MATI MILIONAH- Goran Sekulović
Da ne poslužimo kao građa za ‘’srpski svet’’
Da svijet ne počinje od nas – na ovo bi se trebalo
počešće podsjećati. Naročito, čini se, kada je sudbina Crne Gore u pitanju.
Mnogo toga što nam se događa danas i ovđe, Crna Gora je već viđela – i državne
mudrosti i odvažnosti, ali nikad dovoljne i osigurane, i antidržavne
destrukcije, nikad dovoljno zle i pogubne da ne bi bile još gore i tragičnije!
I to je konstanta čitavog hiljadugodišnjeg trajanja crnogorskog! U novije doba,
kako prije jednog vijeka i više, tako i danas, u saldu onoga što je uradila stara
vlast i onoga što je (već) uradila i što tek namjerava uraditi nova vlast!? Jer
je očito sva usmjerena ka jednom jedinom cilju: da od Crne Gore učini što prije
i što ‘’uspješnije’’ podlogu podobnu da posluži kao ‘’građa za tuđe
građevine.’’ ‘’Srpskog sveta’’ dakako.Od započetog uništenja svega crnogorskog
u novoj vlasti, među brojnim poduhvatima te vrste, jedna sfera nekako kao da se
‘’ukriva’’.
Riječ je o ekonomiji. S obzirom na negativnu
zdravstvenu situaciju i težinu udara na crnogorski građanski i multikulturalni
model, čini se da su porazni učinci nove vlasti u ekonomiji stavljeni po
strani. A svi oni imaju izvor i uzrok u želji da se i u ovoj oblasti Crna Gora
obezglavi i dovede u podređeni i zavisnički položaj. Treba odmah reći da je
ekonomija žila kucavica crnogorske građanske, multivjerske, multikulturalne i
multietničke države. Iako izgleda u prvi mah da nije tako, crnogorsko državno i
nacionalno pitanje te nezavisnost i suverenost države Crne Gore odvajkada su
usko povezani sa crnogorskom ekonomijom. To su osjetili i znali mnogi
crnogorski protivnici, pa su istovremeno negirali i crnogorsku ekonomiju, tj.
postojanje crnogorske ekonomske istorije i crnogorsku naciju.
Ekonomska nezavisnost je, dakle, žila kucavica
svake, pa i naše, crnogorske, nacionalne i državne nezavisnosti, slobode i
suverenosti. Zato je i proces obnove crnogorske državnosti u prvoj polovini
devedesetih godina XX vijeka morao otpočeti u ekonomskoj sferi, kao ideja
ekonomske samostalnosti i održivosti crnogorskog društva. I nije ništa novo
zaista to što su se i tada kao i mnogo puta ranije pojavile vrlo jake snage
koje su pokušale da zaustave Crnu Goru ne samo privremeno već i trajno da ne
krene na put sopstvene samospoznaje i samosvijesti o tome što je bila, što
jeste i što treba i mora da bude ubuduće ako hoće da sačuva istinu i sjećanje o
sebi, slobodu, dostojanstvo, kao i samopoštovanje i nadu svojih građana i ugled
sopstveni među drugim narodima i državama u svijetu.
Sve je ovo danas na dosad ipak neviđenom udaru od
protivnika Crne Gore, prije svega neviđenom jer dolazi od ‘’njene’’ Vlade koja
bi trebala da sve to štiti a ne da razara! Nećemo ovđe navoditi sve ono što
spade u obezglavljenje i strateško slabljenje Crne Gore a učinjeno je za ovo
kratko vrijeme od nove vlasti. Korisnije je da se vidi kako su crnogorski
građani-patriote i u prošlosti pokušavali da na pravi način pristupe viđenju i
vođenju svoje domovine kao uspješne evropske priče i u mnogo nepovoljnijim
istorijskim i geopolitičkim uslovima, pa tim prije moramo vjerovati da ćemo se
vrlo brzo vratiti na naš građanski, evropski i državotvorni suverenistički
strateški pravac sa kojega smo pomjereni 30. avugusta i naročito od početka
decembra kada je konstituisana nova Vlada.
Nasuprot klerofašističkim velikosrpskim tvrdnjama o
tobožnjem crnogorskom ‘’nacionalizmu’’ i ‘’separatizmu’’, ‘’konzervativizmu’’ i
‘’arhaizmu’’, te njegovom ‘’izmišljenom’’ etničkom pripadništvu i korpusu,
pogledajmo još jedan istorijski dokaz da savremena crnogorska suverenost nije
nastala zbog uistinu preživjelih istorijskih i etničkih resantimana, ponajmanje
i nikako zbog eventualnih nacionalističkih opterećenja koja Crnogorci ni
nacionalno ni multikulturalno (kao zajednica svih vjera i nacija) nijesu nikada
imali, već zbog isključivo slobodne i dostojanstvene budućnosti svih
crnogorskih građana. Prilog-citat je iz perioda između dva svjetska rata. “O
sopstvenoj sudbini treba u prvom redu sami da razmišljamo i preduzimamo sve
opravdane korake” (“Saobraćajni problemi u Zetskoj banovini”, izdanje
Trgovinsko-industrijske i zanatske komore u Podgorici, 1935.g.). Upravo je naša
Komora tada “zahtijevala od Kraljevske vlade da već jednom otpočne sa
ostvarivanjem svojih obećanja” i više puta konstatovala da su tadašnje vanredno
teške privredne i socijalne prilike u Crnoj Gori, tj. u Zetskoj banovini,
“posljedica nedovoljne pažnje sa strane mjerodavnih faktora i ranije i
danas.’’Ne samo da je Crna Gora bila u periodu 1919-1939. godine zapostavljena
u investicijama za izgradnju novih željezničkih pruga već i puteva, luka,
mostova, bolnica, magacina, instalacija za elektrifikaciju zemlje,
postrojenja za vodosnabdijevanje i melioraciju…Već smo rekli da je Crna Gora
godišnje davala u centralnu kasu samo od duvana 70 miliona dinara. Za 20 godina
Crna Gora je uplatila u tu kasu jednu milijardu i 400 miliona dinara. Međutim,
i tada je bilo Crnogoraca koji su podržavali tezu kako Crna Gora ne bi mogla
ekonomski samostalno da egzistira bez Srbije. No, mislilo se, naravno, i
tada da bi se u jednom drugom necentralističkom sistemu kakav je
federacija došlo do ravnopravnijih i ’’čistijih bratskih finansija, što će reći
da znamo što dajemo, a što nam pripada da dobijemo bez prošnje i moljakanja’’!
E, danas, sva je prilika, nova vlast upravo gura Crnu Goru u ekonomsku poziciju
da prosi i moljaka!
Ovo je dobar šlagvort za pitanje: Đe bi Crna Gora
danas bila da za vrijeme knjaza i kralja Nikole I nije izgrađena luka Bar (za
koju danas ‘’zli’’ jezici kažu da će biti kupljena od strane Srbije i pored
nteresovanja velikih svjetskih investitora), put od Podgorice preko Mateševa ka
Peći, željeznička pruga od Bara do Virpazara i od Podgorice do Plavnice, ali i
da nije izgrađen Zetski dom, osnovan Državni Muzej, Arhiv, otvarane škole,
građene i obnovljene crkve autokefalne Crnogorske crkve u koje danas njeni
vjernici i poštovaoci ne mogu ući!…, ili da nije bilo Jadranske magistrale,
pruge Beograd-Bar, da nije izgrađena i potom rekonstruisana zgrada Crnogorskog
narodnog pozorišta i Njegošev Mauzolej…, ili da nije probijena Sozina i da se
ne gradi dio autoputa Bar-Boljare od Podgorice do Mateševa? Ekonomija uvijek
ide i mora da ide ukorak sa duhovnom i identitetskom osnovom i obnovom,
energijom i kontinuiranošću razvoja države i njenih građana.
Čak i bez pošasti nove vlasti, ni u vremenu stare
vlasti kao da nijesmo bili svjesni dovoljno naših potreba, zahtjeva, interesa,
prirodnih i logičnih čežnji, moći i snaga da nam, uprkos svemu, bude bolje,
ljepše, uspješnije i bogatije življenje na jednom predivnom geografskom
prostoru u kome nam istorija često nije bila naklonjena, pogotovo onda kada smo
gubili kompas sopstvenog upravljanja našim životima i prepuštali ga drugima,
kao što se to nesumnjivo danas pokušava učiniti!Zato poslušajmo opomenu-savjet
knjaza Nikole I iz 1888.g., aktuelnu i danas: “Mi smo tek na početku građanskog
uređenja, mi mu istom temelj polažemo. Utoliko više moramo biti na oprezu da se
u našu, s tolikom mukom i tolikim žrtvama ograđenu, kuću državnu ne uvuku
elementi rastrojstva koji bi je brzo potkopali, da se u naš zdravi narodni
život ne unesu zarazne klice koje bi nam svojim otrovom brzo ugasile svijeću
života i od našeg samosvjesnog, pregalačkog i junačkog naroda načinile mekušun
slapčine, izmetnutu mrtvacu, podobnu da bude tuđa podloga i da posluži kao
građa za tuđe građevine. Da bi se od toga sačuvali, valja da se pri našemu
državno-građanskom preobražaju i pri svijem novim uredbama rukovodimo načelom:
da svaki narod svojim narodnim životom živi i da se ni jedan narod, bez
opasnosti po svoj opstanak ne može odreći svoga narodnog temelja.’’
2 Komentara
iPabAj Postavljeno 12-07-2023 08:05:52
buy vardenafil online cheap White Abarrio
Odgovori ⇾Radoje Postavljeno 23-05-2021 11:03:35
Bravo Sekulovicu..skoro deceniju nam objasnjavas koliko je vazan identitet za nase crnogorsko drustvo ali te ne cuju oni kojima je to upuceno.Zato smo sad gdje smo
Odgovori ⇾