Škrinja

Njegoš naš nasušni: Beśede povodom 170 godina „Gorskog vijenca

Dec 29, 2020 0 Komentara

(15 riječi)

Goran Sekulović: Odštampan Zbornik "Njegoš  naš  nasušni"

Publikovan je, uprkos velikim finansijskim oskudicama, Zbornik "Njegoš  naš  nasušni" u izdanju ’’Društva za očuvanje crnogorske duhovne baštine’’ (’’DOB’’-a). U njemu su odštampane beśede iz  serijala  predavanja  "Njegoš  naš  nasušni" i  tekstovi, podaci i dokumenti iz aktivnosti organizovanih tokom 20-godišnjeg  postojanja i djelovanja ’’Društva za očuvanje crnogorske duhovne baštine’’ (’’DOB’’-a). Priređivači su dr Goran Sekulović i Marijan Mašo Miljić.

Povodom 170 godina od pojavljivanja Njegoševog „Gorskog vijenca“, ’’Društvo za očuvanje crnogorske duhovne baštine’’ ili ’’DOB’’, u saradnji sa KIC-om „Budo Tomović“ iz Podgorice, organizovalo je tokom 2017.g. ciklus predavanja „Njegoš naš nasušni“. O povodu, tj. tom značajnom jubileju i samom Njegošu, ovđe samo nekoliko rečenica. Može se reći da Njegoš nije samo razmatrao najsuštastvenija i najsupstancijalnija pitanja bića ili bitka kao takvog, već je, osim što je bio jedan iz plejade najumnijih svjetskih glava koji su se zanimali tim fenomenom, snagom svoje filozofske, pjesničke, dramske, književne (poznato je da se vrlo teško može odrediti njegovo spisateljstvo po nekom tradicionalnom žanru), snagom svoje ukupne umjetničke i stvaralačke ekspresije, pokazao da svojim djelom je ravnopravan upravo tom biću ili bitku. Dakle, svrstao se među onim najumnijim svjetskim glavama koje su istakle ono što je najsupstancijalnije u svjetskom biću/ bitku i gotovo da ima snagu onih najdrevnijih, najarhaičnijih, a ujedno i najsavremenijih, najelementarnijih stvari po kojima mi to biće od jednog Talesa do dana današnjeg raspoznajemo. A što se tiče Crne Gore, dovoljno je samo reći, da je on sinonim, etnonim i identitet crnogorskog naroda i Crne Gore. On je besmrtnik koji je Crnu Goru učinio besmrtnom i vječnom, prepoznatljivom u čitavom svijetu. Dokle je god Njegoša biće i Crne Gore i obratno. A biće ih uvijek, za vazda, jer su jedno drugo porodili iz jednog jedinstvenog jaja/Feniksa: višemilenijumska prošla Crna Gora i njen isto toliko star ljudski i etnički korijenski baštinik i višemilenijumski budućnosnik Njegoš/Crna Gora koji su vječno pred nama, ali i vječno iza nas i vječno u nama.

Jubilej Njegoševog „Gorskog vijenca“ se poklopio sa dvadesetogodišnjim postojanjem i djelovanjem ‘’Društva za očuvanje crnogorske duhovne baštine’’. A Društvo smo osnovali u času kada je bio veliki crnogorski jubilej, naime tri vijeka od ustanovljenja dinastije Petrović Njegoš.  Ima neke simbolike, a i pravde, možda i one kosmičke, o kojoj je Njegoš prije svega govorio, da smo povodom tog jubileja upravo mi iz ‘’DOB’’-a održali prvu – i tada nažalost i jedinu u crnogorskom društvu – javnu manifestaciju u znak śećanja na njega. To najbolje zna i śedoči Marijan Mašo Miljić, jer smo zajedno osnovali DOB. Prije 20 godina, dakle, održali smo u Perjaničkom domu dvorca Petrović Njegoš na Kruševcu Umjetničko veče sa beśedom pok. akademika prof. dr Branka Pavićevića o dinastiji Petrović Njegoš. Tada je pokojni akademik Pavićević beśedio na temu: Tri vijeka od dolaska vladike Danila, odnosno dinastije Petrović Njegoš na svjetovni i duhovni prijesto Crne Gore. Ta manifestacija je bila prvi javni čin, angažman, prvo javno okupljanje u okviru ‘’DOB’’-a. Nažalost, te godina crnogorska država iz raznih objektivnih i subjektivnih okolnosti nije mogla, ili nije smogla snage, da taj veliki jubilej obilježi, ali mi smo tada to jedini uradili.

Dakle, ima neke kosmičke pravde i simbolike što smo se poslije 20 godina, takođe povodom jednog Petrović Njegoša, možda krune i vrhunca, centralne figure dinastije Petrović Njegoš, opet okupili i organizovali jednu javnu manifestaciju. To je bio serijal  predavanja "Njegoš  naš  nasušni’’ koji je trajao čitave 2017. godine. Samo da podśetim da je svakog poneđeljka u 18 časova, u multimedijalnoj Sali KIC-a, u organizaciji ‘’Društva za očuvanje crnogorske duhovne baštine’’ (‘’DOB’’-a) i samog KIC-a „Budo Tomović“ iz Podgorice (osim državnih praznika i ljetnjih ferija), organizovano po jedno predavanje iz domena njegošologije. Naravno, beśedili su i govorili istaknuti i umni crnogorski stvaraoci iz zemlje i dijspore. Tako su se u ovom Zborniku na najbolji, sintetički, način našli, naravno u najkraćem izloženi, svi najbitniji segmenti dvadesetogodišnje aktivnosti  ’’Društva za očuvanje crnogorske duhovne baštine’’ (‘’DOB’’-a) – naslovi izdanja, korice knjiga, nagrade, izvodi iz stručnih recenzija i kritika, medijskih tekstova i osvrta na knjige i ukupnu aktivnost Društva, kao i djelovi javnih nastupa i besjeda istaknutih stvaralaca u okviru javnih manifestacija koje je organizovalo Društvo, itd. Tu su i mnoge knjige koje je ‘’DOB’’ izdao i kritički publikovao – to posebno naglašavamo, jer bez takvog pristupa svaka izdavačka djelatnost je vidno manjkava, često i kontraproduktivna sa stajališta državnog i nacionalnog identiteta jedne zemlje, njene afirmacije, stalne emancipacije i modernizacije, te svestranog prosperiteta, što bi trebalo da bude jedan od glavnih ciljeva svake kulturne politike i u okviru nje izdavačke djelatnosti – a bez kojih se ne može tumačiti ne samo Njegoševo djelo već i djelo i ukupna državna, vjerska, duhovna, politička, civilizacijska, aktivnost svih članova  dinastije Petrović Njegoš. Na ovaj način mi u ’’Društvu za očuvanje crnogorske duhovne baštine’’ (‘’DOB’’-u) simbolično zatvaramo krug dvadesetogodišnje aktivnosti upravo sa temama sa kojima smo je i otpočeli i najavili kao temelj našeg Društva i naš, tj. njegov osnovni cilj osnivanja, rada i postojanja. Tu se jedino i može naći mogući i stvarni kriterijum ocjenjivanja da li smo i koliko uspjeli u našem kulturnom naumu, radu i poduhvatu, koji se baš tako može nazvati budući kroz kakve sve teškoće smo prolazili tokom dvadeset godina postojanja. O njima nećemo ovom prilikom, a pred vama je u ovom Zborniku dio rezultata našega rada koji su postignuti uprkos svim tim teškoćama, preprekama i ograničenjima vremena i društva u kojima smo djelovali.