo da da neke primjedbe, da nešto popravi, da nešto prihvati, i tu će se, nadam se, rukovoditi onim načelima koja su fiksirana u Ustavu i zakonima Crne Gore, posebno u Zakonu o slobodi vjeroispovijesti. Dakle, to je sve još uvijek u radnoj verziji. Za mene lično, za Crkvu, svaki dokument, naročito ugovor, dok ne potpišu obije strane i ne ovjere pečatom, on zapravo ne postoji u nekom pravnom smislu. On je u pripremi, on nije završen, i nikada nije običaj, makar u našem crkvenom poretku, da bilo koji dokument koji je još u izradi da se objavljuje i da se čini predmetom javne rasprave”, naglašava Joanikije.

On ističe da treba da se zapitamo, da li je bilo te javne rasprave kada se potpisivao ugovor Crne Gore i Svete stolice?

“Pominjem to posebno pošto je to ugovor sa hrišćanskom Crkvom. Nije bilo, niti se znalo. Ko je znao da se taj ugovor uopšte priprema, i, hvala Bogu, dobili smo temeljni ugovor između Crne Gore i Svete stolice. I taj ugovor je, po mome osjećanju, odličan i mi nikada nismo imali nijednu primjedbu, čak smo izrazili radost, kao što sam već rekao, zbog potpisivanja tog ugovora. Da li je bilo javne rasprave, da li je objavljen neki nacrt prije nego je potpisan? Ne”, kaže Joanikje.

Još interesantnije, prema njegovim riječima, ovi ugovori skoro da nemaju nikakve posljedice u odnosu na budžet Crne Gore, nama se ništa više ne daje nego što mi već imamo u Ustavu i zakonu.

“A da li je neko tražio da se objavi ugovor između Crne Gore i Narodne Republike Kine oko auto-puta zbog kojeg smo sebe doveli u podređeni položaj u odnosu na tu državu. Ko zna za tekst tog ugovora, da li je taj tekst i dan danas poznat javnosti, a već je ugovor davno potpisan? Moramo licimjestvo koje se projavljuje po ovom pitanju da žigošemo”, navodi on.

Očigledno, tvrdi Joanikije, da nije u pitanju interes, nego sitno šićardžijsko zbiranje nekih jeftinih političkih poena, umjesto da se bavimo nekim ozbiljnim pitanjima.

“Pravo da vam kažem, ja mogu da relaksiram svakoga. Unaprijed tvrdim, ja ću biti prvi protiv ukoliko bi bilo nešto u tom ugovoru suprotno Ustavu i pravnom poretku Crne Gore. Neće biti apsolutno ništa, mi ćemo gledati da naš ugovor sa državom ne može da obori ni jedan Ustavni sud. Što će reći da su to redovne aktivnosti. Ništa više od toga. Mi možemo i treba da potpišemo ugovor, to je izražavanje dobre volje i spremnosti na saradnju između dvije strane, i to je u interesu obije strane”, poručio je Joanikije.

Prema njegovim riječima crkva je ovdje ostala i sa zakonom i bez njega, i opstaće sa ugovorom i bez ugovora.

“Mi gledamo da radimo na dobro svoje Crkve i svoje države, za državu je dobro da vjerska pitanja budu riješena na jedan civilizovan način. Mi smo pretrpjeli diskriminaciju što do sada nismo imali u ugovor, a druge vjere su imale. Venecijanska komisija je upozorila da je to diskriminacija, koju vrši državu nad nama, što nemamo potpisan ugovor. Mi hoćemo da ukolnimo tu dikriminaciju, hoćemo da konačno uđemo i ovjerimo to lično svojim potpisima. Da uđemo u pravni poredak Crne Gore i sada je to nekome problem”, kaže on.

Joanikije dalje dodaje da su, kako kaže, do juče bili optuživani da ne žele da uđe u saradnju.

“Da se tolika energija ulaže da se dovede Crna Gora zaista u red pa do sad bi sve procvjetalo. Koliko ljudi ulažu svoje energije u haos, a mi gledamo da iz tog haosa izađemo. I evo, riješismo pitanje Zakona o slobodi vjeroispovijsti, više nikome on nije problematačan zato što je svakome jasno da je u skladu sa Ustavom i doprinosi pravdi ne samo vjernika nego opštoj pravnoj sigurnosti u Crnoj Gori. Tako će i biti sa ugovorom”, ubijeđen je on.

Međutim, on kaže, da ne strepi uopšte iako se to pitanje eventualno i ne riješi, pa Crkva je nekako bliža svojoj suštini kad trpi nepravdu, kad trpi nezaslužene klevete i sve ostalo.

“Mi smo ovih dana opet tome izloženi od djela našeg naroda od kojih je jedan dio izmanipulisan, ali, ne bih rekao da su svi izmanipulisani, mnogi su i zlonamjerni. Među zlonamjernim vidimo one koji su nam radili o glavi, koji su nam radili o zlu, pa se to njihovo zlo nama, hvala Bogu, vratilo na dobro. Neka i njima Bog da dobro”, zaključio je Joanikije.