Ken Hu, zamjenik predsjednika kompanije Huawei Technologies

COVID-19 produbljuje nepravdu unutar i izvan granica. I kako se svijet sve više postaje online, neravnomjeran pristup tehnologiji ostavlja za sobom veliki dio globalne populacije. Ako želimo da izbjegnemo neravnomjeran socioekonomski oporavak i dublje podjele između ljudi, industrija i nacija, tehnološke kompanije se ne mogu fokusirati samo na inovacije - moramo se fokusirati na ljude, na uključivanje i na osnaživanje pojedinaca i zajednica. U suprotnom, nejednakost će i dalje rasti.

Možete uočiti produbljivanje razlika u obrazovanju. Kad su se škole zatvorile, učenje je prekinuto za više od 1,6 milijardi učenika širom svijeta. Neke zajednice su se brzo priključile na mrežu i premostile jaz s digitalnim obrazovanjem, ali porodice bez pristupa Internetu ili digitalnim uređajima kod kuće teško su pogođene - kako u zemljama u razvoju, tako i u razvijenim ekonomijama. Primjera radi, u Velikoj Britaniji škole u nekim područjima navele su da do 70% djece nema računare kod kuće. Slična otkrića mogu se vidjeti u EU i SAD-u. U oktobru 2020. zastupnici u Europskom parlamentu (MEP-ovi) velikom većinom glasali su za mjere za uklanjanje jaza u digitalnim vještinama – prema istraživanje 32% učenika u nekim državama članicama nekoliko mjeseci tokom 2020. godine bilo bez pristupa obrazovanju. 59% roditelja s nižim prihodima koje je istraživalo Pew Research Center u aprilu 2020. otkrilo je da bi se njihova djeca vjerovatno suočila s barem jednom od tri digitalne prepreke obrazovanjem na daljinu. Prekidi obrazovanja mogu imati pogubne dugoročne posljedice kako na djecu danas, tako i na nacionalne ekonomije u decenijama koje slijede.

Vidljivo je i da je među starijom populacijom podjela sve veća. Mnogi su stariji građani prvi put prihvatili digitalne tehnologije tokom pandemije, izlazeći iz svojih zona udobnosti kako bi kupovali na Amazonu ili održavali kontakt sa svojim porodicama na Zoomu. Iako je ovo uzbudljiv napredak, još uvijek je teško tvrditi da su starije demografske kategorije spremne za svijet u kojem je digitalni život nova normala. Mnogi su ključni aspekti digitalnog života i dalje nepristupačni - stvari poput e-plaćanja, platforme za dostavu hrane i internetske zdravstvene zaštite, koje mogu ublažiti izolaciju i povećati osnaživanje, ostaju izvan dosega. Ako stariji građani na primjer ne znaju kako dobiti zeleni zdravstveni kod na svom pametnom telefonu u Kini, ne mogu se služiti javnim prevozom niti ići u bolnicu. U Velikoj Britaniji više od polovine ljudi starijih od 75 godina nikada nije koristilo Internet.

Možete vidjeti kako se problem u poslovanju produbljuje. 2020. godine uništeno je mnoštvo kompanija i kultnih brendova. Iako mnoge - ali ne sve - velike korporacije imaju finansije da prebrode pandemijsku oluju, bezbrojna manja preduzeća nemaju. Mnogima nedostaje okretnosti, infrastrukture, finansija ili znanja za brzo preusmjeravanje poslovanja na online, pojačavanje e-trgovine, prelaz na posao od kuće ili automatizaciju procesa. Ostali sektori koji pružaju usluge licem u lice, poput ugostiteljstva, jednostavno nisu dizajnirani za prelazak na online model. Taj razoran učinak na mala i srednja preduzeća širom svijeta vjerovatno će se nastaviti tokom 2021. godine, a globalno se očekuju porasti nesolventnosti. U poređenju sa 2019. predviđa se porast stope bankrota za 57% u Sjevernoj Americi, 34% u Srednjoj i Istočnoj Europi, 33% u Latinskoj Americi, 32% u Zapadnoj Europi i 31% u Aziji. Budući da 25 miliona malih i srednjih poduzeća čini 99% svih preduzeća u EU-u – generišući više od polovine BDP-a EU-a i pružajući više od dvije trećine svih radnih mjesta - potencijalni uticaj na globalnu ekonomiju ne može se olako shvatiti. OECD izvještava da je uticaj COVID-19 na radna mjesta deset puta veći od onoga što smo vidjeli tokom finansijske krize, što je zauzvrat stvorilo rastuću socijalnu krizu. Gubitak posla najviše pogađa žene i slabo plaćene radnike, dok se mladi suočavaju s mračnim izgledima za posao koji bi na njih mogli uticati u godinama koje dolaze. Velikom dijelu radne snage nedostaju digitalne vještine za brzi prelaz iz offline u online svijet rada, čak i u najnaprednijim zemljama.

Budućnost u obliku slova K?

Procjene Svjetske banke smatraju da će od COVID-19 oko 424 miliona ljudi biti u siromaštvu. Za razliku od prethodnih ciklusa recesije i oporavka, ovaj sve veći jaz vjerovatno će rezultirati oporavkom u obliku slova K gdje se različite grupe ljudi, industrije i različiti dijelovi ekonomije oporavljaju različitim brzinama. Socijalno-ekonomsko restrukturiranje koje se događa može ne samo proširiti nepravdu, već je učvrstiti polariziranjem bogatstva unutar granica i među državama. I naravno da su pogođeni pojedinačni životi - gubitak posla koji porodicu odvodi u siromaštvo, produžena izolacija i nedostatak podrške starijim građanima koji rezultiraju depresijom a propušteno školovanje koje utiče na budućnost djece.

 Kako ići naprijed

Složenost i razmjere onoga što svijet prolazi  nemaju jednostavan odgovor. Zbog toga moramo sada krenuti na posao. Potreban nam je sistemski pristup koji okuplja vlade, kompanije i ljude koji su najviše pogođeni. Ostaje na nama preduzmemo korake a moje je mišljenje da je ključ u tehnologiji. Prvo i najvažnije, moramo povezati nepovezane: pola svijeta još uvijek nema pristup Internetu, a to je jednostavno neodrživo u digitalnijem svijetu. Drugo, moramo se boriti protiv nedostatka digitalnih vještina u društvu. Ljudi se ne mogu osnažiti tehnologijom ako ne znaju da je koriste. Treće, moramo se fokusirati na zajednice koje nemaju dovoljno usluga, uključujući žene, djevojke i starije generacije. Širenje nejednakosti i nedostatak uključivanja kočiće sve napore na stvaranju održivijeg ekonomije dok se polako izvlačimo iz ove pandemije. Ako dobro planiramo i radimo fokusirano, tehnologija ima moć da zatvori socioekonomske praznine. Nužno je da se prema tehnologiji odnosimo i da je primjenjujemo kao sredstvo uključivanja, koje koristi i osnažuje ljude i podstiče pravedniji, ravnomjerniji oporavak.