Đukanović će prekršiti Ustav – ako potpiše!
Piše: Darko Šuković
Godina maske završena je skidanjem toga
antiepidemijskog pomagala, ne stvarno sa lica, nego – metaforično, sa
političkih ciljeva nove vlasti. Važeći Zakon o slobodi vjeroispovijesti morao
je pasti prije Nove godine po cijenu žrtvovanja Poslovnika o radu Skupštine i
Ustava Crne Gore!
Pravno-politički amaterizam što ga mjesecima
demonstrira apostolska vlada Zdravka Krivokapića, zarazio je skupštinsku
većinu, koja se okliznula na proceduralnim pitanjima, pa je Zakon opstao, ali
je sa povišenom temperaturom u Novu godinu ušla cijela država. Cinici bi rekli
– logičan ishod terapije tamjanom i molitvenim hodom za rješavanje otvorenih
društvenih pitanja.
Da, u nastavku, razradimo uvodni pasus.
Svetosavska, panslovenska vlada za
evropsku Crnu Goru
Šta to, dakle, hoće nova vlast? Cilj joj je
pretvaranje građanske i sekularne Crne Gore u svetosavsku koloniju Moskve, pod
upravom Srbije; asimilacija Crnogoraca u Srbe; poruka manjinskim narodima da ih
čeka pljevaljski i(li) beranski model ako planiraju da ostanu na svojim
ognjištima, jer je bliska stvarnost „srpski svet“, a državna nezavisnost
(Rusiji) koristan privid; formalno sekularna, a stvarno teokratska država u
tranziciji ka pravoslavnoj replici Irana...
Prozapadna retorika i puna usta reformi samo su
sredstvo za postizanje toga cilja. Način da Brisel i Vašington drže kapke na
„pola koplja“ dok se, kako bi to napisao Živojin Mišić, na okupiranoj
teritoriji, svim sredstvima ne zavede planirani klerokratski poredak.
Utisak je da novoj većini, barem zasad, dobro ide.
Inertna, površna i odavno potkapacitetna briselska birokratija i dalje je
fascinirana činjenicom da je u Crnoj Gori, nakon tri decenije, promijenjena
vlast.
I nema naznaka da se iko tamo relevantan pita: kako
će Vlada koja je ideološki utemeljena na svetosavlju i panslavizmu, kojoj je,
dakle, duša i srce u Beogradu i Moskvi, sprovoditi prozapadnu agendu? Daaa,
prazan pogled i još praznije riječi Ane Pisonero ogledalo su nerazumijevanja i
nezainteresovanosti Brisela za ispodpovršinska dešavanja u Crnoj Gori.
Šta tek reći o Džudi Rajzing Ranke, odlazećoj
Trampovoj ambasadorki, koja jedva prikriva oduševljenje reinkarnacijom mladih
(liše premijera), lijepih i pametnih.
I činjenicom da se našla u poziciji kadrovskog
arbitra, neke vrste Dritanovog žiranta čak i za dovođenje toliko neprikladne
osobe na čelo ANB, kakav je politički i kavački eksponirani Dejan Vukšić!
Ambasdorka SAD, u maniru tramipstičkog poimanja
neobaveznosti poštovanja regularnih procedura, ćuti kao zalivena na pravnu
hajdučiju koja se desila na posljednjem zasijedanju Skupštine Crne Gore. Ostala
je nijema baš kao i povodom brutalnog miješanja Srbije i Srpske crkve u izborni
proces i sva moguća unutrašnja pitanja, u zemlji u kojoj predstavlja bivši i
budući simbol demokratije.
Brisel se kladio na ruskog „konja“
„Usvajanje“ izmjena Zakona o slobodi
vjeroispovijesti pokazalo je frapantnu nedoraslost i bahatost nove vlasti.
Stupidnost kojom je nova većina nabacila sebi oko vrata omču nelegalnosti rada
na posljednjoj sjednici parlamenta i drskost kojom pokušavaju da taj autogol
pretvore u pogodak, trebalo bi da upali crveni alarm na svim uticajnim i
odgovornim zapadnim adresama. Ipak je Crna Gora članica NATO!
Do sinoć, međutim, imali smo samo načelnu izjavu
ambasadorke Popa da EU očekuju poštovanje zakonskih procedura. Što je sjajno,
samo kad ne bismo imali uznemirujuće iskustvo nezainteresovanosti Brisela za
principe na kojima počiva savremeni međunarodni poredak i politiku dvsotrukih
aršina prema Crnoj Gori.
EU izgleda kao nadobudan gazda kojem su podvalili
robu i sada je u fazi tvrdoglavog poricanja loše trgovine. Tim prije što
suočavanje s istinom znači spoznaju da se Brisel 30. avgusta kladio na ruskog
„konja“. Valjda otud i nespremnost da se jasno reaguje dok fundamentalne
vrijednosti zapadnog svijeta, ovdje, jedna po jedna, završavaju pod kopitama
sve azginijeg ata?
No, nema sumnje da će ulazak Džoa Bajdena u Bijelu
kuću natjerati i briselsku birokratiju da uključi vijuge i poluge povodom
Zapadnog Balkana, pa i Crne Gore. Jer, u našoj je zemlji na ispitu sposobnost
Zapada da se suprotstavi malignoj geostrategiji Rusije i upotrebi Srbije i
srpskih nacionalnih institucija za ostvarenje globalnih planova Kremlja, skroz
kompatibilnih sa regionalnim pretenzijama Beograda.
„Nova Crna Gora„ po modelu Trojnog pakta
ili EU?
Srpska pravoslavna crkva jedan je od ključnih
instrumenata u toj operaciji. Spremnost Alekse Bečića da, uz neko neprirodno
smijuljenje, odbaci tromjesečni imidž korektnog spikera parlamenta, zarad
ostvarenja direktive SPC, servilnost poslanika URA i u situaciji kad glasaju za
otvorenu izdaju crnogorskih državnih i nacionalnih interesa, sramotno držanje
dvoje poslanika, nacionalnih Bošnjaka povodom Rezolucije o Srebrenici...
potvrđuje da skupštinsku većinu na okupu ne drži samo mržnja prema bivšoj
vlasti, nego i moćan vanpolitički faktor?
Ako je tridesetogodišnja vladavina DPS i koalicionih
partnera postala nepodnošljiva zbog korupcije i partijskog kadrovanja, nova
vlast uspostavlja sistem od kojeg bi i u Briselu i u Vašingtonu mogli da počnu
da se hvataju za glavu! Ta „nova Crna Gora“ koju je u Skupštini proglasio
Vladimir Leposavić prije bi postala članica „Trojnog pakta“, nego EU.
Aktuelnog ministra pravde lako je zamisliti u nekoj
minhenskoj pivnici, kako okružen tuđim kriglama pijucka gusti sok - crvene
boje. Čovjeka je Draginja Vuksanović pravno razorila na Zakonodavnom odboru,
nije prokamenio kontraargument, a onda je pred 39 validnih poslanika
obrazloženje izmjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti pretvorio u odu litijama
i in memoriam Amfilohiju i Irineju.
O pravdi i ljudskim pravima u sekularnoj državi, u
normalnim okolnostima, ne brine vjerski fanatik koji ne haje za princip podjele
vlasti, a državu tretira kao servis crkve! A, ako je Fulbrajtova stipendija
potrebna da bi se bilo kurir-ministar između SPC i Skupštine, onda Stejt
department treba da poradi na izmjenama Fulbrajtovog zakona i pročešlja
kriterije za izbor stipendista.
Ništa manje na fonu te Leposavićeve „nove Crne Gore“
nijesu poslaničke pojave poput Miloša Konatara i njegovih crno-bijelih kolega,
koji bagatelisanje 1918. vide kao superioran način da se samopromovišu u
političare evropskog profila.
Neznanje, bojim se i glupost, kao objašnjenje
takvoga stava ne treba isključiti, ali pravi problem leži u nečem drugom: tom
soju ljudi „bijeli teror“ i Srebrenica nijesu pitanje ljudskosti, nego kamičak
u cipeli na putu ostvarenja političke ambicije. Vlastodršci lišeni emocija
opasna su okolnost za društvo i pojedinca!
Teritorija Crne Gore je neotuđiva
Konačno, dolazimo da najvažnijeg – vladavine
prava, jedinog instutucionalnog lijeka za klerofašizma u evropskoj
oblandi!
Predsjednik države Milo Đukanović rizikuje da
prekrši Ustav samo ako potpiše izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti,
nezavisno od toga hoće li ih na „popravnom“ glasanju podržati 41 poslanik.
Prekjuče je taj akt vratio parlamentu zbog
evidentnog kršenja Poslovnika. Nema, naime, kvoruma ako je u skupštinskoj sali
39 poslanika i prethodnih je dana to apsolutno pravno raščlanjeno. Filipu
Adžiću mandat je prestao ostavkom, Maja Vukićević bila je u
samoizolaciji, a Suada Zoronjić bez verifikovanog mandata u DIK.
Ono što novi tekst zakona čini neustavnim, zapravo,
je njegov sadržaj! Ustav Crne Gore, član 3. jasan je: „Teritorija Crne Gore je
jedinstvena i neotuđiva“! Ne znam da li čak i u Pravnom savjetu Mitropolije
pojam „neotuđiv“ u prevodu na srpski glasi – otuđiv? No, na crnogorskom nema
drugoga značenja do zabrane bilo kome i u bilo kojim okolnostima da dio
teritorije Crne Gore otuđi u korist druge države!
Inače, već je izračunato da bi 50-ak km2 državne
teritorije, sa crkvama i manastirima, postalo vlasništvo Srpske pravoslavne
crkve, ako izmjene Zakona budu usvojene i stupe na pravnu snagu. Ponovimo
hiljaditi put: Mitropolija crnogorsko primorska ( kao i ostale tri eparhije sa
teritorije Crne Gore) samo je jedna od eparhija Srpske pravoslavne crkve,
a SPC je državna crkva države Srbije i srpskog naroda i
sjedište joj je u Beogradu!
Osim ako je Mitropolija crnogorsko-primorska
proglasila autokefalnost, a da za to ni crna zemlja ne zna?
Ne treba sumnjati da je poslanica Božena Jelušić
dobila tumačenje „tri pravnika“ da izmjenama zakona crnogorska teritorija i
kulturna baština ne postaju vlasništvo Srbije. Mogla je lagano pronaći i
trideset tri šoća, kavarića, markovića i slična spc-ugodna advokata, zastupnika
pravne škole utemeljene na izjavi Zdravka Krivokapića: “Ustav je sada u rukama
građana“, koji bi joj rekli ono što želi da čuje. No, to pravno tumačenje mogu
zakačiti za vrh šubare, pošto je njegova jedina upotrebna vrijednost -
umirivanje savjesti poslanice Jelušić.
Pred ovakvim pravnim voluntarizmom prenula se i gore
pomenuta Ana Pisonero, stavivši do znanja sinodalnoj vladi i sabornom
parlamentu da je Brisel konačno počeo da ih posmatra. Koliko će to uticati na
njihovu strategiju: evropska retorika prema vani, politika DF-a unutra,
vidjećemo brzo.
A, još brže ćemo saznati da li je Đukanović pravilno
razumio čl. 98 Ustava CG, koji u stavu 2 kaže: „Predsjednik odgovara za povredu
Ustava“! U tom slučaju, povredu Ustava utvrđuje, ne Vladimir Leposavić ili
autor ovoga teksta, nego Ustavni sud.
I, za kraj, član 94. Ustava, u stavu 2
kaže:“Predsjednik Crne Gore dužan je da proglasi ponovo izglasan zakon“. Zdrav
razum upućuje da to važi samo za zakon koji je u skladu sa Ustavom.
Ukoliko apostol Leposavić ne odluči da Ustav nije u
skladu sa zdravim razumom.
2 Komentara
메이저놀이터 Postavljeno 14-09-2023 07:37:43
My friend has recommended this for a long time, and I have finally found this amazing article which is well organized, and clear to understand. I also study 메이저놀이터 so you will probably be able to find my huge information.
Odgovori ⇾메이저사이트 Postavljeno 26-04-2023 09:19:07
I'm really glad I found this blog. I read a lot about 메이저사이트 in particular. I will always visit after work to read this article.
Odgovori ⇾