CGO: Leposavić da podnese ostavku ili da bude smijenjen
Koordinatorka programa za ljudska prava Tamara Milaš, poručila je da Centar za građansko obrazovanje (CGO) cijeni da ćutanje Vlade povodom izjave ministra pravde, ljudskih i manjinskih prava, Vladimira Leposavića, kojom je negirao da se u Srebrenici dogodio genocid, dovodi u pitanje proklamovanu opredjeljenost Vlade ka evropeizaciji društva i izgradnji kulture ljudskih prava.
Leposavić je svojim
odgovorom na poslaničko pitanje obesmislio obavezu Crne Gore da poštuje
međunarodne sudske odluke i obavezujuće međunarodne dokumente, a nanio je štetu
i multietničkom skladu, procesu tranzicione pravde i pomirenja i potpirio
uzavrelu atmosferu u crnogorskom društvu.
“Nezavisno od toga da li
se radi o njegovom iskrenom mišljenju ili pokušaju da se politički dodvori
onima od kojih će uveliko zavisiti dalji opstanak pojedinih članova Vlade Crne
Gore, pa i njega lično, nepriznavanje genocida u Srebrenici od strane ministra
pravde Leposavića je skandalozno. Pri tom, radi se o pravniku koji bi morao
biti svjestan obaveznosti dosljednog poštovanja važeće norme međunarodnog prava
i sudskih presuda međunarodnih sudova bez obzira što o njima mislio. A upravo
su međunarodne sudske instance ovaj najmasovniji zločin izvršen na tlu Evrope
poslije II svjetskog rata procesuirale i osudile kao genocid”, navodi Milaš u
saopštenju.
Ističe da ovakvi stavovi
Leposavića unaprijed ograničavaju ispunjavanje mjerila iz poglavlja 23, jednog
od najizazovnijih i najsloženijih poglavlja koje adresira i ratne zločine, a od
čega direktno zavisi napredak u svim drugim aspektima pregovora sa Evropskom
unijom.
CGO ukazuje i da od kada
je Leposavić stupio na dužnost ministra pravde, ljudskih i manjinskih prava još
nijednom nije održan sastanak Radne grupe za poglavlje 23, čiji je CGO član,
niti je imenovan šef ove važne radne grupe.
“CGO podsjeća da se u
Crnoj Gori i od strane prethodne vlasti sistemski potiskivao proces suočavanja
sa skorom prošlošću, na što je konstantno i godinama upozoravano i od strane
dijela civilnog sektora i najrelevantnijih međunarodnih adresa. Ipak, i kroz
djelovanje Koalicije za REKOM, napravljeni su neki pomaci koje izjava
Leposavića, kao zvaničnika Vlade, potire. Prethodna vlast je ispunjavala minimum
zahtjeva međunarodne zajednice i regionalnih partnera bez suštinske namjere da
istraži i procesuira odgovorne za ratne zločine i da ohrabri razvoj kulture
sjećanja o 90im. Na žalost, takav odnos je sada naglašen i čak unazađen kroz
rad nove Vlade u Crnoj Gori, jer se brojnim kontroverznim temama iz prošlosti
prilazi na način koji nije činjenično zasnovan. Ukratko, nastavlja se opasna
igra sa prošlošću zarad sticanja političkih poena u dijelu biračkog tijela dok
se kao društvo vraćamo unazad”, dodaje u saopštenju.
Milaš smatra da je
najžalosnije to što izjava ministra Leposavića potvrđuje da treba stalno i
iznova podsjećati da su zločini u Srebrenici bili predmet devet suđenja pred
Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju.
“Utvrđeno je da su pripadnici
vojske bosanskih Srba pod komandom Ratka Mladića i Radovana Karadžića u
Srebrenici izvršili genocid, a da je Savezna Republika Jugoslavija podržavala
vojsku bosanskih Srba. Međunarodni sud pravde je 2007. utvrdio da je Srbija
odgovorna za to što SRJ – Srbija i Crna Gora – nije spriječila taj genocid.
Iako je Bosna i Hercegovina pred Međunarodnim sudom pravde podnijela tužbu i
protiv Crne Gore zbog kršenja Konvencije o spriječavanju i kažnjavanju
genocida, Srbija je jedina ostala u tom sporu jer je preuzela državni
kontinuitet nekadašnje SRJ. Dodatno, Apelaciono vijeće holandskog suda utvrdilo
je 2017. da i Holandija snosi djelimičnu odgovornost za smrt 300 Bošnjaka
ubijenih u Srebrenici, a koji su se nalazili unutar zaštićene UN zone, u bazi
UN u Potočarima, jer njeni vojnici u sastavu UN nijesu spriječili da ti ljudi
budu ubijeni”, ističe ona.
S druge strane,
naglašava, dovođenje u pitanje kredibiliteta Haškog tribunala jer je osnovan
rezolucijom od strane ministra pravde je logika po kojoj ni drugi međunarodni
sudovi ne bi bili priznati. Demokratske države osim što priznaju kredibilitet
međunarodnih sudova ne umanjuju ni sopstvenu odgovornost za zločine.
“Primjer za to je Sud u
Ruandi, koji je takođe osnovan rezolucijom, i odnos francuskog predsjednika
Emanuela Makrona prema odgovornost Francuske zbog toga pto nije spriječila taj
genocid. Leposavićeva logika otvara pitanje da li je obavezuća i Univerzalna
deklaracija o ljudskim pravima i slobodama, jer to nije dokument ugovornog
karaktera iako obavezuje države članice UN. Naime, i Univerzalna deklaracija o
zaštiti ljudskih prava predstavlja rezoluciju, kao i brojni drugi mehanizmi
koji služe kako bi se obezbjedilo poštovanje međunarodnih standarda u zaštiti
ljudskih prava i sloboda”, ističe u saopštenju.
Smatra da je jasno da
neka očekivanja od Haškog tribunala nisu ispunjena, kao i da postoji dosta
zamjerki za neujednačene kaznene politike.
“Međutim, nesporno je da
je Haški sud učinio jako puno, kao i da je ostavio građu koju dalje treba da
koriste nacionalna pravosuđa država regiona. I pored određenih nedostatnosti u
radu Tribunala ne možemo pričati o podjeli zločinaca i žrtava po nacionalnosti,
a najmanje to ne smijemo čuti od ministra prevde, ljudskih i manjinskih prava”,
ukazuje ona.
Shodno svemu gore
navedenom, CGO cijeni da Leposavić, kao visoki državni funkcioner mora snositi
odgovornost zbog negiranja genocida u Srebrenici, nepoštovanja međunarodnih
odluka i međunarodnih institucija poput Haškog tribunala i stavljanja prepreka
na putu ka evropeizaciji Crne Gore.
“Ukoliko Leposavić ne
razumije kakvu je štetu napravio Crnoj Gori na unutrašnjem i spoljašnjem planu
i zbog toga ne podnese ostavku ili ga premijer ne smijeni, CGO poziva poslanike
Skupštine Crne Gore da to urade”, naglašava Milaš.
CGO izražava uvjerenje da
u skupštinskom sazivu ima dovoljne većine koja neće dozvoliti da negatori
genocida u Srebrenici budu članovi Vlade Crne Gore.
0 Komentara