Naš gost: BORBEN VLADOVIĆ
U sklopu
Crnogorsko-Hrvatske saradnje povodom izlaska panorame savremene crnogorske i
hrvatske poezije ,,Odlazak u stihove” i ,,Razlog za pjesmu” koautorskog
projekta: dr Željke Lovrenčić iz Zagreba i književnika i publiciste Božidara
Proročića sa Cetinja crnogorske pjesnike predstavljamo u hrvatskim medijima dok
hrvatske predstavljamo u crnogorskim. Predstavljamo vam: Borben Vladovića
Priredio:
Božidar Proročić
BORBEN
VLADOVIĆ
GRAVIRANI
ŠTAP
Kupili smo
gravirani
štap
na
svadbenom putovanju
Zapazili
smo
ručku
štapa
među
mnoštvom suvenira
Ti si ga
izvukla
a ja
zapitao
što će nam
taj štap?
Ni za što,
odgovorila si
jednostavno
je lijep
Pogledaj
ovu ručku plemenita metala
kako je
bogato i vješto gravirana
Je li to
glava neke zvijeri?
Ugodno je
ležala u dlanu
umiljata,
nepoznata životinja
Cijelim
dugovječnim putovanjem
držao sam
tu nerazbuđenu čuvaricu
Sada ona
pridržava mene
ta
životinja čija čeljust
ždere moje
dane
RUČNIK NA
PLAŽI
Ostavio
sam ručnik na plaži
zauzeo
komadić spržene zemlje
za sva
ljeta, sve zime, sve valove
Otišao sam
u zamišljeni apartman
dimenzije
srednje veličine plave boje
kao
stolnjak mog nebeskog stola
Pitali me
stalni stanovnici
je li ono
dolje moj ručnik
i da se
svatko njime služi
Zato sam
ga i ostavio
odgovorio
sam i odabrao samostan
uz more,
mirisnu izoliranost, uz borove
čiji su
prozori otvoreni za sve nedaće
SAMILOST
Iz
samilosti ubit ćemo toga psa
Izašli su
iz sela i stali pred liticu
Nitko nije
mogao pucati
Pas je
dobro poznavao pušku
koliko je puta
do nje ispustio mrtvu šljuku
Lovac nije
mogao podignuti oružje
težila je
kao mučna ispovijed
Oči
životinje tražile su čovjekove oči
Svi s te
uzvisine skrenuli su pogled prema pučini
ukazao se
brod kao priviđenje
ima li
posada kakvog lovačkog ljubimca
je li
samilost hodača po vodi manja
od one
hodača po kopnu?
Mrtvac se
s palube položi u more
Je li
svejedno tko te ubije i kako te isprati?
Odjeknuo
je hitac, ne znaju od koga
Iz pseće
njuške prema obzoru
odlepršala
je uginula šljuka
VIDIM NEBO
A NEBO MENE NE VIDI
Uzlazio
sam stubama do zadnjega kata
stokatnoga
nebodera i vidio nebo
a gordo
blizo nebo mene ne vidi
Uspinjao
sam se uz strmu planinu
do
radijskoga željeznog odašiljača
odakle idu
signali na sve strane
pod nebom
— ja ga vidim a ono mene ne vidi
Otišao sam
na obalu oceana
bio
svjedokom kako nebo dotiče more
stupio u
to more al nebo mene ne vidi
Pročitao
sam kako je pjesnik
gledo
oblak jedan koji je krvareći ljepotu
plovio
svojim i njegovim nebom
pa sam i
ja bio s njima
ali nebo
nije sa mnom
Hodao sam
dugo dugo uzbrdo
na vrh
brijega sve do bolnice
i ugledam
nebo a nebo mene ne vidi
Donijeli
me na zeleni otok u moru
čije je
groblje u zraku između
bešumnog
zelenila i nijemoga plavetnila
ležeći
očima uprtim u nebo
učinilo mi
se da me ovaj put vidi
ali neće
ništa o tome reći
BUNAR SRCE
Moje srce
ima tri bunara
jedan je u
mome dvorištu
drugi je u
središtu sela
treći na
rubu motrišta
Svi imaju
vodu do zjenica
Tri bunara
ima moje srce
kad ne bi
imalo tri bunara
to ne bi
bilo moje srce
Srce ima
tri bunara
ne bi bilo
moje srce
ima tri
bunara
bilo moje
srce
tri bunara
tuklo srce
bunar
srce
Borben
Vladović, pjesnik, romansijer, novelist i dramski pisac, rođen je 1943. u
Splitu. Diplomirao je u Zagrebu na Filozofskom fakultetu. Radio je kao urednik-dramaturg
na Hrvatskom radiju .
Godine
2002. bio je osnivač Male knjižnice DHK a do 2008. glavni urednik. Od 2008.–
2011. godine bio je predsjednik Društva
hrvatskih književnika. Pjesme su mu prevedene na petnaestak stranih jezika.
Uvrštene su u više hrvatskih i inozemnih antologija. Dobitnik je deset
značajnih literarnih nagrada. Član je Matice hrvatske, Društva hrvatskih književnika
te Književnog kruga Split. Objavio je 14 zbirki pjesama, 2 romana, 2 knjige
novela i 1 knjigu drama. Emitirano mu je 9 radio-drama i komedija.
0 Komentara