Goran Sekulović - Vitomir Vito Nikolić: Drumska koračnica smrti kao koračnica života
VREMEPLOV ZA JUGONOSTALGIČARE (XIV): VITO ILI ĐEČJA USPAVANKA O SMRTI
Vidimo da to nije samo
pjesma vječna, to je i vječna sumnja i vječna nesanica. Pjesma pod naslovom
“Nesanica” glasi: “Noću, / u grču nesanice / dozrijevaju samoubice, / a onda
tamo u osvite sive / padaju zreli među žive. / Da li to i ja / dozrijevam / noćas
dok vjetar žalno pjeva / po ulicama / i pod mojim čelom, / da li to i ja
dozrijevam / ili sam, možda, već prezreo, / pa sada venem sam i taman /
mirišući neveselo.”. Sličnog smjera i sadržaja je i pjesma “Noć. Novembar”:
“Noć. Novembar. Kiša vlaži, vlaži... / Pomrčina zgusnuta do krika. / U odžaku,
ko da milost traži, / vije vjetar bolom beskućnika. // Negdje nekakva kapija
pjeva, / s prizvukom tuge zaboravljenih. / U meni nešto dozrijeva, / čudno
nešto noćas zri u meni.” To je, dakle, i upitnost, i neizvjesnost, i pakao, ali
za pjesnika i jedini mogući, njemu pripadajući i odgovarajući, suđeni raj,
očaj, bol, nemogućnost učinjenog konačnog izbora između jednog i(li) drugog –
života i(li) smrti. Zato je i Vito vječan, jer je hrabro (is)pjevao Pjesmu (nad
pjesmama) o toj vječnoj temi strašnog mjesta, (u)suda,
događaja/čuvstva/doživljaja i časa biti ili ne biti (živjeti ili umrijeti).
Kod Njegoša je ovo
pitanje – bez obzira na njegovu osnovnu, bazičnu i fundamentalnu filozofsku i
cjelovitu, integralnu poziciju – postavljeno u konkretnom umjetničkom kontekstu
izabrane radnje u “Gorskom vijencu” i zapitanosti vladike Danila kao njegovog
glavnog junaka od čije odluke zavisi cijeli dalji tok literarne radnje, tj.
priče, dok je kod Vitovog lirskog subjekta ono poetički odmah postavljeno – bez
obzira na tematiku i motiv bilo koje pjesme – u ontološkom, antropološkom,
dakle, univerzalnom iskustvu hrabrosti čovjeka pojedinca da se opredijeli za
život ili smrt, no, ne bez upliva prethodnog i pozadinskog kako istorijskog,
nacionalnog, mentalitetskog, društvenog, opštenaslijeđenog, kolektivnog, tako i
porodičnog, personalnog i egzistencijalnog razvoja i toka događaja koji je i te
kako uticao da se lirski subjekt ponaša tako kako se ponaša, tj. da bude u
potpunom ćorsokaku u smislu osuđenosti na apsolutan neuspjeh kada je u pitanju
njegova potreba i nužnost da se opredijeli između (punog) života i (pune)
smrti!?
Nastavlja se
0 Komentara