Istorija

Arhimandrit o imovini Crkve u Crnoj Gori

Jan 01, 2021 1 Komentara

(15 riječi)

Piše: Vladimir Jovanović

Evo nekoliko bilješki Nićifora Dučića (1832-1900), Srbina iz Hercegovine.

Bio je klirik Vaseljenske patrijaršije. Prebjegao 1862. u Crnu Goru. Primljen u jerarhiju autokefalne Mitropolije crnogorske. I dobio čin arhimandrita. Upravitelj crnogorske bogoslovije. U Crnoj Gori boravio do 1868.

Mitropolija crnogorska – Crnogorska pravoslavna crkva, ustrojena je 4. januara 1485. godine aktom (Hrisovuljom) gospodara Crne Gore Ivana Crnojevića, uz saglasnost dvojice arhijereja i klira.

Od Crnojevića do posljednjega vladara (kralja) Petrovića-Njegoša, imovina Crkve je državno vlasništvo, a država Crna Gora svojim aktima i praksom za nju garantuje.

Mitropolija je imala status – državne Crkve. Povjeravana joj je crkvena imovina na upravljanje, a ne u vlasništvo – država je imala svojinsko pravo. Tako je bilo i kad je Crna Gora bila vladikat.

Arhimandrit Nićifor Dučić se osvrnuo na porijeklo i status imovine autokefalne Crkve od doba Crnojevića – tj. od utemeljenja katedre na Cetinju.

Ništa se u osnovi nije izmijenilo ni 1851. po odvajanju državne (svjetovne) vlasti od crkvene – tada je Crna Gora opet postala knjaževstvo. Umjesto Vladike, kao državnoga poglavara, sada je i crkvenom imovinom u krajnjoj instanci raspolagao Knjaz kao državni poglavar.

Arhimandrit je savremenik tih događaja. U Beogradu je Nićifor Dučić 1874. štampao studiju „Crna Gora – bilješke”. Tu je zapisao:

"Jedini su Crnojevići imali dobara, koja su bila mali spahiluk; ali su ih malo po malo priložili sa svijem Cetinjskom manastiru, kojima su raspolagale crnogorske vladike. A nešto su od njihovijeh dobara i Turci pristisli.

A kada se je svjetska vlast odvojila od crkvene 1851. god. po čem je knez postao iz bratstva Petrovića, od kojega su vladike bivale, počne rukovati i s imovinom Manastira cetinjskoga, okrenuvši prihode u svoju kasu; a vladici, arhimandritu, svešteniku i đakonu odredi platu iz te kase.

Pored toga i sve vladičanske i manastirske bogatije zaklade, kao: odežde, mitre, krstovi, jevanđelja, panađije itd. prenesene su u knežev dvor, gdje se i sada neke čuvaju u jednoj riznici”…