Naš gost: ANKA ŽAGAR
U
sklopu Crnogorsko-Hrvatske saradnje povodom izlaska panorame savremene
crnogorske i hrvatske poezije ,,Odlazak u stihove” i ,,Razlog za pjesmu”
koautorskog projekta: dr Željke Lovrenčić iz Zagreba i književnika i publiciste
Božidara Proročića sa Cetinja crnogorske pjesnike predstavljamo u hrvatskim
medijima dok hrvatske predstavljamo u crnogorskim. Predstavljamo vam: Anku
Žagar
Priredio
Božidar Proročić
ANKA
ŽAGAR
TAMNI
VRH JEZIKA
snježenje.
jezik moj. bijela točka
odakle
tebi pada snijeg, raste kosa
iz
crnoga ti djevojčica plače
čim
vidi mrak, umorna je kao voće
i
zaspi na vrh jezika
snježenje.
obrnuta bol koju treba sačuvati
mekanu
kretnju, šapu od okomice kojom bi
se
taknula površina kože, sva od usijanja
snjegovina.
ne. ne. snježenje, tekuća glazba
glazba
sebe same, duge bijele trave
plesni
glas kako pada, bez povijesne razlike
u
trbuh od mrlje, odakle tebi raste križ
golo
rame zemlje
snježenje.
jezik moj. ekran od sipkosti
kamo
ide duša. zar je ikad bila
uhvatljiva
u vrijeme (dah koji piše)
tiho
tijelo snijega
zatvori
ti taj motiv
u
živi bok ga rani
planinu
bijelu kao upitnik
NEKA
TIGROVI SPAVAJU
pronježite
im zemlju na kojoj
u
bešumnim šapama cvjeta noć
drhtave
strune u mišićje se
svijaju
i lišće je lišće je lišće
neka
tigrovi samo spavaju
uzgibana
crta fluorescentnih leđa
valovlje
se mreška, u mreži je noć
sjaj
je san presavijen u krv i ćuh
je
mačji šaputav sav po koži (on
sapet
je u kožu koja je žar-i-gar)
to
nečije srce spava u tigrovu srcu
prosijava
kroz krzno zlatna rešetka
prašuma
se kruni svjetlopisom
gregor
u sunce oblači slovo po slovo
neka
ih tigrovi u njihovu domu spavaju
GUAR,
ROSNA ŽIVOTINJA
2.
kruna.
i zadrhti
kao
ptičja zjenica
kad
prolazi vjetar
koje
je boje bol
koje
je boje bol
i
još malo trese s
titra
dahom, zbiva se
kaže:
daj mi svoj jezik
obrubit
ću ga svojim
jezikom,
okrunit ću ga
da
sav zlatan, skoro
bešćutan,
bio je
zlatnom
krunom otrnjnen zrak
a
kreneš li unatrag
zaboravit
ćeš:
gdje
vrši se žito
u
duši je sumrak i
ne
zna ne zna
kako
je
kad
prođe pjesma
jednostavnost
se
ne
može naučiti
da
bude kao:
a
onda sam pomislila na tebe
4.
olovko,
kome sam stala na sjenku
da
se mrtav igra mojim prstima
ali
to mi više ne možeš reći
to
mi više ne možeš reći
jer
već
mi govoriš
majko,
ti se mrtva
iz
mene
igraš
mojim prstima
i
ne pomaknem se
da
ne zatrudnim
ispočetka
gdje
mi se pjesmo
u
mrtvu zemlju skrivaš
zato
mi se žuri
zato
sam teško
i
što mi je olovka bliže bliže
to
si između više ti
-
kindertotenlieder
12.
i
ruka mi je uvis pala:
odakle
se rađaju mrtvi
tko
je začeo ljiljane
kako
miriše vječnost
ima
li ona kost
ima
li ona tu činjenicu
raste
li u meni dijete
tko
upravlja ovim prstima
bijelo
gdje
si
prije
sebe
bilo
16.
tko
je dovršio oblik
nije
dušu
ona
oko njega
još
leti leti
valovita
moja
ruka
pahuljasta
kao
krhotina
budućega
ODLAZI
FLEKA, ODLAZI SRCE
prespavati,
kažem
na
tržnicu, na tržnicu
gdje
hrani se nečija znatiželjna svjetlost
gdje
voćni mrtvaci i lisnatorosni i povrtni i
i
korjenasti neki, svi mrtvi nudisti isti isti
i
mala obrubljena punina – subota je
to
gusto žamorno tijelo i šumna ti duša
subota
– glad puštena s lanca
o
kako žamor najljepše vijori kroz život
mi
žene dakako kroz plač izlazimo
i
čovjek na uglu koji prodaje kišu
i
sredstva protiv mrlja
viče
nema tu što, nema tu što
otići
će, evo već odlazi fleka
od
olovke od kemijske, od smijeha masna
od
rđe svakojake, od život nespretna
evo
odlazi fleka, odlazi i slobodna je
a
ne ne, ostavi mi to
ne
čini to, kriknem samo ja
odlazi
li fleka, odlazi srce
i
ulični vjetar zanjiše lišće ovo
turobno
mene
ne
kao
da nešto neutješno odlazi
a
nešto baš ne
odlazi
fleka, odlazi srce
sve
dok je i nema stvarnosti
i
nema što odlaziti
s
bluze na prsi
ABECEDA,
NIČIM IZAZVANA
stvarnice
gledati
kako
se snijeg
u
njima budi
i.
ništa
oblik
će se sam
obući
u sebe. izotići
zapisati,
zasijati pustinju
milosti
puno probodeno more
sve
ušutnjeno
prosijava
se
misli
dok se još njiše
a
što bi stablo obuklo
uskliknulo
bi!
Anka Žagar rođena je 1954. u Zamostu u Gorskom kotaru. Polazila školu u Plešcima, Čabru i Zagrebu, gdje je diplomirala na Filozofskom fakultetu. Objavljene knjige pjesama: Išla i sve zaboravila (1983.), Ona on (1984.), Zemunice u snu (1987.), Bešumno bijelo (1990.), Nebnice (1990.), Guar, rosna životinja (1992.), Stišavanje izvora (1996.), Die Besanftihung der Quelle (2008.), Male proze kojima se kiša uspinje natrag u nebo (2000.), Stvarnice, nemirna površina (2008.), Crta je moja prva noć ( izbor, 2012), Songiforme (2013.), Pjevaju razlike tihotapke (2015.),Murmure de la matiere (izbor, 2018.)
0 Komentara