Biografija Nigar Arif

Nigar Arif rođena je 1993. godine, 20. januara, u Azerbejdžanu. Završila engleski jezik i književnos na Azerbejdžanskom državnom pedagoškom univerzitetu. Nigar Arif je član „Svjetskog saveza mladih Turskih pisaca.“ Završila je „Školu mladih pisaca“ u „Udruženju književnika Azerbejdžana“. Pjesme su joj objavljivane mnogobrojnim časopisima za književnost. Prevođena je na engleski, ruski, i iranski. Učesnik je ,,Internacionalnog književnog festivala Evorazije.“ Međunarodnog festivala ,,Lift“ održaniog 2019 godine. Prevod mlade pjesnikinje Azerbejdžana na crnogorski jezik, doprinos kulturnom povezivanju Azerbejdžana i Crne Gore

BIJEG ZA ĐETINJSTVOM

Moje oči polako odlaze od mene

gledaju stvari kroz naočare koje stare

moja stopala hodaju brzo trče zamnom

zato što žure da stignu moje đetinstvo

Moja kosa je čupava čeka da bude upletena

postaje bijela i ogoljena kao ova zima

vrijeme poziva bore na mome licu i ruke

sa puta na put dosađujem se iz godine u godinu

Tako ja starim priča za pričom moj bol

se pretvara u jaganjce koji su moja đeca

oni slušaju moje priče i moje bajke

ne silazeći sa mojih ruku i krila

Stare godine kao crne i bijele tačke

dolaze i ostaju poput domina

ja namjerno gubim svaku partiju

od svoje unuke u svojoj

starosti svojim ,,đetinjim” godinama.

ŽENA

Tvoj život poput mrava

je bio pojeden

niti jedan dan nije

preostao za tebe

nosila si težinu cijelog svijeta

na svojim ramenima poput slona

ali te niko nikad nije cijenio

ti si obrala i pomela svoj život

ali oslanjala si se na nade ženo

ti si se smijala u tišini svome jadu

i brinula bi te tvoja radost ženo

čiodama kačiš svoje nade

na sadašnjicu zemlja je na kraju užeta

ženo možda samo mi neznamo

smrt po kojoj hodaš na vrhovima prstiju

je tvoj pojedeni život koji tebe čeka

on čeka tebe u tišini kao da je mrtav.

PUT

Ko mi je stvarno preśekao put

ili je put slučajan ili sam ja zelena

ja sam možda zadnje biće na pravom putu

možda si samo nadgrobni spomenik ovom putu

Moji snovi gledaju kroz prozor

moje noge se prepliću

sa mojim sopstvenim putem

ja neznam kako to izgleda sa strane

moja sudbina aplaudira mom padu

Ili možda to nisam ja koja ide ovim putem

to moj put hramlje moj put puzi

Okreće se ka zemlji

pretvara se u kamen

samo me prati i pokriva me

i podvlači se pod ćebe samnom

Otkud je ovaj put pao na moj usud

možda mi je iskliznuo iz džepova

da li sam mu nagazila na lice i glavu

da li je zato tako bezobrazan prem meni.

STVARI KOJE ČEZNEM DA IMAMAM

Ako mogu da zadržim stvar

koju čeznem da imam

ako joj oduzmem vrijeme

i sputam je donekle

ako mogu samo da śednem

danas u ovu ulicu

i ako mogu da ispitam

jedno po jedno

moje stare navike

ako se učinim sretnom

kolko mi srce ište

sa čašom ispunjenom vinom

i ako padnem u razmišljanje

i ako imam malog psa

koji laje na one koje

jedva trpim ili ako

mačka ogrebe one

u koje sam izgubila vjeru

ako se stare godine vrate

i probude me iz uspavane prošlosti

ako postaneš moj opet

ako prekršim pravila

ljubavnih igara ponovo

ako smo mi do te mjere tvrdoglavi

ako sam ja ,,čista kao snježni smetovi”

jer ti si me takvom nazvao

da sam ja malo mlađa

i da sam malo neiskusnija.

Prijevod:  Božidar Proročić i Lena Ruth Stefanović