Društvo

NUSRET EĆO I FARUK KALAĆ LJUDI SU VAŽNJI OD VELIKIH RIJEČI

Feb 01, 2021 0 Komentara

(15 riječi)

                                Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

Kako se bližio 21 februar 2019 godine kao Međunarodni dan maternjeg jezika, Hadžem Hajdarević jedna od najprestižnjih pisaca BiH me zamolio da putujemo zajedno i da budem moderator u izlaganjima koja on bude imao o bosanskom jeziku 20 februara 2019 godine a koja će biti u Plavu i Rožajama. Nakon završenog predavanja Hadžema Hajdarevića u Rožajma pozvali su nas na večeru Faruk Kalač i briljantni Nusret Ećo. Od tada ovi dragi ljudi Rožajci dali su svoj nesebičan doprinos u podršci meni. Zato ovaj esej o prijateljstvu nek bude samo jedan lijep primjer naše iskrenosti i posvećenosti kao najljepšeg stuba spajanja među kulturama i narodima. Čuveni filozof i dramatičar Euripid je jednom rekao: ,,Prijatelji pokazuju svoju vrijednost u danima kada smo u nevolji, a ne kada smo srećni.” Prisustvo prijatelja čini naš život sa mnogo aspekata vrijednim, ali je zaista teško pronaći dobrog prijatelja koji će biti uz nas u svim okolnostima koje nas u životu prate i ja sam to veoma dobro znao. Svakom čovjeku, društvo u kom živi šalje različite poruke, stavlja ga pred brojne dileme, izazove i pitanja. Iz svega toga savjest i razmišljanje nam pokazuje različite pravce i puteve. Na tim putevima nam je uvjek neophodna podrška ljudi koji su snagom svog inteletka, dubinom promišljanja ali i iskrenom podrškom uz vas. Zašto je danas prijateljstvo tako rijetka vrijednosi i zašto je ona ,,nepoznata” ljudima? Odgovor je jasan zato što smo nedostojni ove vrijednosti i što ne umijemo da je cijenimo na pravi način već robujemo zabludama! Nusret Ećo i Faruk Kalač su po moralnim vrijednostima uvjek stavljali druge ispred sebe pokazujuči svojim odnosom i odnos prema prijateljstvu. U vremenu kada smo otuđeni jedni od drugih i kada je evidentan pad moralnih vrijednsoti, pravi prijatelji vam budu kao jedina brana od mnogih pošasti. Koliko treba puno životnih koraka proći da shvatimo da je pravo prijateljstvo  naša vječita dilema. Mišel Ejkem de Montenj (28. februar 1533 - 13. septembar 1592) bio je francuski mislilac, moralista, političar i književnik, prevodilac iz doba Renesanse. U uvodu svom djelu ,,Eseji” ja zapisao: ,,U prijateljstvu se uživa onoliko koliko to ono traži; prijateljstvo se njeguje i hrani i ne raste samo u uživanju, zato što je to nešto što pripada duši, a duša se njegovim trajanjem učvršćuje.”

 

       No svakako da o mojim prijateljima trebam i nešto biografsko reći. Faruk Kalač je dugogodišnji inžinjer šumarstva u Upravi za šume u P. J. Rožaje. Svoj život i karijeru posvetio je svom rodnom gradu. U svim društvenim i političkim krugovima poznat je kao veliki borac za socijalnu pravdu i jednakost, ali kao i neko ko stalno skreće pažnju na potrebu razvoja, očuvanja i pravilne valorizacije sjevera Crne Gore sa svim svojim prirodnim bogastvima i resursima. Njegov jedini moto koji ga vodi kroz njegov častan život  je: ,,Ljudi su važnji od velikih riječi.” Faruk Kalač pripada onim rijetkim tihim nenametljivm pojedincima, čiji je život i posvećenost rodnom kraju nadjačala pozive da ode van granica Crne Gore. Faruk Kalač rođen je 1962 godine uRožajama. Još od ranog djetinstva ljubav prema prirodi i neprocjenjivoj ljepoti šumskih kompleksa planine Hajle, Mokre gore, Krstac, Žljeb i Turjak odrediće kasnije njegovu profesiju i posvećenost svom rodnom kraju. Godine 1981/1982 upisuje Šumarki fakultet u Skoplju koji je završio 1986 godine kao jedan od najboljih studenata. Iste godine se zapošljava u preduzeću RO ,,Gornji Ibar Rožaje” đe obavlja poslove referenta. Nakon toga njegova karijera ide uzlaznom putanjom. Od samih početaka pa do danas prošao je sve odgovorne i složene dužnosti  u JP ,,Crna Gora šume”-tadašnje šumsko gazdinstvo Rožaje. Nakon toga svoju pun radni angažman daje u ,,Direkciji za šume Crne Gore”  i u upravi za šume Pljevlja. Posebno treba istači da je bio šef i jedan od glavnih inžinjera koji je u periodu od četri godine bio načelnik uzgoja i zaštite šuma. Trenutno se nalazi na poziciji vodećeg inžinjera u korišćenju šuma i šumskih resursa u sklopu P.J. Rožaje. Njegov lični i puni angažman profesionalni odnos i poštovanje prema svima su samo neke od osbina koje krase Faruka Kalača. Njegovo ime i njegov autoritet ne samo u Rožajama već i na čitavom Sjeveru Crne Gore, daju mu puni legitimtet iskrenog i istinskog Rožajca koji je uvjek spreman da afirmiše i da se bori za prava svih a posebno mlađih generacija. Uspio je da motiviše sve praveći samo jednu podjelu na ljude i one koji to nisu.

 

        Nusret Ećo rođen je 11.9.1962. u Rožajama, u uglednoj porodici Mehmeda Eća jednog od prvih profesora Francuskog jezika i književnosti. Ta odlika i ljubav prema knjizi i pisanoj  riječi biće prenesena i na  Nusreta ne samo tokom školovanja već tokom čitavog dosadašnjeg života. Nusret Ećo je završio osnovnu i srednju školu u svom rodnom gradu, bio je dobitnik diplome LUČA . U toku osnovnog školovanja pobjednik na više takmičenja iz različitih oblasti. Završio Elektrotehnički fakultet u Sarajevu – odsjek za elektroniku i automatiku sa prosječnom ocjenom 9,11. U toku studija dobijao više priznanja, a nosilac je i srebrne značke Univerziteta u Sarajevu , kao jedan od najboljih studenata tehničkih fakulteta. Nakon završenog studija, radni angažman je započeo u naučno-istraživačkoj instituciji UNIS- Institut u Sarajevu, gdje je radio na istraživačko-razvojnim poslovima do kraja 1991. godine. Od 1992. živi i radi u Rožajama, kao izvršni direktor preduzeća ENEL d.o.o. Bio je član odbora direktora CGES-a i Montenegro Airlines-a , kao i savjetnik predsjednika Skupštine Crne Gore Ivana Brajovića. Hadžem Hajadervić je pažljivo slušao Nusreta Eća i Faruka Kalača. Koliki je  fan i zaljubljenik knjige i pisane riječi pored mnogih stvari koje je podržao i sponzorisao malo ljudi zna da je Nusret Ećo platio i kompletn izdavanje pentologije Huseina Bašiča, prepoznajući u njegovim rukopisima istinskog Bošnjačkog klasika koji je tako dobro ušao u dušu svakog Bošnjaka ali i svih drugih koji su čitali njegova djela. Brilljantna elokventnost i oštroumnost Nusreta Eća izdvaja ga posebno. Intelektualac u pravom smislu te riječi a to u ličnom razgovoru sa njim sam doživio mnogo puta. Njegovo poznavanje književnosti je izuzetno a to sam primijetio kod svih Bošnjaka da puno čitaju a da su im u srcu uvjek zavičajni pisci. Uvidio je moj iskreni pristup kulturi i davao je sve od sebe da sklopim brojna značajna prijateljstva. Uvjek je nalazio vremena za mene za sva moja pitanja ali i da bude često i  oštri kritičar u najpozitivnijem smislu kako bi to što sam radio imalo veću težinu i značaj.

 

 U prijateljstvu je važno biti što iskreni i otvoreniji. Ne biti ničija blijeda kopija već uvjek samo svoj sa svim vrlinama i manama od kojih nije imun nijedan čovjek. Naše prijateljstvo je prošlo kroz različita iskušenja ali i opstalo mnogo puta kada mi je teško bilo njihov nesebični doprinos da me uzdignu me iznova motivisao da se uspravim i nastavim. Mudri Meša Selimović koga volim i da čitam i citiram jednom je zapisao: ,,Ti prijateljstvo shvaćaš kao slobodu, ja kao obavezu. Moj prijatelj je isto što i ja. Čuvajući njega, čuvam sebe. Zar treba da to kažem?” U svim razgovorima sa mojim prijateljima Nusretom Ećom i Farukom Kalačom dominirala je njihova mudrost. Ljudi su kroz istoriju svoga nastanka uvjek pokušavali definisati riječ prijateljstvo. U ime prijateljstva vršena su mnoga dobra djela i nesebična djela, radi prijateljstva mnogi su se borili i umirali. Ali okarakterisati ovu riječ u jednom esjeu o mojim prijateljima gotovo je nemoguće. Prijateljstvu su kroz istoriju još od antičkog doba do danas posvećeni mnogobrojni eseji, i knjige. Zato su prijatelji ono rijetko drago kamenje koje njegujete i čuvate. U svim životnim trenucima prijatelji su nam potrebni, da podijele sve ono i dobro i loše na našim životnim putevima. Prijatelji nam nisu samo oslonac u životu, oni su osobe kojima bezuslovno vjerujemo. Prijateljstvo ne čini jedna velika stvar već milion malih, u kojima dajete onaj najbolji dio sebe. Zato nek ovaj esej bude doprinos jednoj od najvećih životnih vrijednosti prijateljstvu i mojim prijateljima uz nesebičnu ličnu poruku koja može da služi i drugima ,,KAD JE BILO NAJTEŽE.”