Epidemija korona virusa pokazaće i ljudskost, i ono što nije časno. Ovog prvog, na sreću, mnogo je više. I to će ostati u sjećanju. A  ono drugo će se duže pamtiti. Niko, recimo,  neće moći izbrisati bruku medija u Srbiji da su, u teškim danima  borbe sa virusom, i kod nas, i u Srbiji, i u regionu, Evropi... objavili navodnu vijest da je predsjednik Crne Gore  obolio od korone i da je „ u teškom stanju“. Kad nijesu uspjeli sa predhodnim podvalama na račun Mila Đukanovića, sad bi i da ga razbole i...

Ima li tome komentara, treba li „demanti“, odbrana od laži? Ne. Neka se zaglibe u blatu sopstvene profesionalne pakosti i mržnje. Da vidimo đe je  dno njihovog bezčašća. Valjda će, jednog dana, i sami shvatiti koliko su nisko pali.

Domaći mediji, uglavnom, korektno izvještavaju o čitavoj situaciji u vezi sa epidemijom. Odato im je i javno priznanje za doprinos bici protiv virusa. Ipak, ima  i negativnih primjera. Jednom mediju, ili se bar tako označava, zasmetale su crnogorske državne zastave na balkonima zgrade Instituta dr “Simo Milošević“ u Igalu. Kao, eto, to vlast Crne Gore provocira građane Herceg Novog, koji su , kako se  u vezi sa tim navodi, Srbi, pa im se prkosi zastavama!

Državna zastava  kao „provokacija“?! U  svojoj državi, u  zemlji koja se i sama nosi sa  pošasti epidemije!

Ljudi, jednostavno, baš preko državne zastave, poručuju-svi smo u istoj nevolji, mi smo sa vama, kao što ste i vi sa nama. I svakako-zastavom  odaju  priznanje svima  koji doprinose da se epidemija savlada,naravno, i vlasti, samoj državi, svima.

I, eto, to je nekima „provokacija“! A pod našom zastavom su sve bolnice  u kojima se vodi bitka za ozdravljenje  oboljelih, pod našom zastavom lete naši avioni, dovozeći naše državljane iz raznih krajeva svijeta i odvoze strance iz Crne Gore. Čak i besplatno, i još-uz bocu vina. Kao što su ispraćeni državljani Srbije sa aerodroma  u Golubovcima.

Pod našom zastavom primamo  pomoć međunarodne zajednice  i prijateljskih zemalja. Zastava je  opšti simbol, zajedništva  u nevolji, napora da iz nje izađemo, solidarnosti, brige, patnje, nade...Pod državnu zastavu Crne Gore staju svi  kojima je do ljudi, do našeg zdravlja, do naroda, do  države.



Možda se , baš ovih dana, stide oni koji su , koliko prije mjesec-dva, zviždali na pojavu crnogorske zastave, koji su crtali tuđe zastave. Valjda su se sada uvjerili da je naša zastava  zaista naša. Ne samo za protokol, za ceremoniju, nego i u nevolji. Dako se sjete Šantićevih stihova:  „Od svoje majke , ko će naći bolju, a majka vaša zemlja vam je ova...“

Vaša  je , i naša, epidemija, vaše su ,i naše, bolnice, lijekovi, oprema, ljekari...a  svaki ozdravljeni pacijent - vaš je  i našuspjeh: respiratori su, i vaši i naši. Ili, samo NAŠI, jer tu, valjda , spadamo - svi. Svejedno je - gdje će respiratori, u Podgoricu, Berane, Nikšić... tamo gdje god su potrebni. Gdje god dođu, naši su.

I niko ne privodi  one koji ne poštuju mjere nadležnih u ovoj situaciji zato što su ove ili one  političke opcije, što pripadaju ovoj ili onoj naciji...Hapse se  oni koji neće da shvate, neće, ili ne mogu  da prihvate, da je strogo poštovanje pomenutih mjera nelojalnost vlasti, državi (mada bi trebalo), nego nužda koja  može da nam pomogne da se svi spasimo. Svi, koliko nas ima.

Pa kad sve ovo prođe, eto mu, kome je do toga,  dijelićemo se kao i dosad. Do tada, svi pod  jednu  „zastavu“- zajedništva, solidarnosti, humanosti, opšteg interesa  i dobra.

Piše: Ilija Despotović