Toliko toga nedoslednog, kontraverznog i opasnog po nezavisnost Crne Gore nam   serviraju, riječju i dijelom, predstavnici nove vlasti da se već, samo nakon nekoliko mjeseci od kako se ustoličila, sve češće i odlučnije  postavlja pitanje o njenoj kompetentnosti i neophodnosti raspisivanja vanrednih  parlamentarnih izbora.

Ni u jednom segmentu društvenog života se čak i ne naslućuju makar obrisi i pravci daljeg razvoja i unapređenja ukupnog stanja u našoj državi. Ekonomskog i svakog drugog. Nedostaju strategije i planovi budućih aktivnosti u svim oblastima. Situacija u zdravstvu je, po opštem mišljenju, alarmantna. Uznemireni  građani u sve većem broju traže ostavku ministrice zdravlja. I ne samo njenu. Dok se  djelovanje  najviših predstavnika Vlade i dalje uglavnom svodi  na neprestane pretrage, optužbe i prijetnje prethodnoj vlasti i neposlušnim pojedincima koji se drznu da joj se suprotstave. Kao da je to jedina rabota kojom treba da se bave. Niko, naravno, nema ništa protiv da se ispitaju svi  sumnjivi poslovi, ali neka to rade nadležne službe i ljudi za to zaduženi. Ostali bi trebalo da se okrenu svojim poslovima i obavezama, svako iz svog domena. Ali ne, kao da se većina predstavnika Vlade svojim izjavama i postupcima utrkuje da stvori atmosferu što veće neizvjesnosti i nesigurnosti.  Podstičući tako sve izraženiju zabrinutost građana od posledica takvog vladanja.

Da čovjek, na primjer, ne povjeruje što sve u kontinuitetu izjavljuje prvi ministar u Vladi Crne Gore. Posebno je intrigantno ono što je nedavno izjavio na Cetinju. Toliko je sve izgledalo nestvarno da se moglo pomisliti kako se u Prijestonici, na volšeban način, obreo dvojnik prvog ministra. Međutim ne, stigao je originalni primjerak sa svojom bojažljivom svitom, zbijenom u grupi, natjeran od građana ovog svetog grada, da otvori dušu i saopšti ono što priželjkuje da sprovede Vlada kojom rukovodi. A imali smo, zaista, što i čuti. Njegovi apostoli se nijesu udaljavali jedan od drugoga, jer su se tako osećali sigurnije. Svjesni da su se našli na teritoriji koju naseljavaju građani koji, za razliku od njih, beskrajno vole svoju državu, za koju su uvijek spremni dati i svoj život. Tako je svojim ponašanjem ta zbunjena grupa vlastodržaca, odabrana od strane okupatorske crkve druge države, nesvjesno priznala da radi protiv interesa sopstvenog naroda i sopstvene države. Jer da nije tako, i njihovo ponašanje bi bilo komotno i opušteno. Ima li pouzdanijeg dokaza od toga da se osjećaju krivim, odnosno da su u pravu građani koji su im dobacivali to što zaslužuju. Izdajnik je najsramotnija riječ u rječniku Crnogoraca, upućivana samo najgorima među njima, čija imena ostaju za vijek vekova upisana u one sramne stranice naše istorije. Njihovo ponašanje tog dana na Cetinju, moglo bi biti posebno važan dokaz kada dođe na naplatu njihovo izdajstvo sopstvene države.

Zaista se normalan čovjek mora, bar ponekad, zapitati je li sve u redu sa njim. Da možda ne vidi stvari objektivno, kakve uistinu  jesu. Jer toliko toga nedobronamjernog prema državi koju vode nam priređuju, da ponekad zastanemo u nedoumici, pitajući se je li sve to zaista tako, ili nam samo tako izgleda.

No, kad prvi ministar pored brojnih "bisera" koje je izrekao, kaže na Cetinju da se on pitao nezavisna država Crna Gora ne bi ni postojala, ili kada savjetuje građane Nikšića da uzmu pare od ponuđača, a da glasaju po sopstvenoj volji, onda taj isti građanin, zabrinut za svoje mentalno zdravlje, definitivno shvati da živi u zemlji čuda koju takvom čine upravo oni koji je vode. I da je sa njim i njegovom percepcijom stvarnosti sve u najboljem redu.

Sve to što se događa na političkoj sceni Crne Gore, nedvosmisleno  govori o neophodnosti promjene aktuelne vlasti zbog njene nesposobnosti i nedoraslosti da vodi državu. I što je nagore i najopasnije po Crnu Goru, njene namjere da je preda u ruke velikosrpskih slijedbenika Garašaninove ideologije.

Međutim, ono što postaje sve uočljivije je da se takva namjera gotovo više i ne skriva. Obzirom na izjave, prije svega prvog ministra Vlade. Koji djeluje i na djelu pokazuje da može prije biti sve drugo nego li i najobičniji političar, što samo po sebi, predstavlja opasnost za državu koju vodi.

Ti novi vlastodršci su toliko osilili da otvoreno i bezobzirno grabe da što prije završe dogovoreni posao sa neprijateljima naše države. Nijesu svjesni da svakim takvim izdajničkim postupkom urušavaju sami sebe. Uz to, Brisel i Vašington sve više uočavaju i shvataju njihove prave namjere. Jer, činjenica je da se velikosrpski ekspanzionizam, ne samo u političkom smislu, ponovo pokušava nametnuti čitavom regionu. A dobro znamo do kakve je katastrofe to dovelo u bliskoj prošlosti.

Zar zaista misle ti otvoreni izdajnici sopstvene države, kako ih s punim pravom nazvaše ponosni i hrabri građani Cetinja, da im ta zlurada rabota prema Crnoj Gori može proći, ma ko stajao iza njih. Zar ne razmišljaju o užasnim posledicama koje bi, realno, mogle nastupiti zbog njihovog insistiranja na sprovođenju izdajničke strategije prema Crnoj Gori. Koje bi pogodile sve u regionu, a prije svega inspiratore i izvršioce tog pogubnog plana stvaranja "srpskog sveta."  Neshvatljivo je s kolikom dozom nonšalancije  pokušavaju da taj sramotni posao, dogovoren s okupatorskom srpskom crkvom iza koje, naravno, stoji država Srbija, sprovedu u djelo.

Zbog svega toga se, svi mi građani Crne Gore koji volimo i poštujemo svoju državu, moramo ujediniti pred predstojeće vanredne izbore! Jer sve je očiglednije da ova i ovakva vlast neće još dugo potrajati, ma koliko njeni mentori, vječiti gubitnici, mislili drugačije. Zato što joj tragovi itekako "smrde nečovječstvom."

Ujedinimo se da više nikada ne napravimo grešku i Crnu Goru predamo  u ruke njenim negatorima! Odbranimo državu s hiljadugodišnjom tradicijom, čija slobodarska luča dostojanstveno plamti kao  veličanstveni putokaz budućim generacijama!

I prisjetimo se, što više možemo, poslanice Svetog Petra Cetinjskog, kojom poziva Crnogorce na slogu i razum: "Crnogorci, o Crnogorci… ne budite tuđa metla i lopata… vrćite se sebi i svome…"