Violeta Bagaš-Savić. Rođena u Ivangradu - Berane. Osnovnu i srednju školu završila u Podgorici. Tehnički fakultet u Beogradu-odsjek industrijsko inžinjerstvo. Direktorica  Štamparije Nova Pobjeda d.o.o. Udata, majka dječaka Vanje.

Ženski glas: Koji je Vaš životni moto?

Violeta Bagaš-Savić: Kakve su ti misli, takav ti je život?

Ženski glas: Kako Vi vidite  uspješnu ženu?

Violeta Bagaš-Savić: Uspješna žena je žena koja zna da postavi prioritete i koja zna kako da ih realizuje. To nije jednostavno, ali nije ni nemoguće. Samo moraš znati što hoćeš od života i koja je cijena toga. Vjerujem da je za svaku ženu, majku, prioritet porodično okruženje. Odatle se crpi snaga za sve ostalo

Nikada ne možete znati koje su vaše mogućnosti dok se ne nađete u situaciji da morate da nalazite rješenja i prevazilazite probleme koji ne trpe odlaganje. Sjećam se vremena kada je neko procijenio da mogu voditi štampariju najstarijeg dnevnog lista Pobjeda i mog straha da li ću uspjeti. Tim prije, što je to posao koji važi za muški posao, posao koji su uvijek obavljali muškarci i posao koji ne nosi samo veliku odgovornost, već i ogromnu količinu stresa koji je neminovan ako znate da novina mora da izađe i da svaki problem koji se pojavi mora biti riješen odmah, nema odlaganja za sjutra.

To se posebno odnosi na dnevnu štampu – Pobjedu i Dnevne novine. U svim drugim situacijama možete donekle računati da imate vremena za rješavanje problema, u ovom slučaju, nema čekanja. Od trenutka kada se uveče okupi ekipa koja će raditi na pripremi materijala koji je proslijeđen od redakcija, počinje trka s vremenom. Sve mora biti završeno do dolaska distirubtera koji ima svoj raspored dostavljanja novina i koji ne smije da odstupi ukoliko hoće da štampa dospije na vrijeme do prodajnih mjesta.

U štampariji su problemi maltene svakodnevni. Ali, ono što i meni daje snagu je kolektiv u kojem radim. Nećete vjerovati, ali više od polovine radne snage su žene koje dolaze u večernjim satima, a u jutarnjim odlaze svojim domovima. Kao žena, majka, znam koliko im je teško i trudim se da budem, ne rukovodilac, direktor, nego prijatelj. Vjerujem da se svaki problem može riješiti ako postoji dobra namjera i ako ljudima priđete prije svega kao čovjek, pa tek onda kao šef. Tada se rađa povjerenje, tada imate lojalnost kompaniji u kojoj radite. Bez toga ne može, a uz to i najteži problemi mogu da se riješe.

Sjećam se, nije bilo tako davno, kada je dnevni list Pobjeda, brend crnogorskog novinarstva, otišla u stečaj. Nakon prvih neoliko dana šoka za sve zaposlene, shvatili smo da smo upravo mi, zaposleni, ti koji treba da podnesemo ne samo najveći teret nego i najveću odgovornost. U takvim uslovima trebalo je svakodnevno štampati novine, ne dozvoliti da prestane izlaženje lista, jer bi to bio poraz nas zaposlenih, dokaz da nijesmo sposobni da se nosimo sa problemima. Upravo to nijesmo htjeli da dozvolimo. Jer, Pobjeda, dnevni list koji je nastao i opstao u ratnom okruženju to nije zaslužila. Te odgovornosti bili smo svi svjesni. I svi radili dan noć, za novac koji ne zaslužuje da bude pomenut s obzirom na smiješno malu cifru, i ne pitajući šta će sa nama biti sjutra.

Izlazak iz krize najstarijeg crnogorskog medija je, sigurna sam, bio uspjeh i nas zaposlenih. Zato danas, kada uđem u štampariju, kada osjetim miris olova, kada vidim naše majstore ruku umrljanih od boja sa ploča na kojima se slažu stranice tekstova i materijala koji će biti objavljen u sjutrašnjem broju novina, ne mogu da se ne sjetim šta smo sve zajedno prošli i ne mogu da ne osjetim zahvalnost na njihovom strpljenju i požrtvovanosti.

Naravno da i danas ima problema, teških situacija, ali je povjerenje suština uspjeha. Tako je i na poslu i u porodici. Ali, da biste došli do ove jednostavne istine, treba da prođete mnoga iskušenja. Ali, da se vratim na početak priče, na moj životni moto – treba samo znati odrediti prioritete. Za svaku majku, prioritet mora biti porodica, ali taj prioritet rađa i druge – da toj porodici obezbijedite što veću sigurnost, što bolje obrazovanje svojoj djeci, da obezbijedite normalne uslove za njihovo odrastanje. Ti prioriteti rodiće nove – da se za to sve borite i izborite. To nijednoj ženi nije jednostavno, radila u kancelariji ili na pijaci, bila direktor ili trgovac. Ali, polazi za rukom.

Ponosna sam i zahvalna što radim u firmi koja je danas jedna od najboljih u Crnoj Gori, ponosna i zahvalna takođe i na menadžment ove firme koji su prvenstveno dobri ljudi, a onda i sve ostalo.