Ugostitelji osam crnogorskih opština, još jednom su „ponijeli“ teret epidemije. Zbog velikog broja oboljelih, Ministarstvo zdravlja donijelo je prošle sedmice odluku da se zabrani rad lokala u Nikšiću, Cetinju, Podgorici, Herceg Novom, Ulcinju i Kotoru. Podsjetimo, ranije je zabranjen rad ugostiteljima iz Tivta i Budve. 

Četvrti put od početka pandemije, ugostitelji su u "lokdaunu". Tvrde da trpe velike gubitke, da se bore tek toliko da opstanu na tržištu, što je, kažu, skoro pa nemoguća misija. Kako ističu, na njih je pao teret zbog pojedinaca koji se nijesu ponašali odgovorno. 

„Ne može ništa da bude dobro ako vas neko već četvrti put zatvara, a da to ne prate neke adekvatne ekonomske mjere, koje to mogu da nadoknade. Nije problem što nas zatvaraju, ako je to neki način da se suzbije pandemija. Mi smo nepravedno targetirani kao neko ko širi zarazu. Mjere koje su donešene da bi mi mogli da živimo i opstanemo, nijesu dovoljne, već smo blizu respiratora, a odavno smo na kiseoniku“, kazao je jedan od podgoričkih ugostitelja, koji je želio da ostane anoniman. 

I dok su se jedni odgovorno ponašali i radili u skladu s propisima, dio ugostitelja organizovao je dnevne žurke u prisustvu većeg broja ljudi. Većina ugostitelja osuđuje takvo neodgovorno ponašanje svojih kolega. 

„Za nekog su važile stroge mjere i poštovale su se. Pojedini kafići su bili izuzetak, organizovali su svirke. Mi koji nijesmo imali svirke, koji smo sve poštovali – sad ispaštamo zbog njih“, kaže vlasnik dva podgorička ugostiteljska objekta Gjon Lucaj, i dodaje da zbog pojedinaca ne bi trebalo da posljedice snose oni koji su poslovali u skladu s preporukama za sprječavanje širenja epidemije. 

Od kada je počela epidemija, lokali rade smanjenim kapacitetima. U objektima je zbog mjera manji broj stolova, nema muzike uživo, skraćeno je radno vrijeme, pa sve to rezultira lošom situacijom. Oni koji su tokom prošle godine otvorili ugostiteljske objekte, nemaju pravo ni na subvencije, a čekaju ih obaveze i prema zaposlenima i prema državi. 

„Otvorio sam novi objekat u avgustu prošle godine i nemam pravo na subvencije za taj objekat, a imam više od 20 zaposlenih radnika“, kaže Lucaj. 

Na prihode, dodaje, ni ne računaju – bore se za opstanak. 

„U drugom objektu imam subvencije za radnike i nekako čovjek može da preživi. I da nama ne ostaje nikakva zarada, nema veze, samo da imamo za troškove, kako bi bukvalno opstali. Ali, s ovim zatvaranjem, iskreno ne znam što čovjek da radi. Ne znam kome više i da se obraćamo...“, ističe Lucaj. 

S propisima Ministarstva zdravlja nijesu saglasni, jer smatraju da neće dati željene rezultate. Svakodnevno svjedočimo gužvama u gradu, građani kupuju kafu za ponijeti i piju je u baštama lokala, iako kafići ne rade. Distanca i maske na ulicama glavnog grada postali su misaona imenica... 

„Mjere neće dati rezultate, ali ćemo makar biti načisto s tim da mi nijesmo krivci za sve što se dešava. Jer ako se ne poštuje zakon – ne samo u ovoj obalasti, nego u svakoj drugoj – naravno da će posljedice da budu ovakve. Svaki dan smo svjedoci, ljudi ne nose maske, okupljaju se u grupama bez distance, i to će da proizvede posljedice. Poslije nekoliko dana, vidimo da nema smanjenja broja zaraženih i vidimo da to nije zavisilo isključivo od ugostitelja“, navode ugostitelji. 

Kažu i da bi neke strože mjere na nivou države dale bolje rezultate, prije negoli selektivno zatvaranje. 

„Makar da su zatvorili cijelu Crnu Goru i ja bih pozdravio takav potez, ali zatvarati samo pojedine gradove – ovo je nemoguća misija da čovjek opstane u ovom poslu“, naglašava Lucaj. 

Od početka pandemije ugostitelji se žale da trpe ogromne gubitke. Uvođenje novih mjera nije im ostavilo vremena ni da se pripreme, pa je velika količina namirnica propala. Ponavljaju da lokali nijesu mjesta gdje se mjere ne poštuju i pozivaju nadležne da prošetaju gradom i vide kakvo je stanje. 

„Juče sam prošetao kroz grad, od panoramskog točka do centra, nikakve mjere se ne poštuju, i onda se udari po - ugostiteljima. Pa da su makar zatvorili i tržne centre, kao svuda po svijetu. U vrijeme pandemije bio sam u SAD-u, u svakom kafiću zatvoren je unutrašnji dio, ali svaka terasa radi“, zaključuje Lucaj. 

Ugostitelji navode da imaju i kredite, da otplaćuju rate, da plaćaju zakupninu prostora, plate, a to kako kažu, nikoga ne interesuje kad se donose mjere. Zbog loše finansijske situacije primorani su i da smanjuju broj radnika. 

„Već do sada sam četiri radnika morao da otpustim i razmišljam o daljem smanjenju broja zaposlenih. Postoje velike predrasude o našoj djelatnosti, ljudi misle da smo mi "s one strane zakona" i da radimo neregularno, i da se tu "obrću" ko zna kakve pare. Postoje ljudi koji ovaj posao savjesno rade. Moja firma je u prošloj godini bila na listi 100 najboljih preduzeća u Crnoj Gori, zbog toga što sam sve obaveze ispunjavao prema državi i što nijesam bio kažnjavan. To danas nikome ništa ne znači... I, pitanje je kako ćemo iz ovoga da izađemo i kako ćemo da preživimo“, zaključuje jedan od podgoričkih ugostitelja.