Kultura

Naš gost: SLAVKO JENDRIČKO

Dec 12, 2020 1 Komentara

(15 riječi)

U sklopu Crnogorsko-Hrvatske saradnje povodom izlaska panorame savremene crnogorske i hrvatske poezije ,,Odlazak u stihove” i ,,Razlog za pjesmu” koautorskog projekta: dr Željke Lovrenčić iz Zagreba i književnika i publiciste Božidara Proročića sa Cetinja crnogorske pjesnike predstavljamo u hrvatskim medijima dok hrvatske predstavljamo u crnogorskim. Predstavljamo vam: Slavka Jendrička

 

Priredio Božidar Proročić

 

LJUBAVNI LOGO

 

Ikona je ljubav

iz koje svijetliš

kao riblje oko

naslikano na zidu

kapelice u srcu

šume poput noćnog

sunca u krošnjama

i pismo koje pišeš

njezinoj košulji

puno je svjetlije

od obrva horizonta

postaješ svjestan

da nisi puno više

od odsutnog mraka

tvoje prisutno ništa

osjeća se tako dobro

s pticama u sebi

pulsirajući bezgrešno

meko ludilo silazi

u putenu stvarnost.

 

ŠETNICA POVIJESNIH KORAKA

 

Nakon invazije

pet zemalja

Varšavskog pakta

na Čehoslovačku 1968.

94

u jednoj od tih

kobnih minuta

kada je usred

Praga češki

domoljub student

Jan Palach

sam sebe zapalio

stavio sam šaku

u njen dekolte

na što je ona

polurazgovijetno

promrmljala

ja sam komunist

meni su

nagorjeli

vršci

samo

nekoliko

prstiju.

 

KRUŽENJE SCENE

 

I svog psa sam pokvario

sanja san o meni

skakućemo u kavezu

nesvjesni nedostataka

ponavljanja kratkotrajnog sljepila

Potom ja njega sanjam

scena ne prestaje kružiti.

 

ZIMSKO RATIŠTE

Zima je djevojačko glasno okrvavljeno rublje

u poljima u kojima nema perilica rublja

Zima je prekinuta čarolija dijamantskih ogrlica

sve su putene lijepe vratove zauzeli šalovi

Zima je priviđenje napuštene zlatne kuće u daljini

na čijim su zidovima zalijepljeni otisci usta bez pitanja

Zima je pucanj u klopku vijenca naših arterija

kapljice krvi ne titraju u tanjurima s oštrim rubovima

Zima nas poput smrznutih alkoholičara oslobađa

straha, izdahnuli smo ali se ne ispuštamo iz zagrljaja.

 

SNAGA URLIKANJA SNOVA

 

Nemaju bogova

glave suncokreta

ako im uzmogneš

posve izmaći Sunce

i moju tešku ruku

negdje u visinu

u koju uzlijećeš

s ljetne terase

pomlađena zlatnim

smrtima hrušteva

uvjerena u moju snagu

urlikanja snova

ljubavnim manifestima

nad svim oceanima

poželjnih društvenih sustava

građenih mekom svjetlošću

korijenjem svemira

neposvađanih zvijezda

ispod kojih ćemo se nauživati

zdrave hrane samih sebe.

Slavko Jendričko rođen je 1947. u Komarevu kraj Siska. Objavio je sljedeće knjige pjesama: Nepotpune dimenzije, 1969.; Ponoćna kneževina, 1974.; Tatari/ kopita, 1980.; Naslov, 1983.; Autoritratto con melo,1983.; Crvena planeta, 1985.; Proroci, novci, bombe, 1986.; Svečanost glagoljice, 1989. i 1990.; Hrvatska sfinga, 1992.; To si ti, 1995.; Hrvaška sfinga, 1995.; Zimska katedrala, 1999.; Orguljaš na kompjutoru (izabrane pjesme 1969.-1999.), 1999.; Podzemni Orfej, 2001.; Kada prah ustaje, 2005., U kući malih pustinja, 2007., Pacifička kiša nad Kupom, 2010., Diktatura ljubavi, 2010.; Diktatura ljubavi, Edicija poezije, Beograd, 2010.; Srijemske zamke, 2011.; Ovdje. Gdje?, 2011.; Kronika snobdije, odabrane pjesme 2001.-2011., 2012.; Evolucija ludila, 2013.; Vozni red, 2016.; Strieglovi hologrami, 2017.; Crni krugovi, 2017.; Magijsko zatvaranje krugova, 2017.; Simulacije, 2018.; Crteži jelena, 2018.; Apostolke, 2018.; Logo/s, 2018.; Diverzant, 2018.; Suvozač, 2019.; Rezanja, 2019.; Postaje, 2019., Prazne cipele, 2019., i knjigu političkih eseja Novčić za Harona, 1995. godine. Uređivao Riječi, časopis za književnost, kulturu i znanost Matice hrvatske Sisak.