Škrinja

Dr Goran Sekulović

Uvod za Istoriju crnogorske filozofije (VI)

Dec 17, 2020 0 Komentara

(15 riječi)

Osim kod najpoznatijih svjetskih filozofa, ideji nacionalne filozofije kao prirodne osnove i prirodnog izvorišta filozofije kao filozofije, može se naći direktno uporište i argument i u samoj crnogorskoj filozofiji. Tako, već citirani, jedan od najistaknutijih crnogorskih filozofa i jedan od najboljih tumača i interpretatora Njegoševe filozofije, te prvi filozof koji je doktorirao na Njegoševoj filozofiji, piše sljedeće: ‘’…Prava filozofija u prvom redu mora biti nacionalnog karaktera i...mora voditi računa o svim činjenicama koje dolaze u obzir kod pitanja narodnosti.’’ (Milan F. Rakočević: ’’Crnogorski Prometej’’, u podnaslovu: ’’Pokušaj povezivanja Njegoševe filozofije’’, ’’DOB’’, Podgorica, 1998.g., fototipsko izdanje, str. 25)

Što se tiče filozofskog nasljeđa koje baštini crnogorska filozofija, sasvim kratko ćemo se osvrnuti na nekoliko ključnih ideja, knjiga i autora. U tome će nam pomoći istraživanja Nikole Rackovića objavljena u knjizi ’’Filozofska misao u Crnoj Gori’’. Racković je praktično jedini autor koji je u kontinuitetu i sistematski proučavao crnogorsko filozofsko nasljeđe. Knjigu je objavio 1994.g., a dvadesetak godina nakon toga objavio je u listu crnogorskih prosvjetnih, naučnih i kulturnih radnika ’’Prosvjetni rad’’ – koji je u svom višedecenijskom publikovanju od 1949.g. značajnu pažnju posvećivao filozofiji, u čemu je slijedio tradiciju ’’Prosvjete’’, prvog prosvjetnog crnogorskog glasila (koje je izlazilo od 1889.-1901.), ali u širem smislu i ’’Grlice’’, prve crnogorske periodične publikacije (1835.-1839.g.) – dodatnu seriju tekstova o jednom broju crnogorskih filozofa. Nažalost, ’’Prosvjetni rad’’ je krajem 1916.g. ukinut i time je onemogućeno dalje publikovanje odgovarajućih priloga o crnogorskim filozofima.

’’Brojni su podaci o pojavama i procesima iz crnogorskog kulturnog nasljeđa koji upućuju na raznovrsnost filozofskog života i raznorodnost filozofskih ideja.’’ (Nikola Racković: ’’Filozofska misao u Crnoj Gori’’, CNB CG ’’Đurđe Crnojević’’, Cetinje, 1994.g., str. 5). Izuzetno značajno djelo za sveukupno crnogorsko kulturno, a time i za filozofsko, nasljeđe je Ljetopis popa Dukljanina ili barskog i dukljanskog nadbiskupa Grgura iz XII vijeka.’’Filozofski aspekti Ljetopisa popa Dukljanina’’ sadržani su u sljedeća tri elementa: ’’A. Dukljanin u svom djelu govori o filozofu Konstantinu iz grada Soluna...Navodi popa Dukljanina o filozofu Konstantinu prvi su, do sada poznati, pisani pomen pojma ’’filozof’’ u Crnoj Gori. Ljetopis popa Dukljanina prvi je pisani spomenik kulture u kome se upotrebljava pojam filozof. B. U Ljetopisu popa Dukljanina sadržan je prvi vid platonizma u Crnoj Gori. Dukljanin je u svom djelu opisao ljubav između Vladimira i Kosare. Tu ljubav je prikazao kao čistu, nadčulnu...C. Iako Dukljanin nije eksplicirao filozofsko-etičke poglede društva i vremena o kome piše, ipak je u svom djelu dao sliku morala vladajućeg sloja društva. Kakav je to moral? Vlast je  najveća vrijednost, vrijednosti su ništa ako ne doprinose učvršćivanju vlasti. Da bi se ostalo na prestolu dozvoljeno je sve: brat ubija brata, otac sina, sin oca, sinovac strica... Vlast je najviši obzir, pred njom se ruše svi obziri. Vlast je sve – čovjek je ništa. Čovjek je pretvoren u sredstvo, sredstvo za održavanje vlasti. Nije li moral naroda nastao u suprotstavljanju ovakvom dinastičkom moralu, moralu vladajuće klase kao vladajućem moralu – s jedne strane, i u suprotstavljanju moralu porobljivača i tuđinskih zavojevača – s druge strane?’’((Ibid., str. 30)     

Odgovor je svakako potvrdan na ovo Rackovićevo pitanje, jer na njega najbolje i najočevidnije su odgovorili i crnogorski filozofski i etički pogled na svijet i crnogorski istorijski otpori svakom porobljivaču i okupatoru, tj. neprekidna borba za slobodu i samosvijest da je upravo sloboda najveća i vrhunska vrijednost kako za narod kao kolektiv tako i za svakog njegovog pojedinačnog pripadnika. Sigurno je da je ovakav ’’moral’’, moral vladajućeg sloja društva kakav je dat u Ljetopisu popa Dukljanina potpuno suprotan liniji moralnog afirmisanja i uzdizanja koja vrhuni, kada je riječ o crnogorskoj filozofiji i etici, na kraju XIX-og vijeka sa djelom ’’Primjeri čojstva i junaštva’’ i ostalim knjigama crnogorskog mudraca, vojskovođe, senatora i mislioca Marka Miljanova, u kojima je iznio i artikulisao pojam čojstva kao centralne kategorije crnogorskog etičko-moralno-filozofskog pogleda na svijet. Marko Miljanov i crnogorski narod su mogli izgraditi etički pojam čojstva samo upornim, stalnim i beskompromisnim suprotstavljanjem moralu vladajućeg sloja društva koji je prikazan u Ljetopisu popa Dukljanina. Na ovaj način imamo simbolički prikazana dva pola morala, zlo i dobro, koji predstavljaju i jesu alfa i omega etike kao filozofije morala, u rasponu od više od sedam vjekova življenja na prostoru današnje Crne Gore, tj. u prethodnim državnim tvorevinama Duklje, Zete i Crne Gore, u kojima je istorijski posmatrano tekao proces izgradnje, učvršćivanja, opstajanja, jačanja i razvoja crnogorske filozofske misli. Zato Nikola Racković i piše da ’’očigledno je, pri povlačenju osnovne razvojne linije filozofske misli u Crnoj Gori ovo djelo se ne može zaobići.’’ (Ibid., str. 31)

Odmah iza Ljetopisa popa Dukljanina po značaju za crnogorski filozofski i etički pogled na svijet dolazi ’’prvi cjeloviti skup filozofskih ideja’’ koji ’’imamo u Zborniku popa Dragolja (crkveno ime: prezviter Vasilije).’’ Što se tiče pitanja mjesta i vremena nastanka Zbornika, kao i strukture njegove sadržine, ’’osnovano se pretpostavlja da je nastao tamo gdje je i pronađen, tj. u Zeti. Vrijeme nastanka Zbornika istraživači različito određuju: od XII do XIV vijeka...Zbornik popa Dragolja čine tekstovi različite sadržine, između ostalog sadrži preradu Kozmine Besjede protiv bogumila. Sastavni dio Zbornika su i dvije filozofske zbirke: O razumu i Filozofske pouke. Objavio ih je Vatroslav Jagić u Spomeniku SKA XIII, 1892.godine. Jagić je dao opširna objašnjenja i komentare. Poglavlje O razumu je, kako navodi Jagić, slovenski prevod sentencija datih u stihovima, koje su uzete iz djela popularnog i plodnog grčkog komediografa Menandra...V. Jagić je kratko izložio i sadržaj poglavlja Filozofske pouke: u njemu se nalazi slovenski prevod raznih sentencija, kao kod Menandra...’’ (Ibid., str. 31) Sa Jagićem saglasni su i drugi istraživači Zbornika ’’da su tekstovi O razumu i Filozofske pouke prevodi grčkih izvora, uglavnom Menandra.’’ (Ibid., str. 32)

Filozofija iz Zbornika popa Dragolja uz razmatranja opštih pitanja univerzalnog ontološkog pogleda na svijet i vasionu, ima dosta sličnosti sa crnogorskom narodnom mudrošću i filozofijom, aksiologijom i etikom, kako po pitanju cilja, svrhe, smisla života, tako i po pitanju prioriteta života i časti na skali vrijednosti, kao i kriterijuma moralnog života koji se nalazi u nečinjenju zla, tj. u protivljenju zlu, odnosno u dobročinstvu. Ova filozofska i etička linija nesumnjivo pripada razvojnom toku crnogorske filozofije i etike koja vrhuni sa Njegošem i Markom Miljanovim. Nikola Racković piše: ’’I pored svega rečenog ostaje nedoumica: da li je time pitanje porijekla ovih tekstova definitivno riješeno? Da li su filozofski tekstovi sadržani u Zborniku prepisi sa grčkih originala, ili su nastali tamo gdje su i pronađeni? Da li se ovdje radi o prepisu, ili o tome da je isti sklop mišljenja doveo do istih ili sličnih ideja? Istovjetnost i srodnost ideja ne mora uvijek da bude posljedica uticaja. Filozofski tekstovi sadržani u Zborniku popa Dragolja svojom sadržinom i porukom ne odudaraju od duha narodne mudrosti u Crnoj Gori. Između pojedinih izreka i sentencija postoji dosta sličnosti sa narodnim poslovicama; na tu vezu je ukazao i Dušan Nedeljković. Među njima ima i takvih koje su bez grčkog uzora, kao što je, na primjer, misao o smislu. Uostalom, sam Jagić je, govoreći o Filozofskim poukama, bio prinuđen da prizna ’da ovakav sastav rečenica i pitalica, kao što ga iznosi na vidjelo naša slovenska redakcija, u grčkom jeziku jošte nije ugledala svijeta.’ Bez obzira sa kog izvora su potekli, značaj ovih tekstova za filozofiju je nesumnjiv. Ove dvije filozofske zbirke ili florilegijuma, kako je još uobičajeno da se kaže, predstavljaju cjelovito filozofsko učenje. Po mišljenju M. Sokolova: ’U njemu (zborniku – N. R.) je sadržana čitava ondašnje srednjevjekovna nauka i gledište na vasionu.’ Zbornik, dakle, pruža cjelovit pogled na svijet srednjovjekovnog čovjeka. Značajan je i po tome što sadrži svojevrstan sistem vrijednosti. U skali vrijednosti dominiraju: život, čovjek, mudrost, rad. Ove vrijednosti se međusobno uslovljavaju i dopunjavaju. Život ima neospornu vrijednost, njemu se treba radovati jer: ’Živi onaj koji se raduje životu’. Život bez radovanja i nije život. Međutim, nije svaki život dostojan čovjeka, već samo život ispunjen čašću: ’Pun je časti život čovjekov.’ Ljudskost se ne može ostvariti bez mudrosti:  ’Ono što je ljudsko u samom čovjeku jeste misliti.’ Ili: ’Mudri u sebi nose imanje’. Zatim: ’Mudrost jeste naučiti se razumu’. Izvor saznanja je u praktičnoj djelatnosti, u radu: ’Muka je čovjeku nauka’. Isto to: ’Jedino te uče djela životna.’ Rad je izvor svega: ’Prvo radi pa će ti i bog pomoći.’...Pop Dragolj ne ostaje samo na afrimaciji vrijednosti, već se istovremeno suprotstavlja svemu što ove vrijednosti može da ugrozi, drugim riječima suprotstavlja se zlu: ’Istražuj i zlo ne čini nikome’; ’Um je u tebi nikome zla ne htjeti.’; ’Ako hoćeš dobro živjeti, zla ne čini.’...Tu je i niz praktičnih savjeta i uputstava za svakodnevno djelovanje i ophođenje među ljudima...’’ kojima se ’’želi unaprijediti moralno djelovanje – s jedne, i spriječiti posljedice nepoželjnih postupaka, s druge strane.’’ ((Ibid., str. 32/33)

U novovjekovnom stvaralaštvu više je autora koji su svojim misaonim dometima i u literaturi i u teoriji, i u književnosti i u filozofiji, doprinijeli bogatstvu i sadržaju crnogorskog filozofskog pogleda na svijet i crnogorskog filozofskog nasljeđa, osobito njegovog vrijednosnog korpusa, tj. moralne filozofije, etike i aksiologije, u sferi, dakle, koja je i inače jedan od centralnih i najprepoznatljivijih kamena-međaša crnogorske filozofije. Spomenućemo četiri istaknutija autora i njihove ideje. ’’Ivo Bolica je u svojim stihovima izražavao shvatanje o prolaznosti svijeta, a Tripo Vraćen je zastupao tezu o jedinstvenosti svijeta. On ističe da je svijet ’podjednak na svakoj tački prostrane površine.’ (Proza baroka, str. 266). Ivan Antun Nenadić u djelu Nauk kršćanski tretira jedan veoma složen etički problem a to je odnos morala i ekonomije i to kroz analizu nemoralnosti zajmova i kamata. Zajmovi i kamate su, smatra on, u suprotnosti sa sedmom božjom zapovijesti: ’Ne ukradi’ (Proza baroka, str. 338-340). U XVIII vijeku je živio i djelovao i Stefan Zanović, Budvanin, pustolov i avanturista. Bavio se literaturom i filozofijom. Putovao je po Evropi. Dopisivao se sa Volterom i Rusoom. Filozofiju je shvatao kao mudrost življenja. On uočava i naglašava opštu prolaznost u svijetu. ’Nijedno biće’, kaže on, ’ne može da živi vječno, izuzev onoga koji nema početka’. (Proza baroka, str. 509). Iz ideje o prolaznosti svijeta izvodi svoje etičko stanovište. Vrlina je centralna kategorija njegovih etičkih poimanja. U svijetu u kome sve brzo prolazi vrlina ostaje jedini pouzdani oslonac čovjekov. Kriterijum moralnosti on nalazi u sredstvima kojima se ljudi služe. ’Slava velikog čovjeka mora se uvijek mjeriti sredstvima kojima se služio da bi je stekao’ (Pakao ili nebo, str. 223).’’

Stvaralaštvo Stefana Mitrova Ljubiše takođe ima i filozofsko-etičko, uz literarno i etnografsko-istorijsko značenje. ’’Prof. dr Slobodan Tomović je utvrdio da između moralnih maksima Ljubišinih junaka i osnovnih principa čojstva postoji skladna podudarnost. Osnovne moralne vrijednosti svojih junaka Stefan Mitrov Ljubiša dovodi u vezu, s jedne strane, s materijalnim vrijednostima i s druge strane s vrijednostima drugih civilizacijski razvijenih sredina kakva je na primjer mletačka. Ljubišini junaci ustvari rješavaju jedan od najsloženijih etičkih problema, a to je sukob vrijednosti. Ljubišini junaci se nalaze pred pitanjem: Kako biti svoj? Kako sačuvati svoj identitet i moralni integritet? Knez paštrovski Stevan Štiljanović ovako se obraća Paštrovićima: ’Čuvajte običaj i narodnost kao očiju zenicu. Nastati će vremena tamna i krvava da će se mnogi odricati majčina mlijeka. Blago onomu koji u takvom metežu ne izgubi svijest svoga plemena i veličanstvo svoga imena’. A kada su Kanjoša Macedonovića u Mlecima ukorili nadajući se da će doći bolji i viši junak, on je odgovorio: ’Moja gospodo! Bolji i viši pođoše boljima i višima, a ja jedva vas dopadoh’. Dakle, ’bolji i viši’ su tamo gdje su moralne vrijednosti. Drugim riječima, veličina naroda zavisi od moralnih principa na kojima gradi svoju egzistenciju, a ne od veličine teritorije koju nastanjuje. S obzirom na filozofsko nasljeđe koje posjeduje i moralne principe u njemu sadržane, crnogorski narod ima puno razloga a i obavezu da, Ljubišinim jezikom kazano, čuva svijest o svojoj narodnosti i o veličanstvu svoga imena.’’ (Nikola Racković: ’’Filozofija u 'Crnogorskoj Bibliografiji 1494-1994' '')

Nema sumnje da i djelo – i to ne samo ono pjesničko-književno, već i istoriografsko, zakonodavno-pravno, politikološko i ukupno spisateljsko, a osobito njegove u duhovnom smislu jedinstvene i raritetne, teško preciznije žanrovski klasifikujuće poslanice – Petra Prvog Petrovića Njegoša, odnosno Svetog Petra Cetinjskog, poglavara crnogorske crkve, naroda i države, pripada jednim dijelom crnogorskoj filozofiji, tj. njenoj praktičnoj etici. Jer, ’’po porukama i poukama koje sadrže, poslanice se mogu uvrstiti u bibliografiju crnogorske etičke literature. U njima je Petar I dao osnovne norme vremena u kome je živio i naroda kojim je upravljao. Petar I se borio protiv zla savjetom, molbom i kletvom, i to je ono što čini sadržinsko obilježje svih poslanica. Ovdje se, dakle, radi o filozofiji na djelu, o ostvarivanju filozofije kroz savlađivanje zla, kroz osvajanje prostora za trijumf dobra... Osnovne vrijednosti od kojih Petar I polazi jesu: sloboda, sloga, jedinstvo, bratstvo, poslušnost, mir, poštenje, pravda. To su ujedno i glavne tačke moralnog programa sadržanog u njegovom djelu. Naime, u prelomnom trenutku razvoja crnogorskog društva, na prelazu od plemenske ka državnoj organizaciji, Petar I se javlja sa programom moralnog ustrojstva crnogorskog društva. Ovaj program je u poslanicama u potpunosti razrađen. Pomenute moralne vrijednosti ugradio je u temelje nove državne organizacije.’’  (Nikola Racković: ’’Filozofska misao u Crnoj Gori’’, CNB CG’’Đurđe Crnojević’’, Cetinje, 1994.g., str. 61).

Sveti Petar Cetinjski ’’uočava da je čovjek sam sebi najveći – neprijatelj. Čovjek sam snosi krivicu za gubljenje moralnog identiteta. U jednoj poslanici on opominje i zaklinje one kojima je poslanica upućena ’da sami sebe ne izgubite’. I sve što je radio bilo je motivisano tom idejom da Crna Gora i Crnogorci sami sebe ne izgube.’’ (Nikola Racković: ’’Filozofija u 'Crnogorskoj Bibliografiji 1494-1994' '')

Petar I  je vladao Crnom Gorom punih 46 godina. Moglo bi se reći da i on i Njegoš na suštinski način izražavaju ideju Platona da državama treba da upravljaju najobrazovaniji, najmudriji i najčasniji, odnosno i jedan i drugi slijede tu svjetsku tradiciju (možda je najpreciznije reći – utopijsku viziju i zadati budućnosni idealni projekat, vjerovatno, bez obzira na sva ontološka, antropološka i istorijska ograničenja i argumentovane prigovore, i jedini realno-alternativni, za spas čovječanstva),  koju gradi i sačinjava veoma mali broj filozofa-vladara. On je utemeljivač novovjekovne crnogorske države, zakonopisac, pjesnik, istoričar,  filozof-etičar, politički mislilac, vojskovođa, vizionar, svjetitelj i duhovnik.

Na kraju ovog uvodnog dijela treba istaći i da ’’različiti oblici narodnog stvaralaštva (pjesme, pripovijetke, kratke priče, basne, legende, bajke, poslovice) takođe se moraju uzeti u obzir pri proučavanju narodne mudrosti. Filozofija je, poznato je to, u početku označavala ljubav prema mudrosti i samu mudrost...Tom značenju filozofije najbliže su narodne poslovice i za etičko proučavanje svakako najvažnije. One sadrže sistem moralnih vrijednosti crnogorskog društva i ono što je karakteristično za ovaj sistem jeste to što u njemu ne postoji hijerarhija vrijednosti, sve vrijednosti imaju isti značaj, bez jedne od njih čovjek nije potpuno moralno biće.’’ (Nikola Racković: ’’Filozofija u 'Crnogorskoj Bibliografiji 1494-1994' '')

     (Kraj)