Mislite šta hoćete o Zdravku Krivokapiću, ali ja živim u uvjerenju da je to čovjek koji zna da se ponaša u kafani. Mislite o kafani šta hoćete, ali u kulturama kakve su naše, kafanska etikecija nije nebitna.

Zdravka ne poznajem i uvjeren sam kako smo obojica radi da tako i ostane. Svoje uvjerenje ne temeljim na svjedočanstvu, čak ni vlastitom. O sljedećem se radi.

Za dobroga bubnjara palica je ekstenzija njegove ruke, kao što je to za dobroga violinistu gudalo. Kada vidiš fotografije Zdravka Krivokapića kako, okružen seljanima i popovima, iz boce poteže odmjeren ali odlučan gutljaj, vidiš čovjeka koji zna držati bocu. To kažem kao neko ko i sam o boci zna ponešto. Na tim fotografijama, boca prvijenca izgleda kao ekstenzija Zdravkove ruke.

Sa druge strane, Vučić djeluje kao jedan od onih ljudi za koje važi: univerziteti su naše kafane. To je, dakako, legitiman svjetonazor – premda ne i moj. Ja se, naime, slažem sa Tom Waitsom koji je tvrdio kako je stvarnost za ljude koji nisu dovoljno snažni da podnesu alkohol i drogu. Elem… Je li ko vidio Vučića sa bocom, osim na onoj fotografiji na kojoj se šunja Šešelju iza leđa, noseći gajbu piva, mlakog? Tipovi poput Vučića piju Baileys: slatko je i ne pali mnogo.

Hitler je, navodno, bio vegetarijanac

Kada je desnica u pitanju, to je zabrinjavajući znak. Svijet je velik i trpi svakakve vrste desničara. Hitler je, navodno, bio vegetarijanac i zakleti nepušač, vazda zabrinut za ljudska prava životinja, ekološki svjestan: da danas osniva partiju, ne bi to bila crveno-crna, nacionalsocijalistička, nego zeleno-crna, nacionalekološka stranka. Ali na Balkanu, desničar koji nije u stanju pojesti pola jagnjeta i oboriti dvadesetak piva? Od takvoga nema selameta…

Pamtim dva izvrsna vica o hipohondrima. Prvi kaže: šta hipohondru piše na nadgrobnom spomeniku? „Jesam li vam lijepo rekao da sam bolestan“. Drugi veli ovako: hipohondar u apoteci pogleda red pacijenata iza sebe i apotekarki kaže – daj meni tablu aspirina i pitaj ljude šta će popit’.

Time se vraćamo na početak našeg teksta: na manire u kafani – ili apoteci, svejedno. Aca Vučić je Crnoj Gori poslao 2 000 vakcina. To je kao da si ušao u kafanu i, u namjeri da ispadneš faca, umjesto da zovneš piće svima koji su se tu zatekli, šankeru rekao: daj piće prvoj trojici sa lijeve strane šanka. Ili: kao da si ušao u apoteku i zovnuo tablete samo dvojici iza sebe. To se, prosto, ne radi.

Izem ti turu… Prije Vučića, grčki biznismen Statis vladi Crne Gore ponudio je 10 000 kineskih vakcina. Vlada je odbila. Onda je Deripaska ponudio 100 000, i to ruskih, dakle bratskih, pravoslavnih. Vlada je i to odbila. U javnosti su se pojavile špekulacije da je vlada to odbila zato što je tih 110 000 vakcina shvatila kao donacije koje je „završio“ Đukanović. Slobodna Evropa je 26. januara izvijestila kako je javnost o Statisovoj donaciji obaviještena iz Đukanovićevog kabineta još 21. januara, pa se navodi kako je ponašanje vlade „izazvalo burne reakcije dijela javnosti koja u svemu vidi i političke motive jer je Statis godinama bio strateški partner prethodne vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i predsjednika Mila Đukanovića“.

Pa je vlada, shodno, jel’te, ustavnoj podjeli nadležnosti, procijenila da se Đukanović nema šta petljati u pelcovanje. Odbili su, rekoh, donacije. Otad je u Crnoj Gori od korona virusa umrlo 157 ljudi.

Ministarstvo zdravlja je 110 hiljada vakcina odbilo sa urnebesnim objašnjenjem. Privatne donacije, rečeno je, nisu moguće. Citat: „Dakle, donacija je izvodljiva jedino direktnim kontaktom i kroz neposrednu komunikaciju sa proizvođačima ili državama proizvođačima“. Vučićevih 2 000 vakcina vlada je, pak, prihvatila pa uskliknula s ljubavlju svetitelju Aci – iako Srbija nije ni „proizvođač“ ni „država proizvođač“, te je po kriterijima koje je izrekla sama vlada Crne Gore, tu donaciju bilo nemoguće prihvatiti.

No i ptice na grani i lešinari na nebu od prvoga su dana znali, a Demokratska partija socijalista to i saopštila, da su značajne donacije odbijene samo zato da bi se prihvatila Vučićeva mikro-donacija i on se, baš pred izbore u Nikšiću, pojavio kao spasilac Crne Gore.

How Low Can You Go, braćo i sestre?

Film koji sam već gledao

Kako bilo, biznismeni koji su, ili nisu „bliski Đukanoviću“ 110 000 vakcina – Vučić 2000. Što bi rekli navijači Vučiću drage „Crvene zvezde“: „pogledajte semafor“. No to, apsolutno, nije bitno. Jedino je bitno to da vlada Crne Gore, čiji je to posao, čiji je to posao svih poslova, nije nabavila niti jednu vakcinu.

Patriotsko komitski savez saopštio je da „će bojkotovati izborne vakcine Aleksandra Vučića koje šalje „u pomoć“ nesposobnom Ministarstvu zdravlja i Vladi Crne Gore, koja je 75 dana vladanja potrošila na prepucavanje papirima, smjene, čistke i lom države, ne baveći se zdravljem građana“.

Čitam to i mislim: ovaj film sam već gledao…

Na kraju Coppoline „Apokalipse danas“ (bio bi to najbolji ratni film, da Klimov nije snimio „idi i gledaj“), u dugačkom monologu koji izgovara Brando, njegov pukovnik Kurtz opisuje trenutak kada je shvatio da Amerika ne može pobijediti u Vijetnamu. Kurtz govori o selu u koje je ušla američka vojska sa njim na čelu. Armija koja je do juče Vijetnamce ubijala mecima svih kalibara i napalmom, odlučila je demonstrirati humanost pa je vakcinisala djecu. Sutradan su u selu pronašli gomilu odsječenih dječijih ruku: Viet Cong je otkinuo svaku ruku u koju je ubrizgana američka vakcina.